Pucavac
Sedtnerova pušina ili pucavac (latinski: Silene sendtneri Boiss.− sinonim: S. schlosseri Vuk.) je biljka iz porodice Caryophyllaceae (karanfili).[1]
Sendtnerova pušina (pucavac) Silene sendtneri | |
---|---|
Status zaštite: Ugroženi | |
Sistematika | |
Carstvo | Plantae |
Porodica | Caryophillaceae |
Rod | Silene |
Vrsta | Silene sedtneri |
Opis
urediSedtnerova pusina je višegodišnja zeljasta biljka s puzećim podzemnim stablom u vidu rizoma. Stabljike su visoke 20-50 (-70) cm. Uspravne su proste ili neznatno razgranate, dlakave (pogotovo u donjem dijelu). U gornjoj trećini pojedini internodiji su ljepljivi. Listovi su obrasli sitnim dlačicama. Donji su jajoliko do kopljasto loptasti, a gornji redovno kopljasti. Tipski oblici imaju jednu vršnu glavicu, duge i široke 2, 0–3 cm. Sadrže više cvjetova, a postoje i oblici sa 2-4 bočne glavice, koji su na kratkim peteljkama ili sjedeće (var. pleiocephala G. Beck). Ovakve glavice mogu biti znatno niže, sa mnogo dužom peteljkom (var. ramulosa G. Beck).
Cvjetaju od juna do augusta. Cvjetovi su dvodomni, rjeđe hermafroditni, na pojedinačnim peteljkama. Čašica je duga oko (2, 5-) 3, 6–4 mm, obrnuto konusna ili zvonasta. Pri dnu je sužena, kao zasječene osnove, a gore proširena, opnasta, blijeda do blijedozelena. Zupci čašice su gotovo okrugli, široko jajoliki, šire ili uže trouglasti i tupi. Rubovi su im opnasti, a u osnovi se prepokrivaju. U krunici, latice su ovalne do izduženo jajoliko-kiinaste, pri vrhu odsječene ili manje-više izrubljenih vrhova.
Zreli plodovi (čahure) su slamasto žuti, goli i u obliku vrča. Prilikom oslobađanja velikog broja tamnosivih sjemenki, na vrhu se raspuknu. Sadrže veći broj tamnosivih sjemenki.
Ekologija i rasprostranjenje
urediPucavac raste na smeđim planinskim i livadskim tlima i na humusno silikatnim zemljistima subalpskog i alpskog visinskog pojasa. Rijetko se sreće na dubljim manje ili više zakiseljenim organogenim krečnjačkim rendzinama. Najčešće je u biljnim zajednicama sa Sesleria comosa, koje obuhvataju vegetaciju planinskih rudina na silikatima, a ima je i u endemskim asocijacijama sa Crepis dinarica.
Pucavac je endem Dinarida.
Locus classicus: Bosna, (leg. Sendtner, 0., Boissier, P. E. 1867).
References
uredi- ^ Šilić Č. (1990): Endemične biljke, 3. izdanje. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 86-01-02557-9.