Pseudohipoaldosteronizam

Pseudohipoaldosteronizam
Pseudohipoaldosteronizam
Drugi nazivi	PHA
	Kod pseudohipoaldosteronizma aldosteron je povišen (hiperaldosteronizam), ali pošto tijelo ne reagira na njega, izgleda slično hipoaldosteronizmu.
Specijalnost	Nefrologija, pedijatrija
Simptomi	Hipertenzija, hiperkalemija, metabolička acidoza i normalna funkcija bubrega
Uobičajeno pojavljivanje	Od začeća
Trajanje	Cjeloživotno
Vrste	PHA1A, PHA1B, PHA2
Uzroci	Nasljeđivanje
Dijagnostička metoda	Genetičko testiranje, fenotipski pregled
Liječenje	Liječenje teških oblika PHA1 zahtijeva relativno velike količine natrij-hlorida
Smrtnost	?

Pseudohipoaldosteronizam (PHA) je stanje koje oponaša hipoaldosteronizam.^[1] Međutim, stanje je uzrokovano neuspjehom odgovora na aldosteron, a nivoi aldosterona su zapravo povišeni, zbog nedostatka inhibicije povratnih informacija.

Tipovi

Tip	OMIM	Gen	Nasljeđivanje	Opis
PHA1A	OMIM: 177735	MLR NRC	Autosomno dominantno	Sa gubitkom natrija
PHA1B	OMIM: 264350	SCNN1A, SCNN1B, SCNN1G epitelni natrijski kanal	Autosomno recesivno	Sa gubitkom natrija
PHA2	OMIM: 145260	WNK4, WNK1		Sa gubitkom natrija. Može biti uključen i . TRPV6.^[2]

Prezentacija

PHA2 je klinički karakteriziran hipertenzijom, hiperkalemijom, metaboličkom acidozom i normalnom funkcijom bubrega.^[3]

Mehanizam

PHA2 je takođe poznat kao porodična hiperkalemijska hipertenzija, ili Gordonov sindrom . Osnovni genetiki defekt dovodi do povećane reapsorpcije natrij-hlorida u distalnoj tubuli u bubregu, što dovodi do proširenja volumena, hipertenzije i sniženog nivoa renina. Pretpostavlja se da je hiperkalijemija pronađena u PHA2 funkcija smanjene isporuke natrija u korteksnu sabirnu tubulu (izlučivanje kalija je posredovano bubrežnim vanjskim medulskim kalijevim kanalom ROMK u kojem ima ulogu reapsorpcija natrija). Alternativno, mutacije WNK4 koje rezultiraju povećanjem funkcije Na-Cl kotransportera mogu inhibirati aktivnost ROMK-a, što rezultira hiperkalemijom.^[4] Za razliku od PHA1 kod kojeg je prisutna rezistencija na aldosteron, kod PHA2 ekspanzija volumena dovodi do relativno niskih nivoa aldosterona.^[3]

Liječenje

Liječenje teških oblika PHA1 zahtijeva relativno velike količine natrij-hlorida.^[5] Ova stanja takođe uključuju hiperkalemiju.^[6]

Historija

Ovaj sindrom su prvi opisali Cheek i Perry 1958.^[7] Kasniji pedijatrijski endokrinolog Aaron Hanukoglu izvijestio je da postoje dva nezavisna oblika PHA s različitim obrascima nasljeđivanja: bubrežni oblik sa autosomno dominantnim nasljeđivanjem koji pokazuje gubitak soli uglavnom iz bubrega, i multi-sistemski oblik sa autosomno recesivnim oblikom koji pokazuje gubitak soli iz bubrega, pluća, znojnih i pljuvačnih žlijezda.^[8]^[9]

Nasljedni nedostatak reakcije na aldosteron može biti posljedica najmanje dvije mogućnosti: 1. Mutacije mineralokortikoidnog receptora koji veže aldosteron, ili 2. Mutacije gena koja je regulirana aldosteronom. Analiza povezanosti kod pacijenata sa teškim oblikom PHA isključila je mogućnost povezanosti bolesti sa genskom regijom mineralokortikoidnih receptora.^[10] Kasnije je otkriveno da je teški oblik PHA posljedica mutacija u genima SCNN1A, SCNN1B i SCNN1G, koji kodiraju za podjedinice epitelnih natrijskih kanala, α, β i γ.^[11]

Pokazalo se da je stop mutacija u genu SCNN1A povezana sa ženskom neplodnošću.^[12]

Također pogledajte

Reference

^ "Pseudohypoaldosteronism: Overview - eMedicine Pediatrics: General Medicine". Pristupljeno 2009-03-06.
^ Yang SS, Hsu YJ, Chiga M, Rai T, Sasaki S, Uchida S, Lin SH (Apr 2010). "Mechanisms for hypercalciuria in pseudohypoaldosteronism type II-causing WNK4 knock-in mice". Endocrinology. 151 (4): 1829–36. doi:10.1210/en.2009-0951. PMID 20181799.
^ ^a ^b O'Shaughnessy, Kevin M. (November 2015). "Gordon Syndrome: a continuing story". Pediatric Nephrology (Berlin, Germany). 30 (11): 1903–1908. doi:10.1007/s00467-014-2956-7. ISSN 1432-198X. PMID 25503323. S2CID 195676310.
^ Garovic, Vesna D. (2006). "Monogenic Forms of Low-Renin Hypertension". Nature Clinical Practice. Nephrology. Nature Clinical Practice Nephrology. 2 (11): 624–30. doi:10.1038/ncpneph0309. PMID 17066054. S2CID 27864633. Pristupljeno 18 October 2019.
^ Hanukoglu A, Hanukoglu I (2010). "Clinical improvement in patients with autosomal recessive pseudohypoaldosteronism and the necessity for salt supplementation". Clinical and Experimental Nephrology. 14 (5): 518–519. doi:10.1007/s10157-010-0326-8. PMID 20661616. S2CID 9764720.
^ Pseudohypoaldosteronism na US National Library of Medicine Medical Subject Headings (MeSH)
^ CHEEK DB, PERRY JW (1958). "A salt wasting syndrome in infancy". Arch Dis Child. 33 (169): 252–6. doi:10.1136/adc.33.169.252. PMC 2012226. PMID 13545877.
^ Hanukoglu A (Nov 1991). "Type I pseudohypoaldosteronism includes two clinically and genetically distinct entities with either renal or multiple target organ defects". The Journal of Clinical Endocrinology and Metabolism. 73 (5): 936–44. doi:10.1210/jcem-73-5-936. PMID 1939532.
^ Hanukoglu I, Hanukoglu A (Jan 2016). "Epithelial sodium channel (ENaC) family: Phylogeny, structure-function, tissue distribution, and associated inherited diseases". Gene. 579 (2): 95–132. doi:10.1016/j.gene.2015.12.061. PMC 4756657. PMID 26772908.
^ Chung E, Hanukoglu A, Rees M, Thompson R, Dillon M, Hanukoglu I, et al. (1995). "Exclusion of the locus for autosomal recessive pseudohypoaldosteronism type 1 from the mineralocorticoid receptor gene region on human chromosome 4q by linkage analysis". J Clin Endocrinol Metab. 80 (11): 3341–5. doi:10.1210/jcem.80.11.7593448. PMID 7593448.
^ Chang SS, Grunder S, Hanukoglu A, Rösler A, Mathew PM, Hanukoglu I, et al. (1996). "Mutations in subunits of the epithelial sodium channel cause salt wasting with hyperkalaemic acidosis, pseudohypoaldosteronism type 1". Nat Genet. 12 (3): 248–53. doi:10.1038/ng0396-248. PMID 8589714. S2CID 8185511.
^ Boggula VR, Hanukoglu I, Sagiv R, Enuka Y, Hanukoglu A (October 2018). "Expression of the epithelial sodium channel (ENaC) in the endometrium - Implications for fertility in a patient with pseudohypoaldosteronism". The Journal of Steroid Biochemistry and Molecular Biology. 183: 137–141. doi:10.1016/j.jsbmb.2018.06.007. PMID 29885352. S2CID 47010706.

Vanjski linkovi

GeneReviews/NCBI/NIH/UW entry on Pseudohypoaldosteronism Type II

Šablon:Poremećaji nadbubrežne žlijezde Šablon:Urološke bolesti Šablon:Nedostaci unutarćelijskog receptora

Šablon:Nedostaci unutarćelijskih signalnih peptida i proteina

[urlPseudohypoaldosteronism:_Overview_-_eMedicine_Pediatrics:_General_Medicine-1] "Pseudohypoaldosteronism: Overview - eMedicine Pediatrics: General Medicine". Pristupljeno 2009-03-06.

[Yang2010-2] Yang SS, Hsu YJ, Chiga M, Rai T, Sasaki S, Uchida S, Lin SH (Apr 2010). "Mechanisms for hypercalciuria in pseudohypoaldosteronism type II-causing WNK4 knock-in mice". Endocrinology. 151 (4): 1829–36. doi:10.1210/en.2009-0951. PMID 20181799.

[pah-3] O'Shaughnessy, Kevin M. (November 2015). "Gordon Syndrome: a continuing story". Pediatric Nephrology (Berlin, Germany). 30 (11): 1903–1908. doi:10.1007/s00467-014-2956-7. ISSN 1432-198X. PMID 25503323. S2CID 195676310.

[4] Garovic, Vesna D. (2006). "Monogenic Forms of Low-Renin Hypertension". Nature Clinical Practice. Nephrology. Nature Clinical Practice Nephrology. 2 (11): 624–30. doi:10.1038/ncpneph0309. PMID 17066054. S2CID 27864633. Pristupljeno 18 October 2019.

[5] Hanukoglu A, Hanukoglu I (2010). "Clinical improvement in patients with autosomal recessive pseudohypoaldosteronism and the necessity for salt supplementation". Clinical and Experimental Nephrology. 14 (5): 518–519. doi:10.1007/s10157-010-0326-8. PMID 20661616. S2CID 9764720.

[6] Pseudohypoaldosteronism na US National Library of Medicine Medical Subject Headings (MeSH)

[pmid13545877-7] CHEEK DB, PERRY JW (1958). "A salt wasting syndrome in infancy". Arch Dis Child. 33 (169): 252–6. doi:10.1136/adc.33.169.252. PMC 2012226. PMID 13545877.

[pmid1939532-8] Hanukoglu A (Nov 1991). "Type I pseudohypoaldosteronism includes two clinically and genetically distinct entities with either renal or multiple target organ defects". The Journal of Clinical Endocrinology and Metabolism. 73 (5): 936–44. doi:10.1210/jcem-73-5-936. PMID 1939532.

[2016-Hanukoglu-9] Hanukoglu I, Hanukoglu A (Jan 2016). "Epithelial sodium channel (ENaC) family: Phylogeny, structure-function, tissue distribution, and associated inherited diseases". Gene. 579 (2): 95–132. doi:10.1016/j.gene.2015.12.061. PMC 4756657. PMID 26772908.

[pmid7593448-10] Chung E, Hanukoglu A, Rees M, Thompson R, Dillon M, Hanukoglu I, et al. (1995). "Exclusion of the locus for autosomal recessive pseudohypoaldosteronism type 1 from the mineralocorticoid receptor gene region on human chromosome 4q by linkage analysis". J Clin Endocrinol Metab. 80 (11): 3341–5. doi:10.1210/jcem.80.11.7593448. PMID 7593448.

[pmid8589714-11] Chang SS, Grunder S, Hanukoglu A, Rösler A, Mathew PM, Hanukoglu I, et al. (1996). "Mutations in subunits of the epithelial sodium channel cause salt wasting with hyperkalaemic acidosis, pseudohypoaldosteronism type 1". Nat Genet. 12 (3): 248–53. doi:10.1038/ng0396-248. PMID 8589714. S2CID 8185511.

[2018-Boggula-12] Boggula VR, Hanukoglu I, Sagiv R, Enuka Y, Hanukoglu A (October 2018). "Expression of the epithelial sodium channel (ENaC) in the endometrium - Implications for fertility in a patient with pseudohypoaldosteronism". The Journal of Steroid Biochemistry and Molecular Biology. 183: 137–141. doi:10.1016/j.jsbmb.2018.06.007. PMID 29885352. S2CID 47010706.

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

[7]

[8]

[9]

[10]

[11]

[12]