Privatizacija u Bosni i Hercegovini
Privatizacija u BiH je proces prilikom čega društvena odnosno javna preduzeća u BiH se nude privatnim (domaćim i stranim) investorima. Ovaj postupak počeo je još 1990. prije nezavisnosti BiH, donošenjem Zakona o društvenom kapitalu u tzv. "Markovićevom privatizacijom". Markovićeve reforme su predviđale internu dodjelu dionica radnicima čime postaju oni vlasnici preduzeća. Ratni sukobi na području bivše SFRJ zaustavile su ovaj proces. Time su radnici uspjeli samo djelimično uplatiti potrebne iznose za otkup dionica.[1]
Historija
urediNa području BiH su prvi zakoni o privatizaciji doneseni 1997. APFBiH je uvela propise koji su omogućili i učešće građana, PIO kao i drugih investitora. 1998. nametnut je zakon od Kancelarije viskokog predstavnika BiH kojim je zatražena privatizacija državnog kapitala na području oba entiteta. 2000. je donijeta odluka o statusu o Brčko distrikta te je proces privatizacije na tom području također nametnut od strane visokog predstavnika.[1][2]
- Ekonomski razvoj
- Prelazak na mehanizme tržišne privrede
- Uvođenje zapadnog načina poslovanja
- Uvođenje savremenih tehnologija
- Osiguranje državnog prihoda
- Rasterećenje državnog budžeta
- Uklanjanje monopola preko razvoja konkurencije
- Okončanje političke kontrole nad preduzećima
- Upošljavanje direktora s iskustvom na međunarodnom tržištu
U tu svrhu koriste se certifikati kao:
- Platežno sredstvo;
- Za kupovinu imovine (dio ili ukupnog državnog kapitala);
Uz to se nude i dionice (Javna ponuda dionica, JPD) preko tendera. Izmjenom zakona od 2006. omogućena je prodaja dionica putem berze.
Privatizacija u FBiH
urediAFBiH za privatizaciju FBiH kao i 10 kantonalnih agencija su ovlaštene na području FBiH. U periodu 1999-2011 u FBiH je prodato 1079 preduzeća, 94 je djelimično privatizirano. Oko 80 ugovora je raskinuto zbog nepoštivanja obaveza. Vrijednost firmi, koje su privatizovane, iznosi oko 9 milijardi od čega je 8,4 milijarde plaćeno certifikatima a ostalo u gotovini.[3]
Privatizacija u RS
urediU RS je privatizirano 716 preduzeća. Oko 67% preduzeća sada (po navodima sindikata) ne radi.[3]
| Stari naziv preduzeća | Novi naziv preduzeća | Zaposleni | Godina privatizacije | Investor/Većinski vlasnik |
|---|---|---|---|---|
| Tvornica cementa Kakanj | nepromijenjen | 354[4] | 2000. | HeidelbergCement |
| Unico Filteri Tešanj | MANN+HUMMEL.BA | 488 | 2005. | MANN+HUMMEL |
| Bimal Brčko | nepromijenjen | 214 | 2002. | STUDEN & CO Holding i VFI Industry / Seed Oil Hodlings |
| GP Put | nepromijenjen | 870 | 2002. | Nexe grupa |
| Rudnik krečnjaka Vijenac | nepromijenjen | 220 | 2010. | Fabrika cementa Lukavac/Sisecam |
| Tvornica dalekovodnih stubova d.d. Sarajevo | nepromijenjen | 259 | 2006. | Ortačka grupa |
| Metalna industrija Krivaja | nepromijenjen | 71 | 2007. | Seting i Sliško, Matrix |
| Natron Maglaj | nepromijenjen | 900 | 2005. | Kastamonu Entegre (Hayat grupa) |
| HEPOK Mostar | nepromijenjen | - | 2008. | Amko komerc, Vino župa |
| Mira Prijedor | nepromijenjen | - | 2003. | Kraš d.d. Zagreb |
| GS-Tvornica mašina Travnik[5] | GS-Tvornica mašina Travnik d.d | 136 | 2004. | Global Sourcing GmbH |
| Preduzeće | Zaposleni | Godina privatizacije | Investor/Većinski vlasnik | Dugovi/Gubici | Status |
|---|---|---|---|---|---|
| Birač Zvornik | 1000 | 2001. | Ukio investiciona grupa | 730 miliona | Stečaj |
| Naftna industrija RS | - | 2007. | Njeftgazinkor | - | nepoznat |
| Hidrogradnja Sarajevo | 811 | 2002. | - | 16 miliona | Pokrenut treći pokušaj privatizacije |
| Krivaja Zavidovići | 1000 | 2005. | Ferimpex | 317 miliona | Stečaj |
| Željezara Zenica d.o.o. | 700 | 1998. | - | 23 miliona | Tokom privatizacije željezare "Zenica" izdvojen iz BHSteela |
| Soko Mostar | 400 | 1999. | - | - | - |
| Polihem Tuzla | - | 2004. | Organic Trade | - | Stečaj |
| Bosnaplod | - | 2003. | Nedžad Lević | 20 miliona | Još zvanično u stečaju, investor iz Dubaija otkupio za 6 miliona KM[6] |
| Tvornica deterdženta "DITA"[7] | - | 2013. | Lora | - | Još zvanično u stečaju, inicijativom radnika od 2015. ponovo radi [8] |
| Frutex Čelić | 115 | - | - | Stečaj koji traje više od 13 godina. | |
| Aida d.d. Tuzla | 330 | 2001. | Stečaj; Pogon iznajmljen firmi Intral d.o.o. Lukavac. |
Mišljenje ekonomista
urediProf. Anto Domazet smatra da je do 2013. privatizacijom izgubljeno 4 milijarde KM državnoga kapitala. Prema njemu potrebno je bolje odabiranje budućih investitora. Prof. Svetlana Cenić traži reviziju dosadašnje privatizacije.[3] Ekonomski analitičar, Admir Čavalić smatra da je pravosuđe osnovni uzrok kriminalne privatizacije u BiH.[9]
Također pogledajte
urediReference
uredi- ^ a b c d Model privatizacije sa stranice APFBiH pristupljeno 12. 2.2015
- ^ a b Privatizacija državnog kapitala u Bosni i Hercegovini sa stranice Transparency International pristupljeno 12. 2.2015
- ^ a b c d e Nermina Šunj, "VELIKO ISTRAŽIVANJE: 10 najvećih privatizacijskih pljački u Bosni i Hercegovini" sa stranice Zurnal.ba; objavljeno 20. 5.2013, pristupljeno 12. 2.2015
- ^ Cemmentara Kakanj Arhivirano 24. 12. 2015. na Wayback Machine sa stranice FMOIT pristupljeno 27.8.2015
- ^ "Obilježena desetogodišnica GS tvornice mašina Travnik" sa stranice travnicki.info; objavljeno 11.10.2014, pristupljeno 13. 2.2015
- ^ "Zahvaljujući Sarajevo Business Forumu Bosnaplod Brčko pokreće proizvodnju", klix.ba, objavljeno 1.7.2015, pristupljeno 12.7.2015 (bs)
- ^ "Polihem, Dita, Guming, Konjuh – Kako smo sahranili hemijsku industriju Tuzle" sa stranice Haber.ba; objavljeno 7. 2.2014, pristupljeno 13. 2.2015
- ^ "Čičić o Diti i bh. ekonomiji: A šta nakon kupovine 2-3 deterdženta?", klix.ba, objavljeno 7.7.2015, pristupljeno 12.7.2015 (bs)
- ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 6. 3. 2016. Pristupljeno 7. 9. 2015.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)