Prefiksi u bosanskom jeziku
Prefiksi u bosanskom jeziku, kao i u ostalim indoevropskim jezicima, najčešće se izvode iz prijedloga i priloga, kao, npr. sam pre|fiks (lat. praefixum, praefigere = prefigirati/prefigovati). Neki prefiksi se, u svom današnjem obliku ne primjećuju i više ne upotrebljavaju kao prijedlozi.
Prefiks ili predmetak (lat. praefixum = naprijed pripojeno), jezički je tvorbeni element, afiksni morfem, afiks koji se stavlja ispred korijenske riječi, dajući joj novo značenje. Pretpostavlja se da su prefiksi nekada bili zasebne riječi, a većina prefiksa se i danas upotrebljava kao zasebne riječi – prijedlozi.
Prefiksi mogu biti prosti i složeni.
Prosti (jednostavni) prefiksi su, naprimjer:
- od- (od-lejteti),
- iz- (iz-vući),
- pre- (pre-laz, prijelaz),
- raz- (raz-vod) i dr.
a složeni su:
- prepo- (pre + po; prepo-rod),
- zapo- (za + po; zapodjenuti) i dr.
U tvorbi glagola, u bosanskom jeziku se prefiksima najčešće mijenja glagol.[1][2]
Slijede primjeri najčešće upotrebe prefiksa u bosanskom jeziku.
| Prefiks | Značenje |
|---|---|
| be-, bes-, beš, bez-, -, beza- | U tvorbi imenica označava nedostatak, negiranje ili suprotnost onoga što znači osnovna imenica (besposlica, bezbroj), a kod pridjeva znači da neko ili nešto nema ono što opisuje osnovni pridjev (bešćutan, bešuman, bezazlen). |
| is-, iz-, iza- | Kao dio glagola označava napuštanje ograničenog prostora (izići), odvajanje (isključiti), kretanje prema vrhu (ispeti se), izvođenje radnje u svim smjerovima na cijelom objektu (izbrazdati, izraniti), promjenu položaja koja označava suprotnost (izvrnuti), dobijanje (izabrati, izboriti,), dovođenje radnje do krajnje granice, do završetka (iscuriti, ispeći, isteći), radnju koja se izvršava na svima redom ili koja obuhvata cijelo mnoštvo (izvarati, izumrijeti). Dolaze i uz glagole nesvršenog oblika radnje koja se obavljala mnogo puta do krajnje količinske mjere (ispromašivati se često i mnogo puta promašiti, načekati se, napromašivati se). |
| među- | Kao prvi dio riječi označava da je nešto između dijelova onoga što je rečeno drugim dijelom ili između toga i drugoga čega (međuriječje, međuodnos, međuigra, međumozak), da se ono što je označeno drugim dijelom odnosi na više takvih jedinki (međunarodni, međuvladin, međuzonski). |
| na- | U složenim glagolima je oznaka za izvršenje radnje (napisati), njeno nepotpuno izvršenje (načeti, nagorjeti), kao prvi dio glagola zadržava odnos radnje izvršene odozgo (natrčati, naskočiti), u nesvršenom povratnom glagolu u značenju radnje koja je izvršena u najvećoj mjeri ili preko mjere (napjevati, našetati se). U složenim pridjevima označava nepotpuno izraženo svojstvo (nagluh). |
| nad-, nat- | U glagolskim riječima pokazuje da se radnja vrši iznad nečega ili nekoga (nadlijetati), da se vrši u intenzivnije od istovrsne radnje (nadvikati). U imeničkim i pridjevskim riječima iskazuje više ili veće od nečega ili nekoga (nadljudski, nadšumar, natkriven). |
| ne- | Kao prvi dio pridjevske složenice negira značenje njenog korijena (neoženjen, nepismen, nevažan), kao i u imenicama (nečovjek, nepažnja, nesvijest), a uz pozitiv trpnog pridjeva znači nepotpuno izvršenu radnju ili radnju koja nije dovedena do potrebnog učinka ili onog koji se obično podrazumijeva (nepečen = nedovoljno pečen, nekuhana hrana = nedovoljno kuhana), Uz pozitiv pridjeva ima značenje nedovoljno izraženog ili potpuno neizraženog podrazumijevajućeg svojstva (slan, neslan) ili iskazuje neodređenost onoga što znači zamjenica (nešto), uspostavlja negirani oblik pridjeva radnog u međuodnosima (imao nemao kao posebnu riječ prema uobičajenm negiranju: imao ne imao, vidio ne vidio). Kao prvi dio uz glagolsku imenicu i prisvojni pridjev znači predikat aktivni (njegovo nepristajanje = on ne pristaje), a uz glagolsku imenicu označava suprotnost onome što znači glagolska imenica (nepostojanje uvjeta = nema uvjeta). |
| o-, ob-, op- | Označavaju materijalno obuhvatanje predmeta određenom radnjom, okruživanje i prostiranje oko predmeta (obasuti, okružiti, opkopati), nematerijalno (opjevati, obuzeti, opčiniti), dovođenje u stanje izvršenjem radnje (ohrabriti prema hrabriti, osakatiti prema sakatiti; olistati), završiti radnju (oteliti, ojanjiti), izvršiti radnju po površini ili na gornjem dijelu nečega, bez obzira na to postoji li osnovni glagol (ogrepsti prema grepsti i okrznuti nemaju glagol), biti obuhvaćen radnjom koju označava glagol, doveden u stanje (obamrijeti prema mrijeti i obiknuti nemaju korijenski glagol). Uz pozitiv i komparativ pridjeva označava prisustvo oznake koja ne dominira u značenju osnovnog pridjeva (oblesav = prilično blesav, omalen = prilično malen, otužan = prilično tužan). |
| od-, ot- | Kao dio glagola izriču odvajanje, udaljavanje, odstranjivanje (0dbaciti, odskočiti) ili radnju uzvraćanja ili suprotno glagolu (odazvati, odmoći) ili izvršenje radnje do kraja ili okončanje stanja (odspavati, odstupiti odsvirati). |
| po- | U imenicama ukazuje da osnovna imenica ima djelimično, a ne potpuno podrazumijevajuće značenje (pomajka), a u priložnim ublažava korijensko značenje riječi (podosta podalje, poodmaklo). U glagolskim označava početak radnje (potrčati, poteći), da je radnja osnovnog glagola potpuno izvršena (potrošiti), radnju ili stanje izvršeno u manjoj mjeri (poraditi), uzastopnu radnju koja se vrši ili je izvršena ili je vršena na više objekata (potrijebiti), radnju koja ima obilježja raspodjele (porazmjestiti), promjenu na ono što znači imenica od koje potiče glagol (poimeničiti), radnju koja se vrši po površini (pomilovati, poravnati). |
| pod-, pot- | Služe za tvorbu glagola u značenju vršenje radnje odozdo, na donjoj strani (podmetnuti), pravac radnje odozdo (potprašiti), predodžba pravca radnje odozdo (podjariti, potkopati, potkupiti), dovođenje pod nekoga u stanje podređenosti ili zavisnosti (podjarmiti), za tvorbu imenica i pridjeva sa značenjem položaja ispod nečega (podzemlje), onaj koji se nalazi s donje strane čega (podnožje, potkoljenica), onaj koji predstavlja dio oči odjeljak neke cjeline u predodžbi podređenosti ili hijerarhijskih odnosa (pododbor, potpredsjednik), ono što je donji sloj nečega (podsvijest) ili ono što je vremenski vezano uz završni period (podjesen, podnoć). |
| pra- | Kao prvi dio riječi, označava početni, izvorni, iskonski stupanj nečega ili nekoga, veliku starinu ili srodstvo (najmanje) u trećem koljenu prema uzlaznoj ili silaznoj liniji |
| pre- | U tvorbi glagola izražava pravac radnje i kretanje s jednog mjesta na drugo, s jedne strane nečega na drugu, kroza što, preko čega (pretrčati), pretvaranje, prevođenje iz jednog stanja u drugo (premostiti, pretopiti). Označava i ponavljanje ili drugačiju radnju (premoštavati, prepričavati), vršenje radnje u nepoželjno velikoj mjeri, s negativnim učinkom (prepeći, pretjerati) ili podjelu nečega na dva ili više elemenata (pregraditi), provođenje vremena preko cjeline pojma (prenoćiti), radnju u maloj mjeri (predahnuti) ili konačnost radnje (prestati).
U tvorbi pridjeva izražava intenzivnije ispoljeno svojstva (prelijep), količinu svojstva koja je veća od potrebne ili poželjne (predebeo), lažno ili pretjerano izražen u pridjev (prevažan = više nego vasžan, tobože važan, kao važan). |
| pred- | U tvorbi glagola izriče radnju koja se odvija prije nečega, kojom se pretpostavlja nešto što će se kasnije dogoditi (prethoditi, pretpostaviti), a u tvorbi pridjeva: koji biva, koji se događa, prije, ranije, koji prethodi čemu (pretpotopan, predslavenski), u tvorbi imenica mjesto u neposrednoj blizini s prednje strane nečega što dolazi, što se stavlja ispred čega, ono što prethodi (predigra, predjelo). |
| pri- | Kada je uz glagol, označava primicanje, približavanje, dodirivanje (primaknuti, prionuti, pristati), sastavljanje, spajanje, pričvršćivanje (pribosti, pričvrstiti, prikovati, prišiti, privezati), zbijanje ili sabijanje (prignječiti, pritisnuti). Znači i dodavanje, dopunjavanje (pribrojiti, pridružiti, priključiti, priložiti, pripisati), dovođenje kretanja do cilja (prići, priletjeti, privesti), dovođenje radnje do određenog rezultata (primorati, prinuditi, prisiliti), upravljanje radnje prema sebi, u svom interesu (primamiti, pritegnuti, prisvojiti, privući) ili nepotpunost radnje (prigušiti).
Uz imeničku osnovu označava mjesto pokraj ili oko nečega, graničenje s čim (primorje, prisavski), nešto što je podređeno ili usputno (prikolica, primirje, prizvuk). Uz pridjev označava svojstvo koje je blisko, ali u manjoj mjeri svojoj osnovi, koja nije potpuno, koja je više ili manje blizu potpunosti (priglup, priprost). |
| pro- | U glagolima koji označavaju kretanje kroz nešto ili između nečega (probiti, progurati) ili za koje izaziva neki otvor, pukotinu ili trag (probušiti, progristi, prorezati), naglo kretanje kroz nešto ili pored nečega, mimo, pokraj koga ili čega (proći, prohujati, projuriti), kroz proces u punom obimu radnje ili njenu završnost (prokuhati, proučiti), ograničenost trajanja radnje koja je prošla kroz nešto ili se izvršila u cijelosti, koja je prožela nečim koga ili što (prokisnuti, propasti, prosjediti), početak radnje ili stanja (procvjetati, progovoriti, propjevati).
U tvorbi imenica i pridjeva označava nepotpunost svojstva ili pojave koja je iskazana imenicom ili pridjevom (prodolinam prohladan). |
| ras-, raš-, raz-, raza- | Kada u glagolima označavaju dijeljenje, odvajanje, međusobno udaljavanje jedinki skupa ili dijelova cjeline: lomljenje, rasipanje, raspadanje nečega (razaslati, razbiti, razbježati se, razdioba, rastjerati). Označavaju i radnju koja je oprečna radnji iz osnovnog glagol (razmrsiti, razoružati), širenje nečega, uvećavanje obujma, opsega ili veličine nečega (razbujati se, razrasti se), dosezanje punog ispoljavanja nekog procesa (raspričati se, razbuktati se), nastanak određenog stanja (razbješnjeti, razdražiti), oduzimanje i lišavanje nečega, prestanak stanja (raspopiti, rastočiti, razbaštiniti), unošenje promjene u neko stanje prema značenju osnovne riječi (razblažiti, razbuditi, razdaniti se, razvodniti). |
| s-, sa-, z- | Upotrebljavaju se tvorbi glagola koji znače uklanjanje (skinuti, zbaciti), sastavljanje (sljubiti se, sastaviti), skupljanje i gomilanje (združiti), rezultat, izvršenje radnje u potpunosti (zgaziti, smekšati, speći, , suziti), kao i u tvorbi priloga koji označavaju mjesto vršenja radnje (sprijeda, zdesna). |
| su- | U tvorbi imenica izražava združenost uz ravnopravnost imenica od kojih glagoli potiču (su + govornik), socijativnost uz ravnopravnost u tvorbi od već postojećih imenica (su + vlasnik, su + vremenik). Kod glagolskih označava imenice približavanjw, spajanja (su+radnja), bliskost, srodnost i sličnost sa značenjem osnovne riječi (su+drug, su+mrak).
U tvorbi glagola koji izražavaju približavanje, spajanje (sudjelovati, surađivati, susresti), slabljenje radnje (sustati) i u tvorbi pridjeva ublaživanja, umanjivanja (su+pijan). |
| u- | Služi u složenim glagolima i njihovim izvedenicama, kojima se označava prodiranje pod površinu nečega (urezati, uvući) ili dospijevanje u nešto i u unutrašnjost nečega (ugnijezditi se), potpuno obuhvatanje takvom glagolskom radnjom (uplesti), izvršenje glagolske radnje (ubrati), razvoj osobine koju označava osnovni pridjev u (ubrzati), prvi dio priloga drugih složenica nastalih od građe padeža s prijedlogom u (unazad, uoči), uz zbrajanju broj dvoje i dalje znači način provođenja radnje s onoliko subjekata koliko je u osnovi (udvoje, učetvero, utroje). |
| uz- | Upotreblava se za tvorbu glagola koji označava smjer kretanja odozdo naviše (uspeti se uzbrdo), snažan početak glagolske radnje ili početnu svršenost (ushodati se); tvori i perfektivni prezent za moment u budućnosti (uzmognem). |
Reference
uredi- ^ Čedić I. (2008): Osnovi gramatike bosanskog jezika. Institut za jezik, Sarajevo, ISBN 9958-620-04-7 pogrešan ISBN.
- ^ Čedić I. (2010): Rječnik bosanskog jezika – 2. izdanje. Institut za jezik, Sarajevo, ISBN 978-9958-620-13-3.