Predopterećenje
Predopterećenje – u kardiološkoj fiziologiji – je kraj diastolnog volumena koji se proteže na desnu ili lijevu komoru srca do njegovih najvećih dimenzija pod promjenjivim fiziološkim potrebama.[1] Drugim riječima, to je početno istezanje kardiomiocita prije kontrakcije; stoga se odnosi na dužinu sarkomere krajem dijastole. Parametri kao što su krajnji komorski dijastolni volumen ili pritisak koriste se za mjerenje predopterećenja jer se idealna dužina srčane sarkomere ne može mjeriti. Pasivno punjenje srca (komorâ), a zatim njihova kontrakcija omogućuju ehokardiografijsko volumetrijsko mjerenje.[2][3][4]
Prethodno učitavanje teoreijki je najtačnije opisati kao početno istezanje jednog kardiomiocita prije kontrakcije. To se ne može mjeriti in vivo i zbog toga se, kao procjena, koriste ostala mjerenja. Procjena može biti netačna, naprimjer, u hronično dilatacijskoj komori, nove sarkomere možda formirane u srčanom mišiću omogućuju opuštanje komora kojr se pojavljuju kao povećane. Pojam krajnji dijastolični volumen je bolje prilagođen za kliniku, iako nije baš jednako stroga definicija za predopterećenje. Kao surogat predopterećenja, upotrebljava se fibrilacijski pritisak.
Proračun
urediKvantitativno, predopterećenje se može procijeniti kao:
gdje je
- = Lijevi ventrikularni krajnju dijastolni pritisak,
- = Lijevi ventrikularni krajnji dijastolni radijus (na srednjoj tačni komore), a
- = debljina komore. Ova procjena se zasniva na Lapveovom zakonu koji navodi da je (zidni stres) = . Dakle, predopterećenje je zidni stres. Mjeri se u jedinicama pritiska (mm Hg).
Faktori predopterećenja
urediNa predopterećenje utiču venski krvni pritisak i stope venskog povrata. Ovi utiču na venski ton i volumen cirkulacijske krvi.
Predopterećenje se odnosi na ventrikularni krajnji dijastolni volumen; veći volumen na kraju dijastole podrazumijeva veće predopterećenje. Međutim, taj odnos nije jednostavan zbog ograničenja pojma predopterećenje na jednom miocitu. Predopterećenje se i dalje može približno odrediti jeftinim ehokardiografskim mjerenjem krajnjeg dijastolnog volumena ili KDV. Predopterećenje se povećava vježbanjem (malo), povećavajući volumen krvi (prekomjerna transfuzija, policitemija) i neuroendokrina uzbuđenja (simpatički tonus).
Predopterećenje može povećati i arteriovenska fistula.[5] Također je pod uticajem dviju glavnih tjelesnuh „pumpi“.
- Respiratorna pumpa je je opadanje unutargrudnog pritiska tokom udisanja i porasta trbušnog pritiska, stiskanjem lokalne trbušne vene, omogućavajući proširenje grudne vene i povećanje protoka krvi prema desnoj pretkomori.
- Pumpa skeletnih mišića je u dubokim venama nogu, gdje vene stežu okolni mišići i pumpaju krv nazad prema srcu. To se događa prije svega u nogama. Kada krvni tok prođe zaliske, ne može teći unazad i zbog toga se krv "muze" ka srcu.
Također pogledajte
urediReference
uredi- ^ Leucke, thomas; Roth, Harry (1993). "Assessment of cardiac preload and left ventricular function under increasing levels of positive end-expiratory pressure". Intensive Care Medicine. 30 (1): 119–126. doi:10.1007/s00134-003-1993-7. Pristupljeno juli 2011. Provjerite vrijednost datuma u parametru:
|access-date=(pomoć)[mrtav link] - ^ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2002). Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-222-6.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
- ^ Guyton, A.C. & Hall, J.E. (2006) Textbook of Medical Physiology (11th ed.) Philadelphia: Elsevier Saunder ISBN 0-7216-0240-1
- ^ Campbell N. A.; et al. (2008). Biology. 8th Ed. Person International Edition, San Francisco. ISBN 978-0-321-53616-7. Eksplicitna upotreba et al. u:
|author=(pomoć) - ^ "Pulmnary: Heart Failure". Arhivirano s originala, 1. 2. 2009. Pristupljeno 21. 12. 2008.
Vanjski linkovi
uredi
<!— Jednostavno, opterećenje ili volumen se vrši na krajnju ventrikularneudijastolu; određuje snagu kontrakcije; Frank-Starlingov zakon (kao i kod regulacije zalistaka i /ili pregradnih defekata -->