Pravedne halife

Prve 4 halife nakon smrti Muhameda sallallahu alejhi ve sellem

Pravedne halife (Arapski الخلفاء الراشدون Transkr. Hulefau-rašidun) je termin koji se koristi u sunitskom islamu da označi četvericu halifa koji su vladali nakon smrti Muhammeda. To su (poredani po periodu vladavine):

Osim ovog termina, susrećemo i termine: "Ispravni halife" i "Rašidun". Oni su zvani tako jer su bili model muslimanskih vođa po viđenju Sunita. Ovo je bila opće prihvaćena terminologija u svijetu jer je Sunitsko shvatanje islama dominantno shvatanje. Šiitski islam smatra da su prva trojica uzurpirali vlast, po njima prvog ispravnog halife, Alije.

Svi su bili ashabi Muhammeda i njegovi rođaci. Kćeri Ebu-Bekra i Omera su bile udate za Muhammeda, a tri njegove kćerke su bile udane za Osmana i Aliju. Također spadaju u grupaciju od 10 ashaba za koje je Muhammed rekao da im je Allah (Bog) obećao Džennet (Raj) za vrijeme njihovog života.

Tokom vladavine ove četverice halifa osvojene su brojne teritorije i hilafet je nekoliko puta povećan.

Šiitsko shvatanje Uredi

Po šiitskom shvatanju islama prvi halifa je trebao biti Alija jer vjeruju da je Muhammed dezignirao Aliju kao njegovog nasljednika

Manjinska shvatanja Uredi

Neki uključuju i Hasana ibn Alija, sina Alije kao petog pravednog halifu, dok neki čak i ne smatraju da je on uopće bio halifa u pravom smislu. Šiiti smatraju da je on drugi Imam.

Po haridžijskom shvatanju, jedino Ebu-Bekr i Omer pripadaju "pravednim halifama".

Također pogledajte Uredi

Vanjski linkovi Uredi