Pravedne halife

Pravedne halife (Arapski الخلفاء الراشدون Transkr. Hulefau-rašidun) je termin koji se koristi u sunitskom islamu da označi četvericu halifa koji su vladali nakon smrti Muhammeda. To su (poredani po periodu vladavine):

• Ebu-Bekr
• Omer ibn el-Hattab
• Osman ibn Affan
• Alija ibn Ebu-Talib

Osim ovog termina, susrećemo i termine: "Ispravni halife" i "Rašidun". Oni su zvani tako jer su bili model muslimanskih vođa po viđenju Sunita. Ovo je bila opće prihvaćena terminologija u svijetu jer je Sunitsko shvatanje islama dominantno shvatanje. Šiitski islam smatra da su prva trojica uzurpirali vlast, po njima prvog ispravnog halife, Alije.

Svi su bili ashabi Muhammeda i njegovi rođaci. Kćeri Ebu-Bekra i Omera su bile udate za Muhammeda, a tri njegove kćerke su bile udane za Osmana i Aliju. Također spadaju u grupaciju od 10 ashaba za koje je Muhammed rekao da im je Allah (Bog) obećao Džennet (Raj) za vrijeme njihovog života.

Tokom vladavine ove četverice halifa osvojene su brojne teritorije i hilafet je nekoliko puta povećan.

Šiitsko shvatanje

Po šiitskom shvatanju islama prvi halifa je trebao biti Alija jer vjeruju da je Muhammed dezignirao Aliju kao njegovog nasljednika

Manjinska shvatanja

Neki uključuju i Hasana ibn Alija, sina Alije kao petog pravednog halifu, dok neki čak i ne smatraju da je on uopće bio halifa u pravom smislu. Šiiti smatraju da je on drugi Imam.

Po haridžijskom shvatanju, jedino Ebu-Bekr i Omer pripadaju "pravednim halifama".

Također pogledajte

• Hilafet

Vanjski linkovi

• Historija islamskog svijeta Vidi poglavlje: Političari, državnici, halife, dinastije
• Uslovi koje treba ispunjavati halifa
• Šiitsko viđenje nasljednika Poslanika Muhammeda