al-Hasan ibn 'Alī ibn Abī Tālib ibn 'Abd al-Muttalib ibn Hāšim ibn 'Abd Manaf (625.-670./3.-50.), najstariji Poslanikov unuk. Naslijedio je svog oca Aliju i postao peti halifa. Većina ši'ija ga smatra drugim imamom. Emevijski namjesnik Muavija je napao Hasana, ali je on prije odlučujuće borbe ponudio predaju hilafeta za određene naknade i penziju sa sebe i svog brata Husejna. (Njegova ponuda se poklopila sa Muavijinom ponudom kojom mu je nudio trenutno odricanje od hilafeta za vrijeme Muavijinog života, a ostali uvijeti bili su carte blanche. Nakon što je primio Hasanovu ponudu, Muavija je svoju povukao).

Taberi prenosi da su neki od Hasanobih uvjeta bili zadržavanje pet miliona dirhema koji su bili u trezoru u Kufi, dobijanje godišnjih prihoda iz perzijskog distrikta Darabdžid, i da se zaustavi praksa ponižavanja hazretu Alije, koju je praktikovao Muavija. Drugi kažu da je Hasan tražio da mu se hilafet vrati nakon Muavijine smrti.

Hasanova vladavina trajala je samo šest mjeseci. Umro je u Medini, osam godina nakon abdikacije. Ši'ijski izvori tvrde da ga je otrovala njegova supruga po nagovoru Muavijinog sina Jezida. Međutim ovakve tvrdnje su podložne sumnji jer su prema ši'ijskim izvorima sve imame pobili sunnijski vladari.

Hasan je bio poznat po svojim mnogobrojnim ženidbama, a bilo ih je više od 130. Brzina kojom se je rastavljao od svojih supruga dala mu je nadimak El-Mutlik ili "razvodnik". Alija je upozoravo ljude da ne udaju svoje kćeri za Hasana, ali to nikoga nije odvratilo. Svi su željeli vezu sa Poslanikovom porodicom, pa su se mlade djevojke udavale da bi makar na kratko vrijeme bile dio Poslanikove porodice.

Također pogledajte uredi