Tit

Tit (Tit Flavije Cezar Vespazijan August; 30. decembar 39 – 13. septembar 81) bio je rimski car od 79. do 81. Kao član dinastije Flavijevaca, Tit je naslijedio svog oca Vespazijana nakon njegove smrti, čime je postao prvi rimski car koji je došao na prijestolje nakon svog biološkog oca. Prije dolaska na prijestolje, bio je vojni tribun u Britaniji i Germaniji. Godine 67. pratio je svoga oca Vespazijana, tada jednog od Neronovih vojnih zapovjednika, u Judeju, gde je bio buknuo veliki ustanak protiv rimske vlasti. Taj su rat Vespazijan i njegov sin uspješno vodili i, kada je 68. godine stigla vest o Neronovoj smrti, ostali su neosvojeni još samo Jerusalim i nekoliko tvrđava. Kada je Vespazijan proglašen za cara, predao je zapovjedništvo nad vojskom svome sinu Titu, koji je nastavio opsadu Jerusalima i 70. godine uz pomoć četiri legije konačno ugušio ustanak. Jerusalim je bio opustošen, a Jerusalimski hram do temelja porušen. Po povratku u Rim, Tit je proslavio veličanstveni trijumf, u čiju je uspomenu kasnije podignut veleljepni Titov slavoluk. Nakon toga nekoliko puta postavljan je za konzula, a služio je i kao prefekt pretorijanske garde.

Tit
Car Rimskog carstva
Vladavina	23. juni 79. - 13. septembar 81.
Prethodnik	Vespazijan
Nasljednik	Domicijan
Supružnik	Arecina Tertula Marcija Furnila
Djeca	Julija Flavija
Dinastija	Flavijevci
Otac	Vespazijan
Majka	Domicila Starija
Rođenje	30. decembar 39. Rim, Rimsko carstvo
Smrt	13. septembar 81. Rim, Rimsko carstvo

Tit je stupio na rimski prijesto odmah po očevoj smrti 79. godine. Prema svim pisanim izvorima kojima danas raspolažemo, bio je uspješan i voljen vladar, a senatorska tradicija smatra ga jednim od najboljih careva. Prekinuo je suđenja koja su otpočela pod njegovim ocem pod optužbama za izdaju, kažnjavao je doušnike (delatores) i organizovao skupe gladijatorske igre. Za njegove vladavine dovršena je izgradnja Koloseuma, koji je originalno nazvan "Flavijevski amfiteatar" (Amphitheatrum Flavium), a na Eskvilinu, i to na mjestu gdje se nekada nalazila veleljepna Neronova palata poznata kao Zlatna kuća (Domus aurea), podignuta su javna kupatila poznata pod nazivom Titove terme. Godine 79. došlo je u južnoj Italiji do erupcije vulkana Vezuva, u kojoj su propala tri grada u Napuljskom zalivu ― Pompeji, Herkulanej i Stabiji. Tit je utrošio velika sredstva na zbrinjavanje preživjelih stanovnika, a dva puta nakon vulkanske erupcije je posetio Pompeje. Godine 81. Tit je umro, prema jednima od malarije, a prema drugima od otrova koji mu je dao ljekar Valens po naređenju Titovog brata Domicijana, koji ga je i naslijedio. Nakon smrti ga je rimski senat, bez oklijevanja deifikovao.

Vanjski linkovi

• http://penelope.uchicago.edu/Thayer/E/Roman/Texts/Suetonius/12Caesars/Titus*.html (latinski tekst, sa prijevodom na engleski)
• http://penelope.uchicago.edu/Thayer/E/Roman/Texts/Cassius_Dio/65*.html (prijevod na engleski)
• http://en.wikisource.org/wiki/The_War_of_the_Jews (prijevod na engleski)
• http://en.wikisource.org/wiki/The_Histories_(Tacitus)/Book_2 (prijevod na engleski)

Prethodi:	Rimski car 79–81.	Slijedi:
Vespazijan 69–79.		Domicijan 81–96.