Razlika između verzija stranice "Prava seksualnih manjina u Bosni i Hercegovini"
(Nema razlike)
|
Verzija na dan 17 maj 2021 u 20:02
Lezbijke, gay, biseksualne i transrodne osobe (LGBT) u BiH mogu se suočiti sa raznim poteškoćama u svakodnevnom životu s kojim se ne sreću osobe koje ne pripadaju ovoj populaciji.
U Bosni i Hercegovini su legalne seksualne aktivnosti između istospolnih osoba. Međutim, istospolni parovi nemaju istu zakonsku zaštitu kao parovi suprotnog spola.
Bosna i Hercegovina je sekularna zemlja u kojoj veliku većinu čine muslimani i kršćani (katolici i pravoslavci). Iako je BiH službeno sekularna zemlja, religija ima vrlo važnu ulogu u bosanskohercegovačkom društvu. Zbog toga su stavovi prema pripadnicima LGBT zajednice prilično konzervativni, baš kao i u drugim istočnoevropskim zemljama.[1] Mnogi LGBT događaji, a posebice Queer Sarajevo Festival održan 2008. godine, su rezultovali nasiljem, nakon što su vjerski ekstremisti i radikali napali grupu i skandirali ekstremističke fraze. Prema istraživanju iz 2015. godine, 51% LGBT Bosanaca i Hercegovaca prijavilo je neki oblik diskriminacije protiv njih, uključujući verbalno zlostavljanje, uznemiravanje, pa čak i fizičko nasilje.[2]
Ipak, atmosfera u bosanskohercegovačkom društvu se iz dana u dan mijenja. Vlada je 2016. odobrila Zakon protiv diskriminacije, zabranjujući diskriminaciju zbog seksualne orijentacije, rodnog identiteta i spolnih karakteristika. U BiH se otvara sve više gay barova i objekata, posebno u glavnom gradu Sarajevu.[1] Težnja BiH za članstvom u Evropskoj uniji također je imala važnu ulogu u donošenju ovog zakona.[3] Udruženje ILGA-Europe svrstalo je Bosnu i Hercegovinu na 22. mjesto od 49 evropskih zemalja u smislu legislacije LGBT prava.[4]
Zakon o istospolnim seksualnim aktivnostima
Bosnu i Hercegovinu čine 2 entiteta: Federacija BiH (FBiH) i Republika Srpska (RS). Istospolne seksualne aktivnosti legalizovane su u Federaciji Bosne i Hercegovine 1996. godine, a u Republici Srpskoj 1998. godine, usvajanjem pojedinačnih zakona u oba entiteta.[5] Brčko Distrikt je, slijedeći primjere iz 2 entiteta, legalizovao homoseksualnost 2003.[6] Dob pristanka je 14 godina, bez obzira na spolnu orijentaciju (seksualni odnosi sa osobom mlađom od 14 godina smatraju se silovanjem). [7]
Istospolni brakovi nisu priznati ni na državnom ni na entitetskom nivou. Ustav BiH ne definiše rodnu podobnost za brak, a oba entiteta ograničavaju brak na parove suprotnog spola, kako je propisano njihovim odgovarajućim zakonima o porodici.[8]
Federacija Bosne i Hercegovine (FBiH) usvojila je 19. oktobra 2018. godine zahtjev za legalizaciju građanskih zajednica. "Navedena tačka našla se na dnevnom redu sjednice i usvojena je u istom obliku u kojem je i predložena", rekao je premijer FBiH Fadil Novalić. Vlada će formirati radno tijelo za analizu prijedloga, koje će Parlament morati usvojiti kasnije.[9] Prema istraživanju, oko 80% bošnjačkih istospolnih parova želi da njihove veze budu priznate.
Zaštita od diskriminacije
Član 12. Zakona o ravnopravnosti spolova, koji je usvojen početkom 2003. godine, zabranjuje diskriminaciju na temelju spola i seksualne orijentacije. Međutim, seksualna orijentacija nije izričito definisana.
Zakon o radu Federacije Bosne i Hercegovine također izričito zabranjuje diskriminaciju na osnovu seksualne orijentacije, kao i zakon o radu Brčko Distrikta.[10]
Zakon o zabrani diskriminacije usvojen je 2009. godine. On zabranjuje diskriminaciju na temelju spola, rodnog izražavanja i seksualne orijentacije. Nadalje, zakon zabranjuje uznemiravanje i segregaciju na temelju seksualne orijentacije. Član 2. zakona kaže sljedeće:[11]
"Diskriminacijom će se, u smislu ovog zakona, smatrati svako različito postupanje uključujući svako isključivanje, ograničavanje ili davanje prednosti utemeljeno na stvarnim ili pretpostavljenim osnovama prema bilo kojem licu ili grupi lica i onima koji su s njima u rodbinskoj ili drugoj vezi na osnovu njihove rase, boje kože, jezika, vjere, etničke pripadnosti, invaliditeta, starosne dobi, nacionalnog ili socijalnog porijekla, veze s nacionalnom manjinom, političkog ili drugog uvjerenja, imovnog stanja, članstva u sindikatu ili drugom udruženju, obrazovanja, društvenog položaja i spola, seksualne orijentacije, rodnog identiteta, spolnih karakteristika, kao i svaka druga okolnost koja ima za svrhu ili posljedicu da bilo kojem licu onemogući ili ugrožava priznavanje, uživanje ili ostvarivanje na ravnopravnoj osnovi, prava i sloboda u svim oblastima života."
Usvajanjem izmjena i dopuna Zakona o zabrani diskriminacije BiH na sjednici Doma naroda Parlamentarne skupštine održanoj 14. jula 2016., Bosna i Hercegovina je konačno dobila unaprijeđen zakonski okvir za zaštitu od diskriminacije.[12][13]
Rodni identitet i izražavanje
Transrodne osobe mogu promijeniti svoj spol u Bosni i Hercegovini nakon što su podvrgnute operaciji promjene spola i drugim medicinskim tretmanima.[3][4]
Aktivizam
Nemali broj organizacija bori se za prava LGBT osoba u Bosni i Hercegovini. Udruženje Q prva je LGBT organizacija takvog tipa u Bosni i Hercegovini. Udruženje radi na "promicanju i zaštiti kulture, identiteta i ljudskih prava queer osoba", a osnovano je u septembru 2002. Službeno su se registrovali u februaru 2004.[5]
Logos je prvobitno registrovan krajem 2005. godine pod nazivom Inicijativa za vidljivost queer muslimana (IIVQM), ali nedugo nakon toga promijenio je ime u Logos i ponovno je registrovan 2006.[5]
Equilibrium je registrovan sredinom 2009. godine i bila je prva organizacija koja je djelovala van Banja Luke. Obje organizacije su sa radom prestale nakon dvije godine.[3]
Ostale organizacije koje se bore za prava LGBT osoba su Okvir i Simosyon, koji su se registrovali 2011. godine, Viktorija, Sarajevski otvoreni centar, BUKA (Banjalučko udruženje Kvir Aktivista) koji su se registrovali 2013. godine, LibertaMo Asocijacija, koja je s radom započela 2015. godine, te otvoreni centri u Mostaru i Tuzli.[3][5]
Povorka ponosa u Sarajevu
Prva povorka ponosa u Bosni i Hercegovini održana je 9. septembra 2019. u glavnom gradu Sarajevu.[14] Procjenjuje se da je na njoj učestvovalo oko 2000 ljudi. Bosna i Hercegovina je time postala posljednja država bivše Jugoslavije koja je organizovala manifestaciju ovakvog tipa.[15]
Incident na Queer Sarajevo Festivalu 2008.
Dana 24. septembra 2008. desetak osoba napadnuto je na kraju prvog dana festivala. Izvješteno je da je osmero ljudi, uključujući jednog policajca, povrijeđeno nakon što je velika grupa islamskih fundamentalista i huligana fizički napala posjetioce i masu. Prema organizatorima četverodnevnog događaja, policija je dopustila da se učesnici nenajavljenog protesta približe mjestu događaja ugrožavajući sudionike Queer Sarajevo Festivala.[16]
Na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu Organizacija Q je otvorila festival, ali su napadi napadi natjerali organizatore da ostatak festivala učine privatni, te da ga otkažu nekoliko dana kasnije. Iako je Organizacija Q javne događaje organizovala i prije, ovaj festival bio je prvi kulturni događaj ove vrste u historiji Sarajeva.[16]
Ustavni sud je 2014. godine presudio da vlasti nisu uspjele zaštititi slobodu okupljanja učesnika na festivalu.[3]
Incident na Merlinka Festivalu 2014.
Dana 1. februara 2014., četrnaest maskiranih muškaraca uletjelo je na festival Merlinka, dovikujući homofobne uvrede. Troje sudionika festivala je povrijeđeno. Policija je stigla neposredno nakon što odlaska napadača i i kritikovana je jer je učinila vrlo malo u pronalaženju i procesuiranju napadača.[17] Festival se nastavio sljedećeg dana, bez incidenata, te uz punu zaštitu policijskih snaga.
Javno mnjenje
Istraživanje iz 2015. pokazalo je da bi 44% Bosanaca i Hercegovaca pokušalo liječiti svoje dijete kada bi ono bilo gay. Još 11% izjavilo je da bi prestali komunicirati sa svojim djetetom. Također je utvrdilo da 19% stanovništva Bosne i Hercegovine podržava davanje ekonomskih i socijalnih prava istospolnim parovima.
Prema anketi Pew Research objavljenoj 2017. godine, 13% ispitanika u Bosni i Hercegovini podržalo je istospolne brakove, a 84% njih se usprotivilo. 82% Bosanaca i Hercegovaca vjeruje da društvo ne smije prihvatiti homoseksualnost.[18][19]
Prema anketi iz 2019. godine, održanoj prije prve gay parade u Sarajevu, 33% ispitanika podržalo je paradu, a 58% je bilo protiv. 14% ispitanika izjavilo je da podržava legalizaciju istospolnih brakova, a 81% se usprotivilo. Anketa je provedena u Kantonu Sarajevo, te nije obuhvatila ostatak zemlje.[20]
Prema studiji iz 2021. godine, prva LGBT+ parada ponosa u Sarajevu doprinijela je povećanoj podršci LGBT aktivizmu u Sarajevu. Međutim, nije se raširila u ostalim krajevima BiH.
Sažeta tabela
| Legalizovane istospolne seksualne aktivnosti |  (od 2003. u čitavoj BiH)
|
| Ista dob pristanka (14 godina) | (od 2003. u čitavoj BiH)
|
| Zakon protiv diskriminacije u zapošljavanju | (od 2003.)
|
| Zakon protiv diskriminacije u pružanju dobara i usluga | (od 2003.)
|
| Zakon protiv diskriminacije u ostalim područjima (neizravna diskriminaciju, govor mržnje) | (od 2009.)
|
| Zakon o zločinu iz mržnje uključuje seksualnu orijentaciju i rodni identitet | (od 2016. u čitavoj BiH)
|
| Istospolni brakovi | 
|
| Priznavanje istospolnih parova | (predloženo u Federaciji BiH)
|
| Pravo pojedinaca na usvajanje bez obzira na seksualnu orijentaciju |
|
| Zajedničko posvajanje |
|
| Istospolni bračni parovi mogu usvojiti djecu |
|
| Gejevi, lezbijke i biseksualci smiju otvoreno služiti vojsku |
|
| Pravo na promjenu pravnog spola |
|
| Mogućnost in-vitro fertilizacije za lezbijke |
|
| Surogat majčinstvo za gej muškarce |
|
| Reparativna terapija zabranjena maloljetnicima |
|
| Gej muškarci mogu donirati krv | / (nije dozvoljeno u Republici Srpskoj)
|
Reference
- ^ a b Bedford, Sam. "What's it Like to Be LGBT in Bosnia?". Culture Trip. Pristupljeno 2021-05-17.
- ^ Welle (www.dw.com), Deutsche. "Gays in Bosnia still living life in the closet | DW | 27.10.2016". DW.COM (jezik: engleski). Pristupljeno 2021-05-17.
- ^ a b c d e "BOSNIA AND HERZEGOVINA | LGBTI Equal Rights Association for Western Balkans and Turkey". www.lgbti-era.org. Pristupljeno 2021-05-17.
- ^ a b "Rainbow Europe". rainbow-europe.org. Pristupljeno 2021-05-17.
- ^ a b c d "Gay Life in Bosnia and Herzegovina". www.globalgayz.com. Pristupljeno 2021-05-17.
- ^ Bilić, Bojan, ured. (2016). "LGBT Activism and Europeanisation in the Post-Yugoslav Space". doi:10.1057/978-1-137-57261-5. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ^ "Age of consent by country in Europe" (jezik: engleski). Pristupljeno 2021-05-17.
- ^ "Cultural norms/beliefs about gender/sexuality that might lead to human rights violations, including discrimination" (PDF). Lib.ohchr.org.
- ^ "Prihvaćen zahtjev za legalizaciju istopolnih brakova u FBiH". N1. 2018-10-19. Pristupljeno 2021-05-17.
- ^ "BOSNIA AND HERZEGOVINA | LGBTI Equal Rights Association for Western Balkans and Turkey". www.lgbti-era.org. Pristupljeno 2021-05-17.
- ^ Zakon o zabrani diskriminacije: https://www.osce.org/files/Law%20on%20Progibition%20of%20Discrimination_0.pdf
- ^ "Anti-discrimination law updated – great step forward in Bosnia and Herzegovina | ILGA-Europe". www.ilga-europe.org. Pristupljeno 2021-05-17.
- ^ "Better protection of LGBTI persons through the amendments to the Anti-discrimination Law of BiH". Sarajevski Otvoreni Centar (jezik: engleski). 2016-07-14. Pristupljeno 2021-05-17.
- ^ "Solidarno za slobodu – slobodu okupljanja, slobodu identiteta i slobodu ljubavi! | Povorka Ponosa" (jezik: engleski). Pristupljeno 2021-05-17.
- ^ "Bosnian Capital Hosts First-Ever Pride March". Balkan Insight (jezik: engleski). 2019-09-08. Pristupljeno 2021-05-17.
- ^ a b "Eight injured as Sarajevo Queer Festival attacked". www.amnesty.org (jezik: engleski). Pristupljeno 2021-05-17.
- ^ "Bosnia and Herzegovina: Attack on LGBT Activists". Human Rights Watch (jezik: engleski). 2014-02-04. Pristupljeno 2021-05-17.
- ^ "Social views and morality".
- ^ "Religious Belief and National Belonging in Central and Eastern Europe" (PDF).
- ^ "Ekskluzivno objavljujemo: Povorku ponosa podržava trećina građana Sarajeva, većina je ipak protiv". www.klix.ba (jezik: hrvatski). Pristupljeno 2021-05-17.