Harem

Izraz harem (arapski حرامw) koristi se u islamskim zemljama općenito za sve ono što je zabranjeno, kao i ono što se smatra rezerviranim ili svetim. Tako se haremom naziva bliža okolina Meke i Medine, ograđeno dvorište džamije kao i muslimansko groblje, ali i onaj dio muslimanske kuće koji je rezerviran za žene, gdje je pristup muškarcima zabranjen.

Bazen u haremu Gérôme, Jean-Léon, 1824.-1904.

Riječ je u Europu stigla preko Osmanskog Carstva, i koristi se kao naziv za više žena koje žive u poliginijskom odnosu s jednim muškarcem, kao i za prostor u koji je zabranjen pristup muškarcima.

Ponekad i haremluk označava zatvoren i čuvan prostor za stanovanje jednog saraja ili kuće u kojem žive žene. Sve žene jednog domaćinstva orijentalnih velikodostojnika ili glave porodice.

Žene su u pravilu bile pod nadzorom prve žene ili eunuha. U vladarskim kućama ta prva žena smatrana je obično vladaricom. Haremske strukture su bile, a i još uvijek su, vrlo rasprostranjene. Haremi su poslovično bili poznati po spletkama, no često su to bila i mjesta s vrlo visokom kulturom ili umjetnošću.

Žene koje je iz harema sultan odabrao, imale su svoj strogo zatvoren saraj, s nekom vrstom vlastitog "dvora", s agama, eunusima i haremskim služavkama.