Pljuni i zapjevaj, moja Jugoslavijo
Pljuni i zapjevaj moja Jugoslavijo je deveti LP-album rok grupe Bijelo dugme iz 1986. u izdanju sarajevske diskografske kuće "Diskoton" iz Sarajeva, koji je sniman u studiju I RTV Sarajevo. Pjesma "Hajdemo u planine" miksana je u studiju nekadašnje diskografske kuće "Jugoton" iz Zagreba. Ovo je prvi album snimljen s pjevačem Alenom Islamovićem, koji je u grupu došao iz Divljih jagoda kao zamjena za Mladena Vojičića Tifu. To je ujedno i prvi album Bijelog dugmeta nakon Koncerta kod Hajdučke česme na kojem je nastupio klavijaturista Laza Ristovski kao punopravni član grupe i posljednji studijski album na kojem je svirao klavijaturista Vlado Pravdić.
| Pljuni i zapjevaj moja Jugoslavijo | ||||
|---|---|---|---|---|
.jpg) | ||||
| LP Bijelog dugmeta | ||||
| Objavljen | 1986 | |||
| Žanr | Rock-muzika | |||
| Trajanje | 37:59 | |||
| Izdavač | Diskoton | |||
| Producent(i) | Goran Bregović, Radomir Marić - Raka | |||
| Hronologija albuma Bijelog dugmeta | ||||
| ||||
Album "Pljuni i zapjevaj moja Jugoslavijo" je anketiran 1998. kao 53. na listi 100 najvećih jugoslovenskih rok i pop albuma u knjizi YU 100: najbolji albumi jugoslovenske rok i pop muzike.[1]
Pozadina i snimanje albuma
urediNovi pjevač: Alen Islamović
urediPjevač sarajevske rok grupe Divlje jagode Alen Islamović početkom jeseni 1986. preuzeo je dužnost pjevača Bijelog dugmeta. Goran Bregović ga je dvije godine ranije, neposredno nakon proljećnog odlaska dugogodišnjeg pjevača Željka Bebeka pozivao da se pridruži ovoj grupi. Nesiguran u nestabilne unutrašnje odnose unutar Bijelog dugmeta i plašeći se Bebekovog mogućeg povratka, Alen Islamović je tada odlučio odbiti ponudu i ostati s Divljim jagodama; Dvadesettrogodišnji Mladen "Tifa" Vojičić tako je postao novi pjevač Bijelog dugmeta, snimajući sa njima studijski album, Bijelo dugme 1984.
Pod pritiskom profesionalnih obaveza, iznenadne slave i medijskog skandala koji je otkrio njegovu upotrebu LSD-a, Vojičić je napustio Bijelo Dugme nakon samo godinu dana, a Islamović Divlje Jagode još jednom se obratio za pridruživanje. Ovoga puta Divlje Jagode su bili u Londonu, gdje su pokušavali da ostvare uspješnu međunarodnu karijeru pod izmijenjenim imenom The Wild Strawberries. Sumnjajući u međunarodne izglede Divljih jagoda, 29-godišnji Islamović ovaj je put odlučio prihvatiti ponudu, napustivši ovaj hard rok sastav vrativši se u Jugoslaviju kako bi se pridružio Bijelom Dugmetu.[2]
(Samo)-cenzura
urediZbog političkog pritiska tadašnjih jugoslavenskih vlasti, Bregović je na kraju odustao od provođenja nekih ideja koje je prvobitno zamislio da ostvari na albumu. Kada je počeo sa radom na albumu, Bregović je želio da Pljuni i zapjevaj moja Jugoslavijo sadrži priloge pojedinaca poznatih po političkim stavovima izvan zvanične ideologije SFR Jugoslavije, koju je zagovarao Savez komunista Jugoslavije (SKJ), jedine legalno dozvoljene političke stranke u zemlji. U tom cilju, on i menadžer Bijelog dugmeta Raka Marić kontaktirali su tri takve osobe koje su u tom trenutku više od decenije bile zabranjene iz javnog diskursa u Jugoslaviji:
- prvi je bio pop pjevač Vice Vukov koji je predstavljao SFR Jugoslaviju na Eurosongu 1963. godine prije nego što je vidio da su mu šanse za karijeru marginalizirane zbog proglašenja hrvatskim nacionalistom kao rezultat povezanosti s političkim pokretom Hrvatsko proljeće.
- slikar i eksperimentalni filmski redatelj Mića Popović, povezan sa jugoslavenskim filmskim pokretom Crni talas, koji je dobio disidentsku reputaciju zbog svojih slika i filmova s početka 1960-ih,
- političar i diplomata Koča Popović koji je uprkos istaknutoj uloziu Drugom svjetskom ratu na partizanskoj strani kao zapovjednik 1. proleterske brigade NOVJ, angažmanu koji mu je donio Orden narodnog heroja praćen visokim političkim i diplomatskim imenovanjima u poslijeratnom periodu, ipak je šutke uklonjen iz javnog života 1972. nakon što je izašao u znak podrške Latinki Perović i Marku Nikeziću, vodećim ličnostima takozvanih "srpskih liberala", liberalne frakcije unutar podružnice SR Srbije u Jugoslavenskoj komunističkoj ligi.
Bregovićeva ideja bila je da Vice Vukov otpjeva baladu "Ružica si bila, sada više nisi". Međutim, uprkos njegovom prihvaćanju, plan nikada nije bio sproveden u djelo nakon što je menadžera sastava Marića Raku po povratku iz Zagreba (gdje se sastao s Vicem Vukovom) policija zadržala i ispitala na sarajevskom aerodromu. Doprinos Miće Popovića albumu trebala je biti njegova slika Dve godine garancije na kojoj je prikazan umirovljenik koji spava na klupi u parku dok stranice lista časopisa Politika koristi kao pokrivač za grijanje, što je Bregović želio iskoristiti kao naslovnicu albuma. Nakon poziva da učestvuje u projektu, Mića Popović je prihvatio, ali je upozorio Bregovića na moguće probleme s kojima bi se muzičar vjerovatno suočio. Konačno, Koča Popović navodno je donekle prihvatio ideju da učestvuje na albumu, ali je ponudu na kraju ipak odbio.[3]
Goran Bregović je na kraju pod pritiskom izdavačke kuće Diskoton odustao od svojih prvobitnih ideja, a umjesto toga, okrenuo se alternativnim rješenjima.[4] Odlučio je osigurati barem jedan nastup na albumu starog jugoslavenskog revolucionara iz vremena prije Drugog svjetskog rata na albumu. Doprijeti do preživjelih pojedinaca te vrste ostvareno je preko novinara i pisca za časopis Duge Milomira Marića koji je bio poznat po tome što je održavao kontakte s njima u sklopu priprema za njegovu predstojeću knjigu Deca komunizma. Bregović je uspio nagovoriti 73-godišnjeg Svetozara Vukmanovića Tempa, posjetio ga je u njegovom domu Reževići i dogovorio dolazak Tempa u Sarajevo. Tu je zajedno sa zajedno sa horom iz Sirotišta Ljubica Ivezić snimio staru revolucionarnu pjesmu "Padaj silo i nepravdo".[5]
Klavijaturista Laza Ristovski, koji je napustio Bijelo Dugme 1978. godine, učestvovao je na snimanju novog albuma Bijelog dugmeta, ali je zvanični član sastava ponovo postao tek nakon objavljivanja albuma. Pljuni i zapjevaj moja Jugoslavijo bio je prvi studijski album Bijelog dugmeta još od 1977, nakon objavljivanja Koncerta kod Hajdučke česme na kojem je Ristovski predstavljen kao punopravni član sastava.
Pljuni i zapjevaj moja Jugoslavijo imao je uobičajeni narodno orijentisani pop rock zvuk kao Bijelog dugmeta, a bio je nadahnut i jugoslavenstvom, sadržeći brojne upute na jugoslavensko jedinstvo, kao i tekstove na unutrašnjem rukavu štampane ćirilicom i latinicom.[2] Na naslovnici albuma nalazila se fotografija kineskog socrealističkog baleta.[4] Sve pjesme je napisao Goran Bregović, osim pjesama "Hajdemo u planine" i "Pjesma za malu pticu" (Bregović/Arnautalić/Kenović).
Značaj
urediUz albume Smrt fašizmu i Teško meni sa tobom sastava Plavi orkestar i Merlin, te Pljuni i zapjevaj, moja Jugoslavijo povremeno su kategorizirani kao dio Novih partizana, u koje spadaju albumi sarajevskih grupa iz sredine 1980-ih, sa zvukom usredsređenim na narod Balkana. Nadahnuta rock muzika koja sadrži lirske i vizuelne reference na jugoslavenstvo u komunističkom i socijalističkom patriotskom okviru.[4]
Izraz Novi partizani uveo je tokom jeseni 1986. menadžer Plavog orkestra Malkolm Muharem tokom promotivnog ciklusa albuma Smrt fašizmu!, kao sredstvo za promociju najnovijeg izdanja svojih klijenata i potencijalno pokretanje drugog subkulturnog pokreta, sličnog onome u čemu je uspješno učestvovao tri godine ranije sa Novim primitivcima. Za razliku od muzičkih sastava iz Novog primitivizma koji su svi dolazili iz slične pozadine i bili su iste generacije, navodni muzički sastavi Novih partizana bili su mnogo različitiji. Iako Novi partizani nikada nisu krenuli kao koherentan pokret, taj su pojam prihvatili brojni jugoslavenski novinari, koji ga i dalje koriste prilikom opisivanja različitih faza u karijeri Bijelog dugmeta, Dine Merlina i Plavog orkestra.
Godine 1998. album Pljuni i zapjevaj moja Jugoslavijo zauzeo je 53. mesto na listi 100 najvećih jugoslavenskih rok i pop albuma]] u knjizi YU 100: najbolji albumi jugoslovenske rok i pop muzike.[1]
Spisak pjesama
uredi- "Pljuni i zapjevaj moja Jugoslavijo" (Bregović, početak kompozicije počinje temom "Padaj silo") - 4:31
- "Zamisli" (Bregović) - 4:12
- "Pun mjesec iznad Bosne" (Bregović) - 6:07
- "Kad odem, kad me ne bude" (Bregović) - 4:37
- "A i ti me iznevjeri" (Bregović) - 4:03
- "Zar ne vidiš da pravim budalu od sebe" (Bregović) - 3:36
- "Hajdemo u planine" (Bregović - Bregović/Arnautalić/Kenović) - 4:36
- "Pjesma za malu pticu" (Bregović) - 3:50
- "Ružica si bila, sada više nisi" (Bregović) - 3:47
Članovi grupe
urediSaradnici
uredi- Producent: Goran Bregović
- Izvršni producent: Radomir Marić - Raka
- Snimao i miksao: Damir Begović
- Snimatelj: Branko Podbrežnički
- Idejno rješenje omota: "TRIO" Leila Mulabegović, Dalida Duraković i Bojan H. Halilović
- Korišćena fotografija: Moderni revolucionarni ples
- Nebojša Stefanović - Japanac
- Sinan Alimanović
- Slobodan Sokolović,
- Amela, Amila i Zuzi Zu
Reference
uredi- ^ a b Antonić, Duško; Štrbac, Danilo (1998). YU 100: najbolji albumi jugoslovenske rok i pop muzike. Belgrade: YU Rock Press.
- ^ a b Janjatović, Petar (2007). EX YU ROCK enciklopedija 1960-2006. Belgrade: self-released. str. 34.
- ^ Vesić, Dušan (2014). Bijelo Dugme: Šta bi dao da si na mom mjestu. Belgrade: Laguna. str. 267.
- ^ a b c Vesić, Dušan (2014). Bijelo Dugme: Šta bi dao da si na mom mjestu. Belgrade: Laguna. str. 268.
- ^ Rosić, Branko (14. 11. 2017). "Bregović je hteo da mu na albumu peva Koča Popović. Ovaj je rekao: "Ma kakvi..."". Nedeljnik. Arhivirano s originala, 2. 4. 2019. Pristupljeno 15. 11. 2017.