Petra Behle

Petra Behle
Petra Behle
Lični podaci
Državljanstvo	Zapadna Njemačka ; Njemačka
Rođenje	5. januar 1969 (55 godina); Offenbach am Main, Zapadna Njemačka
Karijera
Klub	SC Willingen
Status	neaktivna
Olimpijske igre
Nastupi (b.)	3 (1992, 1994, 1998)
Medalje (b.)	3 (1 zlatna)
Svjetska prvenstva
Nastupi (b.)	12 (1987, 1988, 1989, 1990, 1991, 1992, 1993, 1994, 1995, 1996, 1997, 1998)
Medalje (b.)	13 (9 zlatnih)
Svjetski kup
Prvi nastup (b.)	1986/87
Pojedinačne pobjede (b.)	8
Timske pobjede	13
Plasman (b.)	3. (1991/92, 1995/96); Pojedinačno: 14. (1997/98) ; Sprint: 4. (1996/97) ; Potjera: 9. (1997/98)
Medalje
Olimpijske igre
Svjetsko prvenstvo u biatlonu
Juniorsko svjetsko prvenstvo u biatlonu
Fusnote
	^ Pobjede u utrkama na Olimpijskim igrama i svjetskim prvenstvima u kojima su rezultati vrednovani za Svjetski kup ubrajaju se u pojedinačne pobjede. ; ^ Pobjede u timskim i utrkama štafeta u Svjetskom kupu zvanično se ne ubrajaju u statistiku pobjeda. ; ^ Plasman u Svjetskom kupu u pojedinačnim disciplinama uveden je od sezone 1996/97. ;
	Službeni rezultati; IBU \| Olympedia \| FIS

Petra Behle, rođena 5. januara 1969. u Offenbachu na Maini, tada Zapadna Njemačka, kao Petra Schaaf je nekadašnja njemačka biatlonka, koja je isprva nastupala za biatlonski savez Zapadne Njemačke, a nakon ujedinjenja, za Njemački biatlonski savez. Olimpijska pobjednica je postala u štafetnoj utrci, te je devetostruka svjetska prvakinja. Po broju osvojenih medalja na Svjetskim prvenstvima je na trećem mestu iza Magdalene Neuner i Jelene Golovine.

Karijera

Nakon preseljanja sa porodicom u Mittenwald, sa osam godina počinje da se bavi skijanjem i to skijaškim trčanjem, a sa sedamnaest godina 1986. dolazi u skijaški školski internat u Willingenu, gdje je tadašnja trenerka Renate Schinze obučava za biatlon. Od tada nastupa za SC Willingen, a 1988. godine postaje najmlađa prvakinja Njemačke u biatlonu.

Olimpijske igre

Olimpijske igre	Poj.	Spr.	Šta.
Albertville 1992. (Biatlon)	13	6	2
Lillehammer 1994. (Biatlon)	15	5	2
Nagano 1998. (Biatlon)	27	16	1

Petra Behle je tri puta nastupila na Zimskim olimpijskim igrama: ZOI 1992, ZOI 1994 i ZOI 1998. Na prvom nastupu osvojila je srebrnu medalju u štafeti sa Uschi Disl i Antje Harvey sa zaostatkom od 23 sekunde za francuskom štafetom.^[1]^[2] U pojedinačnim disciplinama bolji rezultat joj je bio šesto mjesto u utrci sprinta na 7,5 km. U drugom nastupu dvije godine kasnije, ponovo je osvojila srebrnu medalju u štafeti sa Uschi Disl, Simone Greiner-Petter-Memm i Antje Harvey zaostavši gotovo četiri minute iza ruske štafete.^[3]^[4] Plasman u sprintu je poboljšala zauzevši peto mjesto sa 25 sekundi zaostatka i sa dva promašaja kao i pobjednica Myriam Bédard. Tek na trećem nastupu u štafeti 1998. sa Uschi Disl, Martinom Zellner i Katrin Apel osvojila je jedinu zlatnu medalju, sa dva promašaja više nego ruska štafeta u sastavu Olga Melnik, Galina Kukljeva, Albina Ahatova i Olga Romasko, ali sa 12 sekundi prednosti.^[5]^[6]

Svjetska prvenstva

Svjetsko prvenstvo	Poj.	Spr.	Pot.	Šta.	Eki.
1987. Lahti	25	19
1988. Chamonix	10	1		5
1989. Feistritz	1	15		4	3
1990. Minsk^[c] 1990. Oslo^[d] 1990. Kontiolahti^[e]	3	33		8	2
1991. Lahti	1	10			4
1992. Novosibirsk					1
1993. Borovec	1	6		4
1994. Canmore					4
1995. Antholz	16	23		1	2
1996. Ruhpolding	19	11		1	1
1997. Osrblie	12	9	9	1
1998. Pokljuka 1998. Hochfilzen			5

Behle je nastupila na dvanaest Svjetskih prvenstava od SP 1987. do SP 1998. Na prvom nastupu na SP 1987. u finskom Lahtiju, najbolji joj je plasman bilo 19-o mjesto u utrci sprinta. Na sljedećem prvenstvu u Chamonixu u utrci sprinta na 5 km osvojila je prvu zlatnu medalju, bez promašaja i sa 14 sekundi prednosti u odnosu na drugoplasiranu Evu Korpelu i 23 s na trećeplasiranu Anne Elvebakk. Osvojila je ukupno devet zlatnih medalja, od čega tri u štafeti: na SP 1995. sa Uschi Disl, Antje Harvey i Simone Greiner-Petter-Memm i na SP 1996. i SP 1997. sa Uschi Disl, Katrin Apel i Simone Greiner-Petter-Memm. U timskim utrkama pobijedila je SP 1992. sa Petrom Bauer, Uschi Disl i Ingom Kesper; te na SP 1996. sa Uschi Disl, Simone Greiner-Petter-Memm i Katrin Apel. U pojedinačnim utrkama, osvojila je još zlatne medalje u pojedinačnoj utrci na 15 km na SP 1989. pobjedivši Anne Elvebakk i Svjetlanu Pečorsku, SP 1991. i na SP 1993.

Svjetski kup

Prvi nastup Petre Behle u Svjetskom kupu bio je u sezoni 1987/88, kada je u italijanskom Antholzu zauzela šesto mjesto u utrci sprinta na 5 km. U ukupnom plasmanu je zauzelo četvrto mjesto, sa dva druga i jednim trećim mjestom, te ukupno osam plasmana među prvih deset. Sljedeće sezone u bugarskom Borovecu pobijedila je u štafeti sa Martinom Stede i Dorinom Pieper, što joj je bio i najbolji rezultat. I u narednim je sezonama (SK 1989/90 i SK 1990/91) pobjeđivala u ekipnim i štafetnim utrkama, a prvu zvaničnu pojedinačnu pobjedu ostvarila je 24. februara 1991. u utrci na 15 km, u Lahtiju u sklopu Svjetskog prvenstva u biatlonu, čiji su se rezultati brojali za plasman u Svjetskom kupu, pobjedivši ubjedljivo bez promašaja sa gotovo dvije minute zaostatka Grete Ingeborg Nykkelmo i Ivu Škodrevu. Te je sezone završila na šestom mjestu sa 150 osvojenih bodova. Ukupno je pobijedila osam puta i to dva puta u utrkama na 15 km i šest puta u utrkama sprinta na 7,5 km. Najviše pobjeda ostvarila je u sezoni SK 1996/97. pobijedivši u tri utrke. Dva puta je bila treća u ukupnom plasmanu: SK 1991/92 sa 173 boda iza Anfise Rescove i Anne Briand; te u SK 1995/96. sa 191 bodom iza Emmanuelle Claret i Uschi Disl.

Svjetska juniorska prvenstva

Njemačka prvenstva

Privatni život

Petra Behle se 1994. udala za njemačkog skijača-trkača Jochena Behle, od kog se razvela 1999. godine, a od 30. januara 2009. je udata za partnera sa kojim živi od 2003. godine. Trenutno živi u Biebertalu. Počasna je pokroviteljica biciklističke utrke Tour der Hoffnung, od kojih se zarađenih sredstava potpomažu od raka oboljela djeca.^[7]^[8] Za regionalne zasluge proglašena je počasnom ambasadoricom regije Mittelhessen. Za sportske zasluge nagrađena je 6. maja 2002 godine najvišom njemačkom sportskom nagradom Srebrni lovorov list (njemački: Silbernes Lorbeerblatt).^[9]

Napomene

^ Nakon ujedinjenja Njemačke 1990. godine, od ZOI 1992. njemački sportisti nastupaju u zajedničkom timu
^ Tačan broj pobjeda nije poznat jer nedostaju podaci za sezone 1985/86, 1986/87. i 1989/90.
^ Utrke na 15 km i na 20 km održana je u sovjetskom Minsku
^ Utrke na 7,5 km, 10 km, ekipne utrke za žene i muškarce i štafetna utrka u ženskoj konkurenciji održana je u norveškom Oslu
^ Utrka u štafeti u muškoj konkurenciji održana je u finskom Kontiolahtiju

Reference

^ Biatlon na ZOI 1992. na sports-reference.com Arhivirano 10. 12. 2008. na Wayback Machine (en)
^ "Albertville 1992 Official Report" (PDF). Le Comite d'Organisation des Jeux Olympiques Albertville. LA84 Foundation. 1992. Arhivirano s originala (PDF), 26. 2. 2008. Pristupljeno 12. 2. 2013.
^ Biatlon na ZOI 1994. na sports-reference.com Arhivirano 10. 12. 2008. na Wayback Machine (en)
^ "Lillehammer 1994 Official Report - Volume 4" (PDF). Lillehammer Olympic Organizing Committee. LA84 Foundation. 1994. Pristupljeno 1. 12. 2016.
^ Biatlon na ZOI 1998. na sports-reference.com Arhivirano 27. 3. 2009. na Wayback Machine (en)
^ "Nagano 1998 Official Report - Volume 3" (PDF). Nagano Olympics Organizing Committee. LA84 Foundation. 1998. Arhivirano s originala (PDF), 26. 2. 2008. Pristupljeno 8. 2. 2013.
^ Tour der Hoffnung: Organisation Arhivirano 20. 12. 2015. na Wayback Machine, abgerufen am 5. Oktober 2012
^ Rheinische Post vom 15. August 2009: Kindern ein bisschen Hoffnung geben Rheinische Post vom 17. August 2007: Radeln für den guten Zweck, abgerufen am 21. Februar 2010
^ Pressemitteilung des Bundespräsidialamtes vom 6. Mai 2002: Grußwort von Bundespräsident Johannes Rau aus Anlass der Verleihung des Silbernen Lorbeerblattes an die Medaillengewinnerinnen und Medaillengewinner der Olympischen Winterspiele 2002, der Paralympischen Winterspiele 2002 und der Deaflympics 2001, abgerufen am 23. November 2017

Vanjski linkovi

Portal Biatlon

[pob-3] Pobjede u utrkama na Olimpijskim igrama i svjetskim prvenstvima u kojima su rezultati vrednovani za Svjetski kup ubrajaju se u pojedinačne pobjede.

[šta-4] Pobjede u timskim i utrkama štafeta u Svjetskom kupu zvanično se ne ubrajaju u statistiku pobjeda.

[plasman-5] Plasman u Svjetskom kupu u pojedinačnim disciplinama uveden je od sezone 1996/97.

[GER-1] Nakon ujedinjenja Njemačke 1990. godine, od ZOI 1992. njemački sportisti nastupaju u zajedničkom timu

[SKB-2] Tačan broj pobjeda nije poznat jer nedostaju podaci za sezone 1985/86, 1986/87. i 1989/90.

[Minsk-12] Utrke na 15 km i na 20 km održana je u sovjetskom Minsku

[Oslo-13] Utrke na 7,5 km, 10 km, ekipne utrke za žene i muškarce i štafetna utrka u ženskoj konkurenciji održana je u norveškom Oslu

[Kontiolahti-14] Utrka u štafeti u muškoj konkurenciji održana je u finskom Kontiolahtiju

[SR92-6] Biatlon na ZOI 1992. na sports-reference.com Arhivirano 10. 12. 2008. na Wayback Machine (en)

[Biathlon92-7] "Albertville 1992 Official Report" (PDF). Le Comite d'Organisation des Jeux Olympiques Albertville. LA84 Foundation. 1992. Arhivirano s originala (PDF), 26. 2. 2008. Pristupljeno 12. 2. 2013.

[SR94-8] Biatlon na ZOI 1994. na sports-reference.com Arhivirano 10. 12. 2008. na Wayback Machine (en)

[Biathlon94-9] "Lillehammer 1994 Official Report - Volume 4" (PDF). Lillehammer Olympic Organizing Committee. LA84 Foundation. 1994. Pristupljeno 1. 12. 2016.

[SR-10] Biatlon na ZOI 1998. na sports-reference.com Arhivirano 27. 3. 2009. na Wayback Machine (en)

[Biathlon-11] "Nagano 1998 Official Report - Volume 3" (PDF). Nagano Olympics Organizing Committee. LA84 Foundation. 1998. Arhivirano s originala (PDF), 26. 2. 2008. Pristupljeno 8. 2. 2013.

[15] Tour der Hoffnung: Organisation Arhivirano 20. 12. 2015. na Wayback Machine, abgerufen am 5. Oktober 2012

[16] Rheinische Post vom 15. August 2009: Kindern ein bisschen Hoffnung geben Rheinische Post vom 17. August 2007: Radeln für den guten Zweck, abgerufen am 21. Februar 2010

[17] Pressemitteilung des Bundespräsidialamtes vom 6. Mai 2002: Grußwort von Bundespräsident Johannes Rau aus Anlass der Verleihung des Silbernen Lorbeerblattes an die Medaillengewinnerinnen und Medaillengewinner der Olympischen Winterspiele 2002, der Paralympischen Winterspiele 2002 und der Deaflympics 2001, abgerufen am 23. November 2017

[a]

[I]

[b]

[II]

[III]

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

[c]

[d]

[e]

[7]

[8]

[9]