Patnje svetog Antonija (Michelangelo)

Patnje svetog Antonija (ili Iskušenja svetog Antonija, 1487–1488) najranija je Michelangelova slika, naslikana kao bliska kopija poznate gravure Martina Schongauera kada je imao samo 12 ili 13 godina. Čuva se u Muzeju umjetnosti Kimbell u Fort Worthu (Teksas). Prikazuje poznatu srednjovjekovnu temu o kojoj je pisao Atanazije Aleksandrijski u 4. vijeku, koja se isto tako pojavljuje u hagiografskoj zbirci Zlatna legenda hroničara i nadbiskupa Genove Jakoba Voraginskog te u drugim izvorima. U njoj se govori o egipatskom hrišćanskom asketi svetom Antoniju (251-356), koga su demoni napali u pustinji, čijim se iskušenjima uspješno suprotstavio. U ovoj kompoziciji prikazana je kasnija epizoda kada su svetog Antonija, koji je obično levitirao iznad pustinje podržavan anđelima, jednom demoni uhvatili u zasjedu u zraku.

Patnje svetog Antonija, prva slika Michelangela Buonarrotija

Vlasništvo

Slika je prethodno pripisana radionici Domenica Ghirlandaija, kod koga je Michelangelo služio kao šegrt. Iako je stručnjacima za umjetnost bila poznata od 1830-ih, kada ju je u Pisi kupio francuski kipar, ova slika nije uvijek dobijala odgovarajuću pažnju. Nakupine obojenog laka i unakažujuće boje prekrile su kvalitete majstorske izvedbe i izvanredne palete boja. Američki trgovac umjetninama kupio je Patnje svetog Antonija na aukciji brokerske kuće Sotheby's u julu 2008. za dva miliona dolara. Kada je u septembru iste godine pribavljena izvozna dozvola, donesena je u Metropolitanski muzej umjetnosti u New York Cityju, gdje je očišćena od obezbojenog laka, te kasnije prefarbana i prvi put pomno ispitana. Na osnovu stilskih obilježja poput "naglašenog šrafiranja križa", ustanovljeno je da je sliku zaista naslikao Michelangelo. Ubrzo zatim ovo djelo kupio je Umjetnički muzej Kimbell za neotkriveni iznos, za koji se vjeruje da prelazi šest miliona dolara.

Karakteristike, slikarske tehnike i restauracija

Originalna gravura Martina Schongauera urađena između 1470. i 1475.

Pod vodstvom starijeg prijatelja, umjetnika Francesca Granaccija, Michelangelo je sa ovom slikom ostvario veliko priznanje ljubitelja umjetnosti. Još dok je Michelangelo bio żiv historičar umjetnosti Giorgio Vasari u svojoj knjizi Životi najvažnijih slikara, skulptora i arhitekta napomenuo je da je Michelangelo naslikao svetog Antonija po gravuri Martina Schongauera iz 1470-ih. Schongauer se udaljio od tradicije pokazujući sveca u zraku okružen gustim rojem krilatih čudovišta. Tema je odjeknula kod mladog Michelangela, koji se vjerovatn divio maestralnom rasporedu egzotičnih bića u složenim pozama, kao i fantastičnim bićima. Suptilno i sistematski je preradio originalno djelo, čineći ga kompaktnijim. Usavršavao je linije i oblike, te vršio brojne izmjene na konturama krila i udovima dajući čudovištima više životinjskih karakteristika, posebno dodajući riblje ljuske jednom od njih. Njegov biograf i slikar Ascanio Condivi zabilježio je da je Michelangelo posjećivao tržnicu crtajući riblje ljuske, istovremeno proučavajući ih kao i druge dijelove životinjskih primjeraka iz lokalne riblje pijace. Pored ovog poboljšanja, Michelangelo je također dodao pejzaž ispod slike koji podsjeća na dolinu rijeke Arno u okolini Firence. Nabori na odjeći svetog Antonija također su pojednostavljeni, a lice je dobilo spokojan izraz. Kombinacije boja, posebno zelena za jabuku i lavandu, svojstvene su Michelangelu i najavljuju kombinacije boja koje je kasnije koristio prilikom slikanja freski u Sikstinskoj kapeli. Sve ove izmjene i poboljšanja nisu bila obilježje originalne gravure Martina Schongauera. Čini se da je ovo usavršavanje obrisa bilo izuzetno važno za umjetnika. Linije vidljive na slici fine su i sigurne. Širi, živopisniji potezi četkica u pripremnom crtežu mogu se uočiti u ogrtaču svetog Antonija. Oblici se često preklapaju s prethodno obojenim detaljima, dok je na drugim područjima boja ostrugana. To sugerira prilično intuitivan, postepeni pristup sekvenci slikanja, kao što bi se moglo i očekivati od mladog, neiskusnog, ali odvažnog umjetnika. Michelangelo je bio neprestano zaokupljen usavršavanjem kontura. Nekoliko figura ima ureze na kojima su konture bile naglašene ili premještene u kasnoj fazi izvođenja slike. Umjetnik je također strugao stražnje slojeve boje kako bi razjasnio, izoštrio i usidrio oblike, dok je u drugim područjima izgradio značajnu teksturu i reljef.

Prije čišćenja i restauracije, mnogi kvaliteti slikanja u Patnjama svetog Antonija bili su gotovo potpuno prikriveni. Osjećaj dubine bio je slabo uočljiv, a prostorni odnosi i volumen grupnih figura bili su ozbiljno narušeni. Izvanredna paleta boja i prefinjeno rukovanje bili su jedva primjetni. Pažljivo čišćenje, koje je izveo Michael Gallagher, konzervator Metropolitanskog muzeja zadužen za očuvanje slika, transformiralo je prvu poznatu sliku italijanskog renesansnog majstora.

Prilikom proučavanja ovog djela korištena je i moderna metoda infracrvene reflektografije, pomoću koje je otkriveno kako je umjetnik modificirao i razradio Schongauerovo originalno djelo. Priprema panela i slikarskog materijala tipični su za italijansko slikarstvo s kraja 15. vijeka. Panel je pripremljen sa smjesom "gesso", koja se sastojala od životinjskog ljepila i gipsa. Uočene su dvije vrste skiciranih crta koje je Michelangelo napravio kao uvodni vodič, a koje su zatim prekrivene slojevima boje, te korištene prije završnog slikanja. Kist u tečnom mediju bio je korišten za obrise figura i draperija, te kombinacija paralelnog i poprečnog šrafiranja za krajolik i stjenovite izbočine. Rendgenska snimka slike koja otkriva strukturu panela od drveta topole ispod. Drvo je u izvrsnom stanju, uprkos nekoliko malih crvotočina. Michelangelo je panel prekrio prvim slojem boje, a zatim je djelomično ostrugao kako bi stvorio tamne oblike svetog Antonija i nekoliko demona. Naslikao je tijelo bodljikavog demona nakon posjete lokalnoj ribljoj pijaci. Ovaj detalj bodljikavog demona s rendgenskog snimka otkriva da je strugao pozadinsku boju kako bi otkrio temeljni premaz ispod, pomažući mu u kreiranju tjelesnih oblina ribe. Michelangelovo nježno paralelno sjenčenje jedva se primjeti na licu svetog Antonija. U jednoj od najranijih Michelangelovih skulptura, mramornom reljefu koji prikazuje Bitku kentaura, nalazimo i centralno postavljenu figuru izoliranu usred buke. To je motiv kojem se Michelangelo vraćao u brojnim kompozicijama, među kojima je i njegova freska Posljednji sud na stropu Sikstinske kapele.

Značaj

To je jedna od samo četiri sačuvane Michelangelove slike urađene na drvenoj tabli (tabloslikarstvo), za koju je Vasari zabilježio da je umjetnik omalovažavao ulje na platnu u kasnijem životu, i jedina slika iz vremena njegove adolescencije. Schongauerov kasnogotički stil također je u snažnoj suprotnosti s ostatkom Michelangelovog opusa, čak i u njegovoj mladosti. Štampani primjerci umjetničkih djela Martina Schongauera, koji su objavljeni upravo pred kraj njegovog kratkog života, kada ga je Michelangelo kopirao, široko su distribuirani u Evropi i Italiji.

Literatura

• Discovering The Great Masters: The Art Lover's Guide to Understanding Symbols in Paintings, u izdanju Universe Publishing, New York City NY, prvo izdanje 2009. godine, ISBN 978-07893-1891-6, str. 112-158

Vanjski linkovi

• By the Hand of a Very Young Master?, na nytimes.com
• Michelangelo's First Painting, na metmuseum.org
• The Torment of Saint Anthony, 1487 Michelangelo Buonarroti, na kimbellart.org
• Michelangelo, The Torment of Saint Anthony, na theguardian.com