Gravura

Albrecht Dürer, Die Nürnberger Feldschlange (Nirnberška zmija u polju), (primjećuje se izuzetna količina detalja)

Gravura (graviranje, gravira, duborez) u likovnoj umjetnosti označava tehniku urezivanja ili izradu reljefa određenog prikaza u tvrdoj i (najčešće) ravnoj površini. Rezultat graviranja može sam po sebi biti neki dekorirani predmet od srebra, zlata, drveta, stakla ili nekog drugog materijala. Gravirane ploče se mogu izrađivati i radi prenošenja i umnožavanja u nekom drugom materijalu kao što je papir, platno i sl. U tim slučajevima posebnu primjenu gravura ima kod izrade ilustracija za knjige i magazine. Nakon izuma fotografije ova tehnika je postepeno izgubila značaj i širinu primjene u komercijalne svrhe zbog dugog procesa učenja ove vještine i spore tehnologije umnožavanja. S druge strane, u umjetnosti, gravura je zadržala svoje važno mjesto i ulogu. Umjetnici su se izražavali ovom tehnikom stvarajući najčešće u materijalima kao što je drvo, bakar ili linoleum. Tako stvorena djela, odnosno tehnike primjenjivane za njihovo stvaranje dobile su ime prema materijalu od koga su izrađena: drvorez, bakropis, linorez.

Tehnika i alatiUredi

U tradicionalnom smislu graveri koriste oštre alate od kaljenog čelika pri urezivanju crteža u datom materijalu. Vrh ili oštrice alata najčešće imaju oblik slova "V" ili "U" različite širine. Oštrica je učvršćena u dršku načinjenu od nekog pogodnog materijala kako bi se alatom moglo lakše rukovati. Graviranje traži veliku preciznost i strpljenje.

Tehnika graviranja se primjenjuje i u zlatarstvu za ukrašavanje predmeta od plemenitih metala (prstenje, narukvice, ogrlice i dr.)

UmjetniciUredi

 
Ručni alat za graviranje
 
Mašina za lasersko graviranje

Moderna primjenaUredi

Majstori gravure mogu postići visok nivo izrade mikroskopskih detalja pa je krivotvorenje gotovo nemoguće. Iz ovog razloga moderne se novčanice, čekovi, obveznice i sl. gotovo uvijek izrađuju ovom tehnikom. Obični štampači i skeneri nikada ih ne mogu dovoljno detaljno reproducirati. Često nekoliko majstora radi na izradi jednog šablona i to je dodatna mjera zaštite novčanica i papira od vrijednosti.

Poštanske marke su se u prošlosti izrađivale isključivo tehnikom graviranja a danas se to i dalje praktikuje u nešto manjem broju zemalja.

Osim mehaničke obrade materijala urezivanjem, postoji hemijska metoda jetkanjem te fotometoda. Također se radi i na razvoju laserskih mašina za graviranje, međutim, klasična je metoda još uvijek neprevaziđena.

Također pogledajteUredi


PrimjeriUredi