Wikipedia

Pallister-Killianov sindrom

Palister–Killianov sindrom (PKS) ili tetrasomijski mozaicizam 12p ili 'sindrom Pallisterove mozaične aneuploidije, izuzetno je rijedak i ozbiljan genetički poremećaj. PKS je posljedica prisustva dodatnog i abnormalnog hromosoma koji se naziva mali prekobrojni markerski hromosom (sSMC). sSMC sadrže kopije genetičkog materijala iz dijelova gotovo bilo kojeg drugog hromosoma i, ovisno o zahvaćeno genetičkom materijalu, mogu uzrokovati različite genetičke poremećaje i neoplazme. sSMC u PKS sastoji se od više kopija kratkog (tj. "p") kraka hromosoma 12.[1] Consequently, the multiple copies of the genetic material in the sSMC plus the two copies of this genetic material in the two normal chromosome 12's are overexpressed and thereby cause the syndrome.[2] Zbog oblika genetičkog mozaicizma, međutim, osobe sa PKS razlikuju se u tkivnoj distribuciji svog sSMC-a i stoga pokazuju različite urođene defekte i ozbiljnosti bolesti povezane sa sindromom. Naprimjer, osobe sa sSMC u svom srčanom tkivu vjerovatno će imati srčane strukturne abnormalnosti, dok oni bez tog sSMC imaju strukturno normalno srce.[3]

Pallister–Killianov sindrom
Drugi naziviMozaicizam tetrasomija 12p, sindrom Pallisterove mozaične aneuploidije
Obrazac nastanka hromosomskih tetrasomija
SpecijalnostMedicinska genetika, pedijatrija
SimptomiMultipli urođeni poremećaji
Uobičajeno pojavljivanjePreneonatusni
UzrociMali prekobrojni marker hromosom

PKS je prvi opisao Philip Pallister 1977., a dalje istraživali Maria Teschler-Nicola i Wolfgang Killian u 1981.[4]

Prezentacija uredi

Osobe sa PKS imaju preneonatusno ili pri rođenju višestruke urođene defekte. Ove mane uključuju: atrofija mozga, stanje ageneza corpus callosum, polimikrogiriju mozga i/ili obojene kalcifikacije u moždanoj bočnoj brazdi, gluhoću i/ili sljepilo, disfunkcije autonomnog nervnog sistema kao što su anhidroza, hipohidroza i/ili epizodne hiperventilacije isprekidane sa zadržavanjem daha. Tu su i simptomi malformacije kičmene moždine, duboka ili rjeđe blaga do teška intelektualna nesposobnost, napadi, srčani i/ili anusni defekti, dijafragmatska hernija, izražena mišićna slabost, prekobrojne bradavice, abnormalne crte lica kao što su ispupčeno čelo, visoka čeona linija vlasišta, ćelavost oko sljepoočnica i čeonih područja, rijetke obrve i trepavice, hipertelorizam, mali i ravan nos, puni obrazi, dugačak filtrum, velika usta sa spuštenim uglovima, tanka gornja usna u obliku Amorovog luka, mikrognatija (tj. manja donja vilica), deformirane uši koje su nisko skupljene, guste obrve i/ili istaknute usne i brada, nenormalne oralne/dentalne karakteristike kao što su povećan jezik, prekomjerni rast alveolnog grebena i/ili desni, odloženo nicanje zuba i/ili nedostatak ili dupli zubi; mrlje na koži usljed depigmentacija, skeletne anomalije kao što su skraćivanje udova, limfedem, povećanje mehkih tkiva u ekstremitetima, kratki/široki dlanovi i/ili prsti, i/ili klinodaktilija petih prstiju na rukama ili nogam. Javljaju sei prekomjerna preneonatusna i porođajna težina praćena padom stope rasta novorođenčeta odloženo zatvaranje prednje fontanele i/ili odgođeni pubertet kod muškaraca, ali ne i kod žena.[3]

Uzroci uredi

PKS je uzrokovan sSMC, koji se sastoji od dvije kopije ili, rjeđe, četiri kopije genetičkog materijala u p kraku hromosoma 12.[1][3] Nedavne studije na dvije osobe sa PKS otkrile su da se njihovi sSMC-ovi sastoje od posebnog genetičkog materijala koji se nalazi u dijelu kraka hromosoma 12, počevši od njegovog pruge 11 i ide do njegovog kraja. Ovo područje, nazvano PKS kritična regija, sadrži tri gena, ING4, CHD4 i MFAP5 (također zvani i MAGP2 gen) , koji su kandidati za doprinos razvoju sindroma.[3]

Jedan od predloženih mehanizama za razvoj sSMC u PKS uključuje tri uzastopna događaja:

  1. Hromozom 12 ne razdvaja se, tj.njegovi homologni hromosomi ili sestrinske hromatide ne odvajaju se pravilno tokom druge ćelijske diobe u mejozi koja formira majčinske jajne ćelije;
  2. Dok većina jajnih ćelija koje pate od ove nedisjunkcije ugibaju, rijetka jajna ćelija s nedisjunkcijom dobija drugu strukturnu aberaciju, izohromosomsku formaciju, koja rezultira stvaranjem dodatnog hromosoma koji se sastoji od kopija dva ili četiri p kraka, ali bez q kraka hromosoma 12, tj. sSMC; i #Jajna ćelija koja sadrži sSMC, nakon što je oplođena genetički normalnim spermatozoidom, razvija se u potomstvo koje sadrži kopije ovog sSMC-a u nekim, ali ne u svim ćelijama, tkivima i/ili organima; posljedično imaju neke, ali ne i sve nedostatke povezane sa PKS. Ovaj mehanizam odnosi se samo na roditeljke koje su daleko najčešći začetnici sSMC u PKS. Mehanizam koji objašnjava nekoliko slučajeva u kojima očevi formiraju spermu koja sadrži ovaj sSMC još nije jasno formuliran.[2]

Dijagnoza uredi

Preneonatusna uredi

PKS se obično dijagnosticira otkrivanjem njegovog uzročnog sSMC-a, kako je definirano identifikacijom prekomjerne ekspresije njegovog genetičkog materijala. Ovaj metod otkrio je sSMC i stoga je dijagnosticirano da fetus ima PKS na osnovu genomske analize fibroblasta fetusne kože, horionskih resica, ćelija izolovanih iz amnionske tekućine,[4] fibroblasta izolovanih iz fetusne pupčane vrpce,[5] i ćelija izolovanih iz krvi fetusne pupčane vrpce .[6] PKS se također može dijagnosticirati pomoću metoda ultrazvučnog pregleda fetusa. Ultrazvučno snimanje u PKS-u obično otkriva fetuse koji su preveliki za njihovu gestacijsku dob, a sadrže polihidramnion (višak amnionske tečnosti u amnionskoj vrećici i imaju rizomeliju udova (skraćenje proksimalnog dijela udova). Manje često, snimci pokazuju dijafragmatsku kilu i/ili razne druge veće strukturne malformacije PKS-a. U većini slučajeva, međutim, ultrazvučni nalazi nisu dijagnostički za PKS. Nadalje, ultrazvučna dijagnoza se najbolje primjenjuje u drugom ili trećem trimestru trudnoće kada su strukturne anomalije jasnije definirane i uočljive.[7]

Budući da je preneonatusna dijagnoza PKS-a korištenjem metoda koje su upravo navedene, teška, često neodlučna i/ili najbolje primjenjiva kasnije u trudnoći, preneonatsni DNK skrining (cfDNK skrining), također poznat i kao neinvazivni preneonatusni skrining, korišten je za dijagnosticiranje PKS-a. Ovim metodom može se dijagnosticirati PKS kod fetusa od 10 sedmica i starijih. U cfDNK skriningu, DNK iz krvi majke se ekstrahuje i provjerava na prisustvo specifičnih hromosomskih abnormalnosti kao što su one povezane s Downovim sindromom, Patauovim sindromom (također zvanim trisomija 13[8]) i Edwardsovim sindromom (trisomija 18[9]). (Small amounts of a fetus's DNA escapes through the placenta to circulate in the mothers blood.[10]) studija asocijacije na nivou genoma[11] urađena u Kini, koristile su cfDNK analize na nivou genoma za dijagnosticiranje različitih poremećaja povezanih s hromosomima, uključujući PKS. Studija je skenirala DNK iz krvi 29.007 trudnica i pronašla tri slučaja sa nenormalnom količinom DNK koja potiče iz cijelog p-kraka hromosoma 12. Za sva tri slučaja je potvrđeno da imaju fetus sa PKS. Dva od ovih slučajeva su podvrgnuta analizi hromosomskih mikromreža placente i horionskih resica. Međutim, studija nije definirala stopu lažno negativni slučajevnih slučajeva, odnosno negativnih rezultata kod žena koje su stvarno nosile fetus s PKS. Iako su potrebne daljnje studije, ovaj metod može se pokazati kritično korisnim dodatkom za preeonatusno otkrivanje PKS-a, posebno tokom ranih trudnoća u svrhu savjetovanja o mogućnostima trudnoće.[12]

Dijagnoza poslije rođenja uredi

Dijagnoza PKS poslije rođenja sugerira se snažno ili ukazuje u većini slučajeva na osnovu pronalaženja ključnih defekata PKS-a kod novorođenčadi na fizičkom pregledu i raznim radiografskim, ultrazvučnim i srodnim metodima.[3] Međutim, neke osobe s ovim sindromom nemaju dovoljan broj obilježavajućih defekata ili imaju skupimu poremećaja koji su također kompatibilni s drugim urođenim mahanama, kao što su Frynsov sindrom, trisomija 12p,[13] i Sifrim-Hitz-Weiss sindrom (znan i kao CHD4 neurorazvojni poremećaj.[14]).[3] Dijagnoza se može potvrditi u ovim slučajevima kao iu svim slučajevima PKS detekcijom njegovog sSMC-a posebnim metodima. Ovaj sSMC je uspješno detektovan (>90% potvrđenih slučajeva) u DNK ekstrahiranoj bukalnim brisom uzetim sa unutrašnje strane obraza ili DNK ekstrahovanoj iz kultiviranih ćelija kožnih fibroblasta, tj. fibroblasta iz biopsije kože uzgajanih u laboratoriji najmanje nekoliko dana. sSMC ovim tkivima ili ćelijama identifikuje se pomoću sondirane amplifikacije zavisne od multipleksne ligacije (tj. MLPA)[3] ili komparativna genomska hibridizacija zasnovana na mikromrežu hibridizacija (tj. niz CGH).[2] Zbog mozaicizma, testiranje limfocita cirkulirajuće krvi samo rijetko otkriva (tj. daje uglavnom lažno negativni rezultati) u pravim PKS slučajevima.[3][15][16]

Također pogledajte uredi

Reference uredi

  1. ^ a b Jafari-Ghahfarokhi H, Moradi-Chaleshtori M, Liehr T, Hashemzadeh-Chaleshtori M, Teimori H, Ghasemi-Dehkordi P (2015). "Small supernumerary marker chromosomes and their correlation with specific syndromes". Advanced Biomedical Research. 4: 140. doi:10.4103/2277-9175.161542. PMC 4544121. PMID 26322288.
  2. ^ a b c Karaman B, Kayserili H, Ghanbari A, Uyguner ZO, Toksoy G, Altunoglu U, Basaran S (2018). "Pallister-Killian syndrome: clinical, cytogenetic and molecular findings in 15 cases". Molecular Cytogenetics. 11: 45. doi:10.1186/s13039-018-0395-z. PMC 6098576. PMID 30140312.
  3. ^ a b c d e f g h Arghir A, Popescu R, Resmerita I, Budisteanu M, Butnariu LI, Gorduza EV, Gramescu M, Panzaru MC, Papuc SM, Sireteanu A, Tutulan-Cunita A, Rusu C (maj 2021). "Pallister-Killian Syndrome versus Trisomy 12p-A Clinical Study of 5 New Cases and a Literature Review". Genes. 12 (6): 811. doi:10.3390/genes12060811. PMC 8226674 Provjerite vrijednost parametra |pmc= (pomoć). PMID 34073526 Provjerite vrijednost parametra |pmid= (pomoć).
  4. ^ a b Polityko, A.D., E. Goncharova, L. Shamgina; et al. (2005). "Pallister-Killian Syndrome : Rapid Decrease of Isochromosome 12p Frequency during Amniocyte Subculturing. Conclusion for Strategy of Prenatal Cytogenetic Diagnostics". Journal of Histochemistry and Cytochemistry. 53 (3): 361–364. doi:10.1369/jhc.4A6402.2005. PMID 15750020.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  5. ^ Schubert R, Viersbach R, Eggermann T, Hansmann M, Schwanitz G (oktobar 1997). "Report of two new cases of Pallister-Killian syndrome confirmed by FISH: tissue-specific mosaicism and loss of i(12p) by in vitro selection". American Journal of Medical Genetics. 72 (1): 106–10. doi:10.1002/(sici)1096-8628(19971003)72:1<106::aid-ajmg21>3.0.co;2-u. PMID 9295085.
  6. ^ Wang T, Ren C, Chen D, Lu J, Guo L, Zheng L, Liu Y, Chen H (2019). "Prenatal diagnosis of Pallister-Killian syndrome using cord blood samples". Molecular Cytogenetics. 12: 39. doi:10.1186/s13039-019-0449-x. PMC 6717365. PMID 31497069.
  7. ^ Salzano E, Raible SE, Kaur M, Wilkens A, Sperti G, Tilton RK, Bettini LR, Rocca A, Cocchi G, Selicorni A, Conlin LK, McEldrew D, Gupta R, Thakur S, Izumi K, Krantz ID (decembar 2018). "Prenatal profile of Pallister-Killian syndrome: Retrospective analysis of 114 pregnancies, literature review and approach to prenatal diagnosis". American Journal of Medical Genetics. Part A. 176 (12): 2575–2586. doi:10.1002/ajmg.a.40499. PMID 30289601. S2CID 52921433.
  8. ^ "Trisomy 13: MedlinePlus Genetics".
  9. ^ "Trisomy 18: MedlinePlus Genetics".
  10. ^ "Prenatal cell-free DNA screening - Mayo Clinic".
  11. ^ "Genome-Wide Association Studies Fact Sheet".
  12. ^ Chau MH, Lam DY, Zhu X, Kwok YK, Ting YH, Chan WP, Shi M, Cheung SW, Lau TK, Ville Y, Leung TY, Choy KW (juli 2020). "The utility of genome-wide cell-free DNA screening in the prenatal diagnosis of Pallister-Killian syndrome". Prenatal Diagnosis. 40 (8): 1005–1012. doi:10.1002/pd.5721. PMID 32350887. S2CID 217587371.
  13. ^ Gasparini Y, Montenegro MM, Novo-Filho GM, Ceroni JR, Honjo RS, Zanardo ÉA, Dias AT, Nascimento AM, Costa TV, Madia FA, Chehimi SN, Damasceno JG, Kim CA, Kulikowski LD (2019). "Mosaic Trisomy 12 Associated with Overgrowth Detected in Fibroblast Cell Lines". Cytogenetic and Genome Research. 157 (3): 153–157. doi:10.1159/000498836. PMID 30933946. S2CID 91187498.
  14. ^ Weiss K, Lachlan K, Adam MP, Ardinger HH, Pagon RA, Wallace SE, Bean LJ, Mirzaa G, Amemiya A (1993). ""CHD4 Neurodevelopmental Disorder"". PMID 32881470. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  15. ^ Schubert, R., R. Viersbach, T. Eggermann (1997). "Report of two new cases of Pallister-Killian syndrome confirmed by FISH: tissue-specific mosaicism and loss of i(12p) by in vitro selection". Am J Med Genet. 72 (1): 106–110. doi:10.1002/(SICI)1096-8628(19971003)72:1<106::AID-AJMG21>3.0.CO;2-U. PMID 9295085.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  16. ^ Zambon, Francesco (22. 5. 2001). "Pallister-Killian syndrome". Medline Current Contents. Arhivirano s originala, 9. 5. 2006. Pristupljeno 31. 5. 2006.

Vanjski linkovi uredi

Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Pallister-Killianov_sindrom&oldid=3547670"