Ofion

Ofion (Όφίων, Ophiôn) u grčkoj mitologiji primordijalna je zmija koja je s Eurinomom vladala zemljom i koje su Reja i Kron zbacili s prijestolja.

Ofion
Jaje Orfiona od Jacob Bryanta (1774)
Grupe	Grčki primordijalni bogovi
Roditelji	Geja i Uran
Mitologija	Grčka mitologija

Mitologija

Nema izvora koji navode roditelje Ofiona, ali su to najvjerojatnije Geja (Majka Zemlja) i njezin sin-muž Uran (Otac Nebo).

Ferekid prvi put spominje Ofiona, priča je bila popularna u orfičkoj poeziji, od koje su sačuvani samo fragmenti. Ferekid tvrdi da su se bogovi predvođeni Kronom borili s jedne strane, a Ofion i njegova djeca s druge strane. Pobjednik je onaj koji gurne drugu stranu u Ogen (Ogenos) te će tako zadržati nebesa.

Apolonije sa Rodosa u svojoj Argonautici (1.495f) sažima Orfejevu pjesmu:

Pjevao je kako su se zemlja, nebo i more, jednom pomiješani u jednom obliku, nakon smrtonosne borbe razdvojili jedno od drugog; i kako zvijezde i mjesec i putevi sunca uvijek drže svoje mjesto na nebu; i kako su se planine dizale, i kako su rijeke koje odjekuju sa svojim nimfama nastajale i sve gmizave stvari. I pjevao je kako su prije svega Ofion i Eurinoma, kćer Okeana, držali vlast nad snježnim Olimpom, i kako je snagom ruke jedan ustupio svoje pravo Kronu, a drugi Reji, i kako su pali u valove Okeana; ali su druga dvojica u međuvremenu vladala nad blagoslovenim bogovima Titanima, dok je Zeus, još dijete i sa mislima djeteta, boravio u Diktajskoj pećini; a zemaljski Kiklopi ga još nisu naoružali grmljavinom i munjom; jer ove stvari daju slavu Zeusu.

Likofron (1191.) prenosi da je Zeusova majka, Reja, vješta u hrvanju, pošto je bacila bivšu kraljicu Eurinomu u Tartar.

Hera u Dionizijaki od Non kaže (8.158f):

Otići ću do krajnjih granica Okeana i podijeliti ognjište prvobitne Tetide; odatle ću preći u kuću Harmonije i ostati kod Ofiona.

Harmonija je u tekstu vjerovatno greškom zamijenila Eurinomu. Non ponovo spominje Ofiona (12.43):

Pored zida proroka ugledala je prvu ploču, staru kao beskonačna prošlost, koja je sadržavala sve stvari u jednom: na njoj je bilo sve što je Ofion, vrhovni gospodar učinio, sve što je drevni Kron postigao.

Imamo i fragmente spisa ranog filozofa Ferekid (6. vijek p. n. e.), koji je osmislio mit ili legendu u kojoj su sile poznate kao Zas i Kron postojali od početka i u kojem Kron stvara svijet. Neki fragmenti ovog djela pominju rođenje Ofiona i bitku bogova između Krona (titana) (ne Kron (vrijeme)) s jedne strane i Ofiona i njegove djece s druge strane u kojoj je sklopljen dogovor da će onaj ko gurne drugu stranu u Ogenos izgubiti, a pobjednik će držati raj.

Euzebije Cezarejski u svom Praeparatio Evangelica (1.10) citira Filona iz Biblosa koji je izjavio da je Ferekid preuzeo Ofiona i Ofeonidu od Feničana.

Interpretacija

Robert Graves (1955) maštovito rekonstruiše mit o pelazgijskom stvaranju u svojoj knjizi Grčki mitovi, uključujući zmiju "Ofiona":

Ofion je stvorila Eurinoma, vrhovna creatrix boginja koja pleše na okeanskim talasima. Ophion je oplođuje i ona uzima oblik goluba da položi jaje u vodu. Ofion se prepliće oko Eurinominog jajeta dok se svijet ne izleže iz njega. Ofion i Eurinoma tada vladaju sa planine Olimp, sve dok se Ofion ne pohvali da je on jedini stvorio svijet. Eurinoma mu izbija zube za kaznu i protjeruje ga u podzemni svijet. Pelazg, koji je podučavao ljude svim umjetnostima i zanatima, ponikao je iz Ofionovih izgubljenih zuba.

Garevesova reinterpretacija je veoma slična nekim gnostičkim tradicijama, sa Demiurgom (često predstavljenim kao zmija "Jaldabaot") koji tvrdi da je sam stvorio svijet, uprkos pomoći drugih. Ta pomoć često dolazi od "Sofije", koja je predstavljena kao (ili u savezu sa) Svetim Duhom, zbog čega njena simbolika uključuje golubove.