Nikolaj Ivanovič Lobačevski

Nikolaj Ivanovič Lobačevski (1. decembra 1792., Nižnji Novgorod – 24. februara 1856., Kazanj ) je bio ruski matematičar. Posebnu pažnju je davao geometriji. Osnovao je tzv. neeuklidsku geometriju, te riješio vijekovni problem, dokazati peti Euklidov postulat na osnovu prva četiri postulata.

Nikolaj Ivanovič Lobačevski

Život

Ivan Maksimovič Lobačevski, otac Lobačevskoga je bio zaposlen u geodetskoj kancelariji u gradu Njižni Novgorod. Nakon očeve smrti 1800. godine, mali Nikolaj se seli u Kazan, sa svojom majkom. U Kazanu, Lobačevski je završio gimnaziju, a na Kazanskom državnom univerzitetu stekao titulu magistra u oblastima matematike i fizike. Godine 1814. Lobačevski je počeo predavati na Kazanskom univerzitetu a godine 1822. je postao profesor. Uz matematiku i fiziku, predavao je i astronomiju. U periodu od 1827. do 1846. godine na tom univerzitetu je obnašao dužnost rektora.

Po Lobačevskom je nazvan krater na Mjesecu.

Naučni rad

Najveći doprinos Lobočevskog matematici je neeuklidska geometrija, posebno dokaz petog Euklidovog postulata iz predhodna četiri. Lobačevski je konkretno osnovao jednu granu neeuklidske geometrije, koja se danas naziva hiperbolička geometrija. Naučni rad Lobačevskoga se počeo cijeniti tek nekoliko decenija, poslije njegove smrti – u suštini tek onda, kada je Albert Einstein iskoristio teorije Lobočevskog pri matematičkoj formulaciji svoje teorije relativnosti. Lobačevski je napisao za života nekoliko knjiga o geometriji, među kojima i knjiga Geometriya.

Lobačevski se također bavio aproksimativnim traženjem rješenja algebarske jednačine.

Lobačevski je dao definiciju pojmu funkcija (matematika) kao korespondenciji između dvije oblasti realnih brojeva.

Vanjski linkovi

• Stranice posvećene Lobačevskom