Nikola II Drašković
Nikola II Drašković (?, oko 1625. – ?, 8. oktobra 1687.) je bio hrvatski vlastelin, član plemićke porodice Drašković. Bio je visoki državni funkcionar, vršeći službu kraljevskog komornika, kraljevskog savjetnika, možunskog (mošonjskog) velikog župana te dvorskog sudije.
Biografija
urediGrof Nikola II Drašković rodio se u Trakošćanu kao sin grofa Ivana III Draškovića i njegove žene, grofice Barbare Drašković rođ. Thurzó. Imao je mlađeg brata Ivana IV (oko 1630 – 1692), te sestre Barbaru, Katarinu i Julijanu. Obrazovao se na Univerzitetu u Bologni u Italiji.
Bio je oženjen tri puta. Drugim brakom (1667. godine) sa groficom Elizabetom Nádasdy učvrstio je veze svoje porodice sa moćnom i bogatom ugarskom porodicom Nádasdy. Grof Franjo II Nádasdy, Elizabetin otac, bio je jedan od glavnih učesnika Zrinsko-frankopanske zavjere, koji je kao i Petar Zrinski, osuđen i pogubljen 1671. godine. Kasnije nije bilo moguće sa sigurnošću utvrditi u kojem je obimu i sâm grof Nikola II aktivno učestvovao u zavjeri, ali nakon završetka zavjere nije imao direktne negativne posljedice. Za razliku od njega, njegov brat Ivan otvoreno je bio protiv zavjere, iako je i on bio oženjen drugom kćerkom Franje Nádasdyja, Marijom Magdalenom.
Poslije Zrinsko-frankopanske zavjere Nikola je 1673. bio po nalogu kralja Leopolda na čelu pratnje kraljeve nevjeste Klaudije Felicitas, koja je iz Tirola stigla u Beč. Za vrijeme života, učestvovao je u mnogim vojnim kampanjama habsburške armije protiv Osmanlija, među kojima se istaknuo u bici kod Körmenda, zatim u bici na rijeci Raabi, te kod ponovnog vraćanja Budima pod ugarsku vlast 1686. godine.
U braku sa Elizabetom imao je troje djece, i to Pavla, Katarinu i Adama Franju, koji su naslijedili njegove posjede. Pavao je umro relativno mlad bez djece, a lozu su nastavila djeca Adama Franje, tačnije unuk Leopold. Za života je Nikola bio poznat i kao kolekcionar antikviteta i numizmatičar. Umro je iznenada krajem 1687. godine, vjerovatno od infarkta, mada se u ono vrijeme sumnjičilo ljude iz njegove sredine da je bio otrovan, i to zbog navodne podrške Zrinsko-frankopanskoj zavjeri. Njegova grana Draškovića održala se do 1792. godine, kada je umro njegov praunuk Norbert. Potomci njegovog brata Ivana IV. održali su se do danas.