Trakošćan (dvorac)

Trakošćan je dvorac u Hrvatskoj. Smješten je u sjevernom dijelu regije Hrvatskog zagorja, koji administrativno pripada Varaždinskom kantonu. Nalazi se oko 23 km sjeveroistočno od Krapine, a 40 km jugozapadno od Varaždina, na nadmorskoj visini od 250 m. Najbliža mjesta su Macelj i Strahinjščica. Sa oko 40.000 posjetilaca godišnje jedan je od najposjećenijih hrvatskih dvoraca.

Dvorac Trakošćan

Historija

Dvorac je podignut u 13. vijeku. U njegovoj osnovi prepoznatljive su karakteristike jednostavnih romaničkih kastela 12.-13. vijeka. Među mnogobrojnih feudalnim gospodarima koji su ga posjedovali ističu se grofovi Celjski, Jan Vitovec, Korvini, te Gyulayi. Od 1568. godine nadalje u vlasništvu je plemićke porodice Drašković.

Više puta objekt je proširivan i dograđivan. 1592. godine Draškovići podižu artiljerijske kule s krovištem (o čemu svjedoči ploča s grbom i natpisom Ivana II. Draškovića iz 1592. na zapadnoj kuli), a u to se doba dograđuje i sprat, povisuje centralna kula i oblikuje dvorište s arkadama. U 18. vijeku na kulama se izgrađuju kruništa, glavna kula dobiva razvedenu lanternu, a oko zamka gradi se cinktura odbrambenih objekata, zidova i kula.

U 19. vijeku zamak je bio oronuo i zapušten, ali ga je u periodu 1850-1860. obnovio podmaršal Juraj VI. Drašković, stvorivši atraktivan rezidencijalni dvorac. Obnova je, u duhu romantizma, izvedena u neogotičkome stilu uz istovremenu obnovu čitavog širokog okolnog područja, gdje je uređena park-šuma s rijetkim drvećem, vještačkim jezerom i baštanskim objektima. Istaknuti su elementi obnovljena dvorca: ulazna kula s pokretnim mostom i grbom Drašković-Malatinski iz 18. vijeka, viteška dvorana s cjelovitim viteškim oklopima iz 16. vijeka i zastavama Draškovićeva banderija (vrste vojne jedinice) iz 18. v., zbirka oružja s teškim puškama „bradaticama“ (njemački: Hakenbüchse), puškama i pištoljima na kolo, te turskog oružja, zbirka portreta Draškovića i njihovih rođaka (na primjer Nikola Zrinski) iz 16-19. vijeka, opus slikarice Julijane Erdödy-Drašković iz druge polovine 19. vijeka, ciklus Četiri kontinenta M. Stroya, klavir C. Graffa, očuvana dvorska kuhinja, te knjižnica. U parku ispod dvorca nalazi se kapela sv. Ivana (»Januš«) iz 1752. godine s kasnobaroknim namještajem.

Novije generacije porodice Drašković povremeno su boravile u Trakošćanu sve do 1944. godine, kada se trajno iseljavaju u Austriju. Ubrzo zatim, nakon drugog svjetskog rata, dvorac je nacionalizovan.

Od 1953. godine postoji stalna muzejska postavka, koja osim vjerne rekonstrukcije ambijenata iz perioda obnove sadrži i vrijedne primjerke baroknog namještaja i sitnih predmeta. Dvorac je u vlasništvu Republike Hrvatske.

Park-šuma

Godine 1955. područje uz dvorac, kao i okolno šumovito područje oko Trakošćanskog jezera, proglašeno je zaštićenim područjem, kategorija park-šuma, površine 4,87 km2.

Parkovni prostor oko dvorca Trakošćan tipičan je primjer romantičarskog pejzaža iz sredine 19. stoljeća, koji se do danas očuvao u gotovo neizmjenjenom obliku. Pejzaž se dijelom razvio iz autohtone šume hrasta kitnjaka i običnog graba, od koje su do danas ostali sačuvani pojedinačni primjerci starih hrastova. Posađene su i različite egzotične vrste drveća, koje kroz godišnja doba mijenjaju kolorističku sliku. Umjetno jezero je površine oko 23 ha.

Galerija

• 
• 
• 
• 

Također pogledajte

• Draškovići

Vanjski linkovi

• Dvorac Trakošćan
• Informacije o dvorcu Trakošćan