Nepčana kost
Nepčana kost (lat. os palatinum) je nepravilna kost skeleta lica mnogih vrsta životinja. Obično je ograničena gornjom vilicom, u tvrdom nepcu. Sveukupno nepce, pored tvrdog, uključuje i mehko nepce.[1][2][3][4]
| Nepčana kost (Os palatinum) | |
|---|---|
 Sagitalni presjek lobanja (Nepčana kost je obilježena na dnu, lijevo) | |
 Stalni zubu gornjeg zubnog luka, odozdo (Horizontalni dio nepčane kosti je vidljiv na dnu) | |
| Detalji | |
| Identifikatori | |
| Latinski | Os palatinum |
| TA98 | A02.1.13.001 |
| TA2 | 798 |
| FMA | 52746 |
| Anatomska terminologija | |
Struktura
urediNepčana kost se nalazi na zadnjem dijelu nosne šupljine, između gornje vilice i krilastog nasravka klinaste kosti.
Ova kost gradi zidove tri šupljine: podni i bočni zid nosne šupljine, krov usta i poda orbite; učestvuje u formiranju dvije jame: krilastonepčane i krilaste jame, kao i jedne pukotine: donje orbitne.
Nepčana kost pomalo podsjeća na slovo L, a sastoji se od horizontalne i okomite ploča, sa tri dodatna nastavka, piramidni nastavak, koji je okrenut unazad i bočno od raskrsnice dva dijela, a orbitni i klinasti nastavak, koji nadilaze vertikalni dio, a odvojeni su dubokim klinastonepčanim usjekom. Dvije ploče čine zadnji dio tvrdog nepca i pod nosne šupljine; sprijeda, oni se spajaju sa gornjom vilicom. Dvije horizontalne ploče se međusobno zglobljavaju na zadnjem dijelu medijanog nepčanog šava,a više sprijeda sa gornjom vilicom, na poprečnom nepčanom šavu.[5]
Nepčana kost čovjeka se zglobljava sa šest kostiju: klinastom, sitastom, gornjom vilicom, donjom nosnom školjkom, vomerom i suprotnom nepčanom.[6]
U nepčanoj kosti nalaze se dva važna otvora kroz koje prolaze živci i krvni sudovi u ovoj regiji: veliko i malo nepce. Otvor velikog nepca se nalazi u zadnjebočnom području obje nepčane kosti, obično na vrhu gornjeviličnog umnjaka. Kroz veći nepčani otvor prolaze veliki nerava nepčani živac i krvni sudovi. Manji otvor, koji je u blizini, otvor malog nepca, provodi mali nepčani živac i krvne sudove mehkog nepca i krajnika. Oba su otvori kanala krilastonepčanog nastavka, koji nosi silazni nepčani živac i krvne sudove iz krilastonepčane jame, ka nepcu.[5]
Funkcija
urediKlinastonepčani foramen je otvor između klinaste kosti i orbitnog nastavka nepčane kosti; otvara se u nosnu šupljinu i daje prolaz granama krilastonepčane ganglije i klinastonepčane arterije iz gornjevilične arterije.[5]
Ostale životinje
urediKod košljoribaepčana kost se sastoji sano od okomite ploče, koja leži na unutrašnjem rubu gornje vilice. Donja površina kosti može imati nekoliko zuba, formirajući drugi red iza gornje vilice; u mnogim slučajevima, zapravo su veći od maksilarnih zuba. Iako je sličan obrazac bio prisutan i kod primitivnih tetrapoda, nepčana kost je reducirana u većini živih vodozemaca, formirajući u žaba i daždevnjaka, samo uski prostor između vomera (rila) gornje vilice.[7]
Rani fosilni gmizavaca zadržali su obrazac koji se vidi u primitivnijih kičmenjaka, ali u sisara, donja površina nepca postala je isključena tokom evolucije, formirajući horizontalne ploče i spajanja u srednjoj liniji usta. Tvorila je zadnju stranu tvrdog nepca, razdvajajući usnu i nosnu oralne šupljinu, pomažući lakšem disanju dok jedu. Paralelni razvoj se odvijao sa različitim stepenima u mnogih današnjih gmizavaca, dostižući najveće mjere u krokodila. U ptica, nepčane kosti ostaju odvojene, kao duge strane zadnjeg dijela gornje vilica, a obično imaju pokretna zglobljavanja s lobanjom.[7] Među sisarima, vodozemima i drugim vrstama, postoje brojne varijacije. Naprimjer, nepčana kost u mnogih vodozemaca, kao što su neki tritoni, ispoljava se kao posebna struktura u obliku slova V. Kod mačaka, horizontalni i vertikalni elementti se spajaju pod uglom od 45 stepeni.[3][4][8]
Dodatne slike
uredi-
Sedam kostiju koje se zglobljavaju u oblikovanju orbite -
Zglobljavanja lijeve nepčane kosti sa gornjom vilicom -
Baza lobanje, donja površina -
Medijalni zid lijeve orbite -
Krov, pod i bočni zid lijeve nosne šupljine
Također pogledajte
urediReference
uredi- ^ Drake R., Vogl A. W., Mitchell A.W. M. (2014). Gray's anatomy for students, 3rd Edition. Philadelphia, Pa: Elsevier. ISBN 9780702051319.CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)
- ^ Korene Z., Hadžiselimović R., Maslić E. (2001). Biologija 8. Sarajevo: Svjetlost. ISBN 9958-10-396-6.CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)
- ^ a b Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2004). Biologija 1. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-686-8.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
- ^ a b Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2002). Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-222-6.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
- ^ a b c Illustrated Anatomy of the Head and Neck, Fehrenbach and Herring, Elsevier, 2012, page 55
- ^ Campbell N. A.; et al. (2008). Biology. 8th Ed. Person International Edition, San Francisco. ISBN 978-0-321-53616-7. Eksplicitna upotreba et al. u:
|author=(pomoć) - ^ a b Romer, Alfred Sherwood; Parsons, Thomas S. (1977). The Vertebrate Body. Philadelphia, PA: Holt-Saunders International. str. 220–243. ISBN 0-03-910284-X.
- ^ C. Michael Hogan (2008) Rough-skinned Newt (Taricha granulosa), Globaltwitcher, ed. N. Stromberg [1] Arhivirano 27. 5. 2009. na Wayback Machine
Vanjski linkovi
uredi