Mehko nepce – poznato i kao velum ili mišićno nepce – je kod sisara, mehko tkivo koje čini leđa usnog krova. Mehko nepce se razlikuje od tvrdog, koje je na prednjoj strani usta i u kojem nema kosti.[2][3][4][5]

Mehko nepce
(Palatum molle)
(Velum palatinum)
Gornji dišni organi, sa mehkim nepcem (soft palate, u blizini centra)
Male nepčane arterije, Uzlazna nepčana arterija
Ždrijelna grana živca vagusa, medijalni krilasti živac, mali nepčani živci, nervus glossopharingeus[1]
Identifikatori
Gray'sp.1112
MeSHA14.549.617.780
TAA05.1.01.104
A05.2.01.003
FMA55021
Anatomska terminologija

Struktura

uredi

Mišići

uredi
 
Disekcija nepčanih mišića

Pet mišići mehkog nepca, imaju važnu ulogu u gutanju i disanju. Ti mišići su:

  1. Tensor veli palatini, koji je uključen u gutanje;
  2. Palatoglossus, uključen u gutanje;
  3. Palatopharyngeus, uključena u disanje;
  4. Levator veli palatini, uključeni u gutanje
  5. Musculus uvulae, koji se pokreće resicu (epiglotis).[6]

Ove mišiće nadražuje ždrijelnia pleksus preko vagusa, sa izuzetkom tensor veli palatini. Njega inervira moždani živac 5 grana V3 (što je mandibulski dio trogranog moždanog živca).[7]

Funkcija

uredi

Mehko nepce je pokretno, jer se sastoji od mišićnih vlakana obavijenih u sluznicu. Odgovorno je za zatvaranje nosnih prolaza prilikom gutanja, ali i za zatvaranje disajnih puteva. Tokom kihanja, štiti nosne prolaze i preusmjeravanje dio izlučene supstance u usta. Kod ljudi, na kraja mekog nepca visi nepčana resica (epiglotis).

Istraživanja pokazuju da se resica zapravo ne uključuje u proces hrkanja. Ovo je prikazano nekonzistentnim rezultatima operacija uklanjanja resica. Hrkanje je više usko povezana sa taloženjem masti u ždrijelu, uvećanim krajnicima Waldeyerovog prstena ili devijacije nosne pregrade. Dodirivanje resica ili kraj mhekog nepca izaziva snažan ždrijelni refleks kod većine ljudi.

Govor

uredi

Zvuk govora nastaje u srednjem (leđnom) dijelu jezika, a dodirivanje mehkog nepca je poznat kao velarni suglasnik.

Moguće je da se mehko nepce povuče i podigne tokom govora pa se odvoji usna (usta) od nosne šupljine, kako bi se proizvodili usmeni govorni zvukovi. Ako je ovo odvajanje nepotpuno, zrak izlazi kroz nos, zbog čega nastaje govor koji se percipira kao nosni.

Modeliranje

uredi

Mikrostruktura mehkog nepca počiva na različitim kompleksno orijentiranim vlaknima koja stvaraju neuniformnu površinu sa distribucijom neravnomjerne gustoće. Tkivo je okarakterizirano kao viskoelastično, nelinearno i anizotropno u pravcu vlakana. Youngov model vrijednosti ih rangira od 585Pa na zadnjem slobodnom rubu mehkog nepca do 1409Pa, gdje se ono veže za gornju vilicu.[8] Ova svojstva su korisna kada se kvantificiraju efekati korektivnih ortopedskih pomagala, kao što je Hotzova ploča na rascjepu usne.

Kvantitativne analize su urađene na bilateralnom i jednostranom rascjepu nepca da se bolje razumiju geometrijske razlike u rascepu nepca tokom razvoja i korekcije.[9] Bez obzira na poteškoće u pronalaženju općih pojava, porediva obilježja između normalnog i rascjepljenog mehkog nepca, pronađeni su analitički metodi za procjenu razlika u stepenu zakrivljenosti alveolarnog grebena, 2-dimenzijski i površinski 3-dimenzijski, kao i nagib alveolarnog grebena.

Analize konačnih elemenata pokazala je efikasno proširenje modeliranja mehkog nepca i pokreta. Bila je i efikasno sredstvo za ocjenu kraniofacijalnih efekata korektivnih ortopedskih pomagala i rascjepa usne.

Bolesti

uredi

Patologija mehkog nepca uključuje oštećenja sluznice, kao što su pemfigus vulgaris, herpangina i migracijski stomatitis,[10] te mišićne promjene kao što je prirođeni defekt rascijep nepca i rascjep resice.

 
Nepčana petehija

Petehija na mehkom nepcu je uglavnom vezana sa streptokoknim faringitisom,[11] and as such it is an uncommon but highly specific finding.[12] Procjenjuje se da je 10 do 30 % slučajeva nepčane petehije uzrokovano uzrokovano usisavanjem PBY, koje može biti stalno ili sekundarno, pri felaciju.[13]

Dodatne slike

uredi

Također pogledajte

uredi

Reference

uredi
  1. ^ http:/ /www.ncbi.nlm.nih.gov/books/NBK386/
  2. ^ Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2004). Biologija 1. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-686-8.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  3. ^ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2002). Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-222-6.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  4. ^ Hadžiselimović R., Maslić E. (1996). Biologija 1. Sarajevo: Federecija Bosne i Hercegovine – Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta.
  5. ^ Korene Z., Hadžiselimović R., Maslić E. (2001). Biologija 8. Sarajevo: Svjetlost. ISBN 9958-10-396-6.CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)
  6. ^ Campbell N. A.; et al. (2008). Biology. 8th Ed. Person International Edition, San Francisco. ISBN 978-0-321-53616-7. Eksplicitna upotreba et al. u: |author= (pomoć)
  7. ^ Drake, Richard L.; Vogl, Wayne; Tibbitts, Adam W.M. Mitchell; illustrations by Richard; Richardson, Paul (2005). Gray's anatomy for students. Philadelphia: Elsevier/Churchill Livingstone. str. 1000. ISBN 978-0-8089-2306-0.
  8. ^ Birch, M. J.; Srodon, P. D. (2009). "Biomechanical Properties of the Human Soft Palate". The Cleft Palate-Craniofacial Journal. 46 (3): 268–74. doi:10.1597/08-012.1. PMID 19642755.
  9. ^ Berkowitz, S; Krischer, J; Pruzansky, S (1974). "Quantitative analysis of cleft palate casts. A geometric study". The Cleft palate journal. 11: 134–61. PMID 4524356.
  10. ^ Zadik, Yehuda; Drucker, Scott; Pallmon, Sarit (2011). "Migratory stomatitis (ectopic geographic tongue) on the floor of the mouth". Journal of the American Academy of Dermatology. 65 (2): 459–60. doi:10.1016/j.jaad.2010.04.016. PMID 21763590.
  11. ^ Fact Sheet: Tonsillitis Arhivirano 6. 4. 2014. na Wayback Machine from American Academy of Otolaryngology. "Updated 1/11". Retrieved November 2011
  12. ^ Brook, I; Dohar, J. E. (2006). "Management of group a beta-hemolytic streptococcal pharyngotonsillitis in children". The Journal of family practice. 55 (12): S1–11, quiz S12. PMID 17137534.
  13. ^ Page 134 in: Michael Glick; Greenberg, Martin Harry; Burket, Lester W. (2003). Burket's oral medicine: diagnosis & treatment. Hamilton, Ont: BC Decker. ISBN 1-55009-186-7.

Vanjski linkovi

uredi