Nekropole u Istočnoj Ilidži
Nekropole stećaka i nišana u Istočnoj Ilidži, naselje Krupac i Donji Kotorac, općina Istočna Ilidža, su srednjevjekovni nadgrobni spomenici.
Historija
urediU ranom srednjem vijeku na području Sarajevskog i Visočkog polja formirana je župa Vrhbosna. Vlast nad ovom župom pripadala je bosanskom banu, odnosno kralju. Ttransformacijom župe u manje oblasti najveći dio župe Vrhbosna pripao je porodici Pavlović, u kojem je i nekropola Crnač.
Nekropola sa stećcima i nišanima u Krupcu
urediNaselje Krupac nalazi se u jugoistočnom kraju Sarajevskog polja, na izlasku rijeke Željeznice iz kanjona na raskršća puteva za Trnovo i Bjelašnicu.[1] Iznad nekropole je brdo na čijem se vrhu nalazi stari grad Teferić. Nekropolu čini 21 stećak (1 sljemenjak, 6 sljemenjaka sa postoljem, 9 sanduka i 5 sanduka sa postoljem) i 12 nišana, premještenih sa prvobitne lokacije radi otvaranja kamenoloma u Krupcu. Nekropola je i nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.[2]
Obrada stećaka je grublja. Samo jedan stećak je ukrašen, a na jednom je isklesana mala rozeta na postolju. Ukrasi su izrađeni u plitkom reljefu.[3]
Staro mezarje
urediUz stećke je grupa od 12 nišana i dva vrlo niska ostatka spomenika. Oblici nišana su iz najstarijeg vremenskog razdoblja na kojima se prepoznaje snažan uticaj klesarske tradicije stećaka. Motivi izvedeni u plitkom/niskom reljefu preneseni su sa stećaka; završeci su u obliku sljemena, poneki sa polujabukom na vrhu.
Nišani ovakvih oblika stoje u mezarjima u Sarajevu (na Alifakovcu, kod Alipašine džamije, na Hambinoj carini, u Lukavici, u Hrasnici, te na području Trnova u Govedovićima i Turovima. Tačan datum nastanka se ne može utvrditi (kraj 15. vijeka ili početak 16. vijeka). Ova vrsta spomenika malo je istraživana.[4]
Nekropola sa stećcima Crnač u Donjem Kotorcu
urediNekropola se datira u period od sredine XIV do druge polovice XV stoljeća. Čine je 54 stećka (51 u obliku sanduka i 3 u obliku sljemenjaka). Proglašena je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.[5] Na stećcima se ne nalaze ukrasi. Na jednom sljemenjaku nalazi se urezan natpis na osnovu kojeg se vidi da tu; na svojoj plemenitoj zemlji, leži Bogčin, sin kneza Stipka Ugarčića te da je natpis napisao Ugarak.[5][6]
A se leži Bogčin kneza Ugarčića sin na svojoj zemlji plemenitoj. Družino žalite me, mlad sa ovog svita otidoh a jedan bih u majke. ovo pisa Ugarak
Literatura
uredi- Dimitrije Sergejevski, “Arheološki nalazi u Sarajevu i okolini”, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, nova serija br. II. Sarajevo: 1947, 13-50.
- Šefik Bešlagić, Sarajevo: “Veselin Masleša“, 1982. STEĆCI – KULTURA I UMJETNOST
- Ćiro Truhelka, „Sredovjeki natpis u Kotorcu“, GZM. Sarajevo: 1896, 217, 218.
- Vladislav Skarić, Sarajevo i njegova okolina od najstarijih vremena do austrougarske okupacije. Sarajevo: Izabrana djela, knj. I, 1985, 37-42.
- Vesna Mušeta-Aščerić, „Srednjovjekovna naselja na mjestu današnjeg Sarajeva“, u Prilozima istoriji Sarajeva. Sarajevo: Radovi sa naučnog simpozijuma «Pola milenija Sarajeva» održanog od 19. do 21. marta 1993. Godine, Institut za istoriju i Orijentalni institut, 1997, 36.
- Vesna Mušeta-Aščerić, Sarajevo i njegova okolina u XV stoljeću, između zapad i istoka. Sarajevo: Sarajevo Publishing, 2005, 16–19, + Karta – Župe sarajevskog područja u prvoj polovini XV stoljeća.
Reference
uredi- ^ "Arheološki leksikon, arheološka nalazišta, strana 129". Zemaljski muzej, Sarajevo. Pristupljeno 9. 2. 2017.
- ^ "Nekropola sa stećcima i nišanima u Krupcu". Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH. Pristupljeno 9. 2. 2017.[mrtav link]
- ^ "Šefik Bešlagić: STEĆCI, KATALOŠKO-TOPOGRAFSKI PREGLED". Sarajevo: Veselin Masleša, 1971. Pristupljeno 9. 2. 2017.
- ^ "Šefik Bešlagić NIŠANI XV I XVI VIJEKA U BOSNI I HERCEGOVINI". ANUBIH – Sarajevo, 1978. Pristupljeno 9. 2. 2017.
- ^ a b "Nekropola sa stećcima Crnač u Donjem Kotorcu" (PDF). Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH. Pristupljeno 9. 2. 2017.[mrtav link]
- ^ "Marko Vego: Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine, IV". Sarajevo: Izdanje Zemaljskog muzeja, knjiga III, 1964. Pristupljeno 9. 2. 2017.