Wikipedia

Nasljedni angioedem

Nasljedni angioedem (HAE) je poremećaj koji dovodi do ponavljajućih napada teške otekline.[3] Otok najčešće zahvata ruke, noge, lice, crijevni trakt i disajne puteve.[3] Ako je zahvaćen crijevni trakt, mogu se pojaviti bol u trbuhu i povraćanje.[1] Oticanje disajnih puteva može dovesti do njegove opstrukcije i problema s disanjem.[1] Bez preventivnog tretmana, napadi se obično javljaju svake dvije sedmice i traju nekoliko dana.[3]

Nasljedni angioedem
Drugi naziviNasljedni angioneurotski edem, HANE[1], porodični angioneurotski edem[2]
Otečena desna ruka tokom napada nasljednog angioedema
SpecijalnostHematologija
SimptomiPonavljajući napadi teških otoka[3]
Uobičajeno pojavljivanjeDjetinjstvo[3]
TrajanjeNapadi traju nekoliko dana[3]
VrsteTip I, II, III[3]
UzrociGenetički poremećaj (autosomno dominantni)[3]
Dijagnostička metodaMjerenje nivoa C4 i C1-inhibitora.[2]
Diferencijalna dijagnozaCrijevna opstrukcija, drugik tipovi angioedema[2]
PrevencijaC1 inhibitor[1]
LiječenjePodržavanje, lijekovi[1]
LijekC1 inhibitor, ecallantide, ikatibant[1]
Prognoza25% rizika od smrti ako su zahvaćeni dišni putevi (bez liječenja)[2]
Frekvencija~1/50.000[3]

Uzrok i dijagnoza

uredi

Postoje tri glavna tipa HAE.[3] Tipovi I i II su uzrokovani mutacijom gena SERPING1, koji kodira protein inhibitor C1, dok je tip III često uzrokovan mutacijom gena F12 (faktor XII).[3] Posljedica je povećan nivo bradikinina, koji podstiče oticanje.[3] Stanje može biti naslijeđeno od roditelja po autosomno dominantnom obrascu ili se javiti kao nova mutacija.[3] Okidači za napad mogu uključivati manju traumu ili stres, ali se napadi često javljaju bez ikakvog očiglednog prethodnog događaja.[3] Dijagnoza tipova I i II zasniva se na mjerenju C4 i nivoa C1-inhibitora.[2]

Prevencija i liječenje

uredi

Liječenje HAE-a uključuje napore da se spriječe napadi i liječenje napada ako do njih dođe.[1] Tokom napada, potporna njega kao što je ifuzija intravenske tekućine i podrška disajnim putevima mogu biti potrebni.[4] Lijekovi inhibitori C1 mogu se koristiti i za prevenciju i za liječenje, dok se ecalantid i icatibant mogu koristiti za liječenje akutnih napada.[1]

Epidemiologija, porgnoza i historija

uredi

HAE pogađa otprilike 1/50.000 ljudi.[3] Stanje se obično prvi put primijeti u djetinjstvu.[3] Tip I i II podjednako pogađaju žene i muškarce,[5] dok tip III češće pogađa žene nego muškarce.[2] Kada je zahvaćen dišni put, bez liječenja, rizik od smrti je oko 25%.[2] Uz liječenje, ishodi su općenito dobri [2] Stanje je prvi put opisao kanadski ljekar 1888. William Osler, 1888..[6]

Znakovi i simptomi

uredi

Ljudi sa dijagnozom nasljednog angioedema imaju ponavljajuće otoke u ekstremitetima, genitalijama, licu, usnama, larinksu ili GI-traktu. Neki pacijenti opisuju osjećaj punoće, ali ne i bol ili svrab u zahvaćenom području, osim onih s oteklinom trbuha koji često imaju akutni bol u trbuhu. Drugi doživljavaju intenzivnu količinu bola, opisanu kao sijevanje iz kosti prema van, zajedno sa intenzivnim svrabom ispod kože i intenzivnom vrućinom, bez obzira na ciljano područje.

Slučajevi otoka oko grla ili larinksa mogu uzrokovati poteškoće u disanju ako otok ometa dišne puteve. Poznato je da ovo uzrokuje veliki broj smrtnih slučajeva kod onih koji boluju od ovog poremećaja. Epizode koje napadaju gastrointestinalni trakt mogu uzrokovati brojne komplikacije, uključujući dehidraciju zbog nemogućnosti obuzdavanja bilo čega (što se, ovisno o dužini epizode, može pokazati fatalnim). Simptomi oticanja ovog trakta uključujući snažno povraćanje, intenzivan bol u središnjem dijelu, dehidraciju i intenzivnu iscrpljenost.

Neki oboljeli od HAE doživljavaju 'lutajuće' napade. Ovi napadi će se koncentrirati oko ekstremiteta. Naprimjer: ako otekne desna ruka, ona će proći kroz normalan ciklus otoka prije nego što se 'prebaci' na spojni ekstremitet (u ovom slučaju zglob na podlaktici) ili se premjesti u suprotnu ruku. Osobe koje pate od ovog simptoma mogu smatrati da njihove epizode traju duže i može biti teže pratiti njihove okidače.

Nasljeđivanje

uredi

Budući da je HAE autosomno dominantna bolest, nema spolnih razlika u prijenosu: oba spola imaju jednaku vjerovatnoću da dobiju mutirani gen od svojih roditelja. Naprimjer, otac (osoba A) s mutiranim genom za HAE, ima bolest, dok njegova supruga (osoba B) sa dvije nemutirane kopije gena inhibitora C1 nema bolest. Mogućnost ukrštanja između njih daje vjerovatnoće kao što je prikazano: dvoje njihovih potomaka će imati bolest (HAE), dok ostali neće.[7][8]

Pogođeni otac koji ima HAE ima mutaciju na jednom od svojih gena (C1-INH). Svako od njegove dece, bez obzira na spol, imaće 50% šanse da od njega naslijedi mutirani C1-INH gen. HAE se općenito naziva "dominantnim" stanjem jer je potrebna samo mutacija u jednom od dva C1-INH gena kod nositelja da izazove bolest.[9][10]

Prevalencija HAE je relativno niska – između 1/10.000 do 1/50.000 osoba. Većina osoba sa HAE dobije mutaciju inhibitora C1 esterase (C1-INH) od jednog od svojih roditelja. Roditelj sa HAE obično ima 50% vjerovatnoću da će prenijeti ovo stanje na jedno od svoje djece oba spola, kao što je prikazano na slici (HEA nasljeđivanje). Ljudi bez prethodne anamneze mogu dobiti HAE spontanim promjenama u spermatozoidu ili jajnoj ćeliji. U pregledu pacijenata koji nemaju historiju HAE u svojoj porodici, ali koji imaju relativno niske nivoe mutiranog C1-INH sa perzistentnim angioedemom, 25% novih pacijenata koji su imali HAE imalo je C1-INH promene koje ne pokazuju znakove nasljeđivanja.

Dijagnoza

uredi

Prepoznavanje HAE često je teško zbog velike varijabilnosti u ekspresiji bolesti. Tok bolesti je raznolik i nepredvidiv, čak i kod jednog pacijenta tokom života. Ova bolest može biti slična po svojoj prezentaciji drugim oblicima angioedema koji su posljedica alergija ili drugih medicinskih stanja, ali se značajno razlikuje po uzroku i liječenju. Kada se HAE pogrešno dijagnosticira kao alergija, najčešće se liječi steroidima i epinefrinom, lijekovima koji su obično neučinkoviti u liječenju epizoda HAE. Druge pogrešne dijagnoze dovele su do nepotrebnih eksploratornih operacija za pacijente sa oticanjem abdomena, a drugi pacijenti sa HAE izvještavaju da im je bol u trbuhu pogrešno dijagnosticiran kao psihosomatski.

HAE čini samo mali dio svih slučajeva angioedema. Kako bi se izbjegle potencijalno fatalne posljedice kao što su opstrukcija gornjih dišnih puteva i nepotrebna abdominalna operacija, važnost ispravne dijagnoze ne može se prenaglasiti.[11]

HAE treba uzeti u obzir ako pacijent ima:

  • Ponavljajući angioedem (bez urtikarije)
  • Ponavljajuće epizode bolova u trbuhu i povraćanja
  • Edem larinksa
  • Pozitivnu porodičnu anamnezu angioedema[12][13]

Test krvi, idealno uzet tokom epizode, može se koristiti za dijagnozu stanja. Mjera: faktor komplementa serumu 4 (C4), C1 inhibitor (C1-INH) antigenski protein, C1 inhibitor (C1-INH) funkcionalni nivo ako je dostupan. Analiza nivoa inhibitora komplementa C1 može imati ulogu u dijagnozi. C4 i C2 su komplementarne komponente.

Upravljanje

uredi

Cilj tretmana akutnog stanja je da se zaustavi napredovanje edema što je brže moguće, što može biti spasonosno, posebno ako je otok u larinks u. U Njemačkoj se najakutniji tretman sastoji od koncentrata inhibitora C1 iz krvi donora, koji se mora primijeniti intravenozno; međutim, u većini evropskih zemalja, koncentrat inhibitora C1 dostupan je samo pacijentima koji učestvuju u posebnim programima. U hitnim situacijama kada koncentrat inhibitora C1 nije dostupan, može koristiti se svježe smrznuta plazma (FFP) kao alternativa, jer sadrži i inhibitor C1.

Drugi modaliteti liječenja mogu stimulirati sintezu C1 inhibitora ili smanjiti potrošnju inhibitora C1. Prečišćeni inhibitor C1, dobijen iz ljudske krvi, koristi se u Evropi od 1979. Nekoliko tretmana inhibitorima C1 je sada dostupno u SAD po odobrenju Agencije za hranu i lijekove, a dva C1 inhibitora su sada dostupna u Kanadi. Berinert P (CSL Behring), koji je pasteriziran, odobren je od strane F.D.A. 2009. godine zbog akutnih napada. Cinryze (ViroPharma), koji je nanofiltriran, odobren je od strane F.D.A. 2008. godine radi profilakse. Ruconest (Pharming) je rekombinantni inhibitor C1 odobren u SAD-u i Europi koji ne nosi rizik od prijenosa zaraznih bolesti zbog patogena koji se prenose ljudskom krvlju..[14]

Lijek ecallantide inhibira kalikrein u plazmi i odobren je od strane F.D.A. (ali ne u Evropi) za akutne napade 2009. Ikatibant inhibira bradikinin B2 receptor, i odobren je u Evropi i SAD-u.[14][15] Kod HAE, u budućnosti će možda trebati izbjegavati specifične stimuluse koji su ranije doveli do napada. Ne reaguje na antihistaminike, kortikosteroide ili epinefrin.

Reference

uredi
  1. ^ a b c d e f g h "Hereditary angioedema". GARD (jezik: engleski). 2017. Arhivirano s originala, 4. 7. 2017. Pristupljeno 10. 7. 2017.
  2. ^ a b c d e f g h "Orphanet: Hereditary angioedema". www.orpha.net (jezik: engleski). august 2011. Arhivirano s originala, 9. 10. 2015. Pristupljeno 10. 7. 2017.
  3. ^ a b c d e f g h i j k l m n o p Reference, Genetics Home (5. 7. 2017). "hereditary angioedema". Genetics Home Reference (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 10. 7. 2017. Pristupljeno 10. 7. 2017.
  4. ^ "Hereditary angioedema | Genetic and Rare Diseases Information Center (GARD) – an NCATS Program". web.archive.org. 4. 7. 2017. Arhivirano s originala 4. 7. 2017. Pristupljeno 23. 5. 2024.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  5. ^ "Hereditary Angioedema - NORD (National Organization for Rare Disorders)". NORD (National Organization for Rare Disorders). 2008. Arhivirano s originala, 14. 7. 2017. Pristupljeno 10. 7. 2017.
  6. ^ Levin, Alex V.; Enzenauer, Robert W. (2017). The Eye in Pediatric Systemic Disease (jezik: engleski). Springer. str. 71. ISBN 9783319183893. Arhivirano s originala, 10. 9. 2017.
  7. ^ Ferraro, M. F.; Moreno, A. S.; Castelli, E. C.; Donadi, E. A.; Palma, M. S.; Arcuri, H. A.; Lange, A. P.; Bork, K.; Sarti, W.; Arruda, L. K. Allergy. Oct2011, Vol. 66 Issue 10, p1384-1390. 7p. 2 Diagrams, 1 Chart. DOI: 10.1111/j.1398-9995.2011.02658.x.
  8. ^ Bafunno, Valeria; Bova, Maria; Loffredo, Stefania; Divella, Chiara; Petraroli, Angelica; Marone, Gianni; Montinaro, Vincenzo; Margaglione, Maurizio; Triggiani, Massimo. Annals of Human Genetics. March 2014, Vol. 78 Issue 2, p73-82. 10p. DOI: 10.1111/ahg.12052.
  9. ^ [Genetic test indications and interpretations in patients with hereditary angioedema. Weiler CR, van Dellen RG. Mayo Clin Proc. 2006 Jul;81(7):958-72. Review.]
  10. ^ "Archived copy". Arhivirano s originala, 6. 5. 2014. Pristupljeno 5. 5. 2014.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  11. ^ "Archived copy" (PDF). Arhivirano s originala (PDF), 3. 11. 2014. Pristupljeno 3. 11. 2014.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  12. ^ Zingale LC, Beltrami L, Zanichelli A, et al. (oktobar 2006). "Angioedema without urticaria: a large clinical survey". CMAJ. 175 (9): 1065–70. doi:10.1503/cmaj.060535. PMC 1609157. PMID 17060655.
  13. ^ "Diagnostic Algorithm". HAE Canada. Arhivirano s originala, 3. 11. 2014. Pristupljeno 3. 11. 2014.
  14. ^ a b Morgan
  15. ^ Firazyr [package insert]. Lexington, MA: Shire Orphan Therapies, Inc; 2011.

Dopunska literatura

uredi

Vanjski linkovi

uredi
 
Commons logo
Commons ima datoteke na temu: Nasljedni angioedem

Šablon:Nedostatak limfoida i komplementa Šablon:Poremećaji globinskih i globulinskih proteina

Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Nasljedni_angioedem&oldid=3609596"