Muamer Zukorlić

srbijanski islamski teolog i političar

Muamer Zukorlić (15. februar 1970 – 6. novembar 2021) bio je srbijanski političar i glavni muftija Mešihata Islamske zajednice u Srbiji. Na predsjedničkim izborima u Srbiji 2012. godine kandidovao se kao nezavisni kanditat za funkciju predsjednika Srbije.[1] Jedan je od osnivača Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti (BANU).[2][3] Obavljao je funkciju predsjednika Narodne skupštine Republike Srbije od 2016. do 2020, te potpredsjednika od oktobra 2020. do njegove smrti.

Efendija

Muamer Zukorlić
Rođenje (1970-02-15) 15. februar 1970.
Smrt6. novembar 2021(2021-11-06) (51 godina)
NacionalnostBošnjak
Zanimanjeefendija, političar
Godine aktivnosti1993–2021
Supružnik/ciElma Zukorlić
Veb-sajtmesihat.org/muftijstvo-sandzacko/savjetnik/

Biografija uredi

Osnovnu školu je završio u selu Ribariće, općina Tutin i Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu. Islamski fakultet, odsjek šerijatsko pravo, upisuje u Konstantini u Alžiru, a završava ga u ljeto 1993. god. Za prvog predsjednika Mešihata Islamske zajednice Sandžaka izabran je oktobra 1993. godine njegovim osnivanjem, da bi na tu funkciju bio ponovo izabran 1998. i 2003. godine. Postdiplomske studije je apsolvirao u Libanu. Na Objediniteljskom Saboru Islamske zajednice u Srbiji 27. marta 2007. god. izabran je za predsjednika Mešihata Islamske zajednice u Srbiji i glavnog muftiju, da bi u julu 2008. god. na izborima u Islamskoj zajednici bio ponovo izabran za njenog poglavara. U svom petnaestogodišnjem predvođenju Islamske zajednice, muftija Zukorlić je zaslužan za osnivanje niza njenih ustanova. Osnivač je prvog islamskog glasnika u Sandžaku – Glasa islama, čiji je bio prvi glavni i odgovorni urednik. Inicijator je osnivanja Izdavačke djelatnosti "El Kelimeh", izdavačke kuće u Srbiji, kao i Mekteba za predškolski i školski uzrast. Utemeljio je medresu "Gazi Isa-beg" i primarno je zaslužan za njen brz razvoj. Prvi je dekan Fakulteta za islamske studije, predsjednik je Internacionalnog univerziteta u Novom Pazaru i njegov osnivač i prvi rektor. Izabran je i za nosioca liste Bošnjačke kulturne zajednice na izborima za Bošnjačko nacionalno vijeće (BNV), gdje je odnio pobjedu i gdje je postao član skupštine BNV-a. Član je Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.

Na prvim direktnim izborima za Nacionalni savjet Bošnjaka koji su održani 6. juna 2010. godine[4] pojedinačno najveći broj glasova (45–50%) osvojila je Bošnjačka kulturna zajednica na čijem je čelu muftija Muamer Zukorlić. Državni organi su donijeli odluku o nepriznavanju prava Bošnjačkoj kulturnoj zajednici da samostalno formira Nacionalni savjet jer nije osvojila ukupnu većinu glasova. Uprkos ovoj odluci Bošnjačka kulturna zajednica je proslavila pobjedu i izvršila konstituisanje Bošnjačkog nacionalnog vjeća koje je na sjednici održanoj 25. jula 2010. godine usvojilo deklaraciju kojom se bošnjački narod proglašava konstitutivnim narodom u Srbiji.[5]

Kandidovao se 2019. za reisu-l-ulemu Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, a protivnički kandidat za ovu funkciju koji je dobio više glasova i produžio prvi mandat bio je reis Husein Kavazović.[6][7] U srbijanskim medijima je kritikovan zbog svog političkog djelovanja, i istovremenog obavljanja visoke funkcije u Islamskoj zajednici Srbije.[8]

Također pogledajte uredi

Reference uredi

  1. ^ "Muamer Zukorlić". 19. 4. 2012. Pristupljeno 30. 6. 2018.
  2. ^ "Osnovana Bošnjačka akademija nauka i umjetnosti". Arhivirano s originala, 6. 10. 2011. Pristupljeno 30. 6. 2018.
  3. ^ "Osnovana Bošnjačka akademija nauka i umjetnosti, članak u dnevniku Dnevni avaz 9. juna 2011. godine". Arhivirano s originala, 23. 3. 2012. Pristupljeno 30. 6. 2018.
  4. ^ Serbia, RTS, Radio televizija Srbije, Radio Television of. "Izbori za Nacionalne savete". Pristupljeno 30. 6. 2018.
  5. ^ Танјуг. "Чиплић: Зукорлић се бори за политичку позицију". Pristupljeno 30. 6. 2018.
  6. ^ "Ba.n1info.com". Pristupljeno 2. 10. 2019.
  7. ^ "072info.com". Pristupljeno 12. 10. 2019.
  8. ^ "Muamer Zukorlić: ekstremista ili budući evropski muftija? - Печат - Лист слободне Србије". Pristupljeno 30. 6. 2018.

Vanjski linkovi uredi