Mostarska sahat-kula

Mostarska sahat-kula se nalazi u Mostaru i nacionalni je spomenik Bosne i Hercegovine. Smještena je na lijevoj obali rijeke Neretve u Starom gradu, u mahali Brankovac u Bajatovoj ulici.

Sahat-kula u Mostaru predstavlja značajan sadržaj čaršije. Mostarska čaršija počinje od sahat-kule do Čejvan-ćehajine džamije.

Ne zna se tačno kada je sagrađena niti ko je tačno sagradio ovu sahat-kulu. Prema predanju ona predstavlja zadužbinu mostarskog vakifa Fatime kadune Šarić. Prvi i najstariji poznati pisani izvor u kojem se pominje ova sahat-kula je zadužbina Ibrahima Šarića iz 1636. godine. Na temelju ovog podatka može se utvrditi da je ova sahat-kula izgrađena prije 1636. godine i da je zadužbina Šarića.

Sahat-kula je visoka 16,0 m, i ima četiri etaže. Stari sat bio je u upotrebi do 1926. godine, a od 1981. godine objekat je bio u svojoj izvornoj funkciji, potpuno je restaurisan i ugrađen je novi sat.

Mostarsku sahat-kulu sačinjavaju prizemlje i tri etaže, vertikalno povezane drvenim stepeništem. Kula je imala sat, smješten na zapadnoj fasadi, odmah ispod kamenog istaka otvorene završne etaže, da bi bio uočljiv svim građanima gledajući od gradskog centra. Sat je smješten u otvor okruglog presjeka, naglašen kamenom profilacijom.

Objekat je rađen od lomljenog kamena debljine zidova oko 75 cm. Sahat-kula je prizmastog oblika i pokrivena je četverostrešnim krovom u obliku piramide. Po svom obliku slična je munari porušene džamije istog legatora – Fatime kadune Šarić, kao i Sahat-kuli u Počitelju. Osnovica je kvadrat sa stranicama 3,45 m i sužava se malo prema vrhu. Na visini od oko 12 m od podnožja objekta pojavljuje se, po čitavoj dužini fasade objekta, manji kameni istak iznad kojeg se javljaju, na sve četiri strane objekta, po jedan veliki prozor zasvođen prelomljenim lukom. Lukovi su utegnuti čeličnim zategama. U tom prostoru je bilo smješteno zvono. Vertikala završava jednostavno profilisanim kamenim vijencem iznad kojeg se nalazi krov strmog nagiba u obliku četverostrane piramide. Krov je pokriven limom sa opšavom. Na četiri ugla, u podnožju krova, se nalaze četiri manje četverostrane priamide. Sahat-kulu su gradili domaći graditelji pod uticajem gotike sa kojom su dolazili u dodir u Dalmaciji i Dubrovniku. Ovaj uticaj se ogleda u primjeni kvadratične forme objekta i njegovim piramidalnim završetkom.

Oštećenja i rekonstrukcije

Na sahat-kuli je izvršeno nekoliko sanacija tokom historije, od kojih su poznate sljedeće: 1838. godine nabavljeno je novo zvono, a brigu oko sata vodio je u zadnje vrijeme sahačija Avdaga Bjelevec. Austrougarske vlasti su 1917. godine skinule zvono s kule i upotrijebile ga u ratne svrhe, pa je sat te godine prestao raditi. Bajram Bijedić, trgovac iz Mostara, popravio je o svom trošku ovaj sat 1919. godine, pa je isti radio sve do 1926. godine kada je ponovo pokvaren i nije više popravljen. U toku Drugog svjetskog rata, 1943. godine, sat je pao na susjednu kuću sa zapadne strane. Nakon rata 1945. godine na kuli su zazidana vrata, tako da je kula bila zatvorena. Na tornju ove kule 1978. godine izvršeni su konzervatorsko-restauratorski radovi i tada je registrovana kao spomenik kulture.

1993. godine ovaj objekat je pretrpio veća oštećenja – stradao je limeni krov, jedan stubić sa zapadne strane kao i dio horizontalnog kamenog vijenca. Uništen je i satni mehanizam, unutrašnje drveno stepenište i ulazna vrata. Oštećenja su bila na zapadnoj i južnoj fasadi, između druge i treće etaže i krova.

1998. i u prvim mjesecima 1999. godine izvršena je ponovna sanacija sahat-kule: stavljen je novi pokrov od olovnog lima, urađeni kameni ukrasi na završetku kule, od kojih su dva originalna zadržana. Rekonstruisan je i uništeni stubić sa zapadne strane kao i dio horizontalnog kamenog vijenca na istoj strani vrha kule. U unutrašnjosti je urađeno novo drveno stepenište kao i ulazna vrata. Stavljen je novi satni mehanizam, urađena unutrašnja rasvjeta, gromobran-sistem kao i mrežice za zaštitu od golubova na četiri otvora vrha sahat-kule.

Bibliografija

• Zavod za zaštitu spomenika kulture NRBiH Sarajevo, 1962
• Zvonić, Zlatko: Sanacija Sahat-kule u Mostaru, Hercegovina 11-12 – časopis za kulturno i istorijsko naslijeđe, Arhiv Hercegovine, Mostar, 2000. (str. 159 i 160)
• Hasandedić, Hivzija: Mostarski vakifi i njihovi vakufi, Medžlis Islamske zajednice mostar, Mostar, 2000. (str. 176)

Vanjski linkovi

• Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika - Sahat-kula u Mostaru