Moždana mamuza

Habenula (deminutiv latinske riječi habena koja originalno znači mamuza) – u neuroanatomiji – izvorno označava peteljku epifize (epifizna habenula; drška ili peteljka epifiznog tijela), ali se termin postepeno počeo odnositi i na susjednu grupu nervnih ćelija za kojie se vjerovalo da su povezane sa epifizom, kao habenulsko jezgro. To jezgro je skup dobro očuvanih struktura kod svih kičmenjačkih životinja.[1][2][3][4]

Mamuza
Habenula
Središnji aspekt mozga: presjek u srednjoj sagitalnoj ravni.
Habenula nije označen direktno, ali pogledajte u region koji je označen sa 'habenular commissure', 'pineal body' i 'posterior commissure'
Identifikatori
MeSHD019262
NeuroNames294
NeuroLex IDbirnlex_1611
TA98A14.1.08.003
TA25662
FMA62032
Anatomska terminologija

U suvremenoj anatomskoj terminologiji, ovaj pojam se odnosi isključivo na ovu odvojenu ćelijsku masu u zadnjem i leđnom aspektu leđnog talamusa (u epitalamusu), ugrađeniom u zadnjem kraju stria medullaris (možninskog prugastog tijela), iz kojih dobija većinu svojih uzlaznih (aferentnih) vlakana. Putem fasciculus retroflexus habenulointerpedunkulskog trakta, projicira se na međupedukulsko jezgro i druge paramedijalne ćelijske grupe tegmentuma srednjeg mozga.

Habenula prima ulaz iz mozga preko talamusnih stria medullaris talami, a izlaz na mnoga područja srednjeg mozga, koja su uključena u otpuštanje neurotransmitera, kao što su dopamin, norepinefrin i serotonin.

Anatomija

uredi

Habenula je tradicijski podijeljena na lateralne (limbne) i medijalne (motorne) dijelove. Detaljan pregled regiona u mačaka, međutim, ukazuje da se lateralni dijelovi trebaju dalje podijeliti na deset različitih subjezgara, a medijalni u pet takvih struktura.[5]

Funkcije

uredi

Habenulska jezgra su uključeni u obradu bol, reprodukcijskog ponašanja, ishrane, ciklusa spavanja, odgovora na stres i učenje. Suvremena demonstriranja, uz primjenu fMRI[6] and single unit electrophysiology[7] su usko povezana sa funkcijama bočnih habenula sa preradom, posebno s obzirom na kodiranje negativne povratne informacije ili negativan nagrade. Matsumoto i Hikosaka su 2007. godine predložili da se ova nagradna i nagradno-negativna informacija u mozgu može razraditi kroz interakciju između bočne habenule, bazne ganglije i dopaminsko-serotoninskog sistema i da bočna habenula može imati ključnu ulogu u ovoj integrativnoj funkciji.[8] Nedavni dokazi ukazuju na to da neuroni u bočnim stranama habenule signaliziraju informacije o predviđanju greške, i pored “potpisane” odluke za nagradno predviđanje pogreški.[9]

Neuroni u bočnim habenula su 'nagradno-negativni', jer aktiviraju stimulanse u vezi sa neprijatnim događajima, odsustvom nagrade ili kaznom, posebno kada je nešto nepredvidivo.[10] Nagradne informacije ka bočnoj strain habenule dolaze iz un utrašnjeg dijela "globus pallidus".[11]

Izlazi bočnih habenula meta dopaminergičnih regija (substantia nigra, pars compacta) i trbušno tegmentsko područje serotonin-producirajuće regije (jezgro srednje pregrade i jezgro leđne pregrade) i holin-proizvodne regije (u bočno-leđnom tegmentnom jezgru). Ovaj izlaz inhibira dopaminske neurone u crnoj supstanci (substantia nigra pars compacta) i ventralnom tegmentskom području, sa aktivacijom na bočnoj strani habenulskog povezivanja sa njuhovim isključivanjem, i obrnuto, isključivanje u lateralnoj habenuli sa njihovim aktivacijom.[12][13]

Također pogledajte

uredi

Reference

uredi
  1. ^ Andres, KH; During, MV; Veh, RW (1999). "Subnuclear organization of the rat habenular complexes". Journal of Comparative Neurology. 407 (1): 130–150. doi:10.1002/(SICI)1096-9861(19990428)407:1<130::AID-CNE10>3.0.CO;2-8. PMID 10213193..
  2. ^ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2000): Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-222-6.
  3. ^ Mader S. S. (2000): Human biology. McGraw-Hill, New York, ISBN 0-07-290584-0; ISBN 0-07-117940-2.
  4. ^ Hadžiselimović R., Maslić E. (1999): Osnovi etologije – Biologija ponašanja životinja i ljudi. Sarajevo Publishing, Sarajevo, ISBN 9958-21-091-6.
  5. ^ Iwahori, N (1977). "A Golgi study on the habenular nucleus of the cat". Journal of Comparative Neurology. 72 (3): 319–344. doi:10.1002/cne.901710303. PMID 319124.
  6. ^ Ullsperger, M; von Cramon, DY (2003). "Error monitoring using external feedback: Specific roles of the habenular complex, the reward system, and the cingulate motor area revealed by functional magnetic resonance imaging". Journal of Neuroscience. 23 (10): 4308–4314. PMID 12764119.
  7. ^ Matsumoto, M; Hikosaka, O (2007). "Lateral habenula as a source of negative reward signals in dopamine neurons."". Nature. 447 (7148): 1111–1115. doi:10.1038/nature05860. PMID 17522629.
  8. ^ Matsumoto, Hikosaka, 2007
  9. ^ Bromberg-Martin, E. S.; Hikosaka, O. (2011). "Lateral habenula neurons signal errors in the prediction of reward information". Nature Neuroscience. 14 (9): 1209–1216. doi:10.1038/nn.2902.
  10. ^ Matsumoto, M; Hikosaka, O (2009). "Representation of negative motivational value in the primate lateral habenula". Nat Neurosci. 12 (1): 77–84. doi:10.1038/nn.2233. PMC 2737828. PMID 19043410.
  11. ^ Hong, S; Hikosaka, O (2008). "The globus pallidus sends reward-related signals to the lateral habenula". Neuron. 60 (4): 720–9. doi:10.1016/j.neuron.2008.09.035. PMC 2638585. PMID 19038227.
  12. ^ Matsumoto, M; Hikosaka, O (2007). "Lateral habenula as a source of negative reward signals in dopamine neurons". Nature. 447 (7148): 1111–5. doi:10.1038/nature05860. PMID 17522629.
  13. ^ Shumake, J; Ilango, A; Scheich, H; Wetzel, W; Ohl, FW (2010). "Differential Neuromodulation of Acquisition and Retrieval of Avoidance Learning by the Lateral Habenula and Ventral Tegmental Area". Journal of Neuroscience. 30 (17): 5876–5883. doi:10.1523/JNEUROSCI.3604-09.2010.

Vanjski linkovi

uredi