Misisipijska prevara

Mississipijevska prevara je naziv za berzovni krah u Parizu koji se dogodio 1720. Dionice francuskih kolonija, plasirane na pariskoj berzi, ponuđene su ulagačima pod navodom da ulažu u Novi svijet. Emisija dionica je u stvari poslužila za otplatu javnih dugova Francuske.

Uvod

Filip II

1715. na francuski prijesto dolazi regent Filip II. Njegov prethodnik, kralj Luj XVI, ostavio je visoki dug. Regent je tražio mogućnost vraćanja duga. Škotlanđanin John Law je živio u Parizu i bavio se kockanjem. Iskustvo s Amsterdamskom bankom je dalo Lawu ideju i on uspijeva regenta nagovoriti na osnivanje Banque Générale. Tada nije bio poznat papirni već isključivo kovani novac. Banque Générale je izdavala cedulje zauzvrat štedišama koji su kovani novac deponovali u trezoru. Banka je garantovala da se cedulje mogu uvijek zamijeniti za kovani novac. Novac je iz trezora direktno dospio u državnu kasu.^[1] Law je, uz saglasnost regenta Filipa II, krenuo dalje. Francuske kolonije na sjevernoameričkom kontinentu (dolina Mississippija) kao i u Indokini ponuđene su domaćim ulagačima putem berze.^[2] Dvije državne kompanije koje su vodile poslove na dotičnim lokacijama stopljene su u Compagnie des Indes. John Law je emitovao dionice Compagnie des Indes na pariskoj berzi. Nakon što je prva emisija dionica napunila državne kase, Law masovno poziva na učešće putem novina i letaka.

Berzovni krah

Već previsoka cijena dionica od 500 livra je za nekoliko dana narasla na 8.000. Da bi se privukli ulagači povećana je dividenda od 12% na 40%, time kurs dionica raste na 18.000 livra. Ulagačima nije u početku bilo poznato da se dividenda nije odnosila na trenutni kurs. Međutim čim se za to saznalo dioničari su počeli s masovnom rasprodajom dionica. Dioničari koji su se uspjeli otarasiti dionica, u panici, su počeli masovno kupovati zlato, srebro i nekretnine čime je porasla inflacija. Kurs dionica je sve više padao da bi, od septembra 1719. kada je iznosio 18.000 livri, u oktobru 1720. dostigao 40 livri. Razočarani dioničari su optuživali Johna Lawa tražeći javno njegovu glavu. Law je pobjegao u Veneciju, gdje je umro 21. marta 1729.^[3]

Također pogeldajte

Literatura

Ogger, Günther (2001). Der Börsenschwindel (jezik: njemački). Bertelsmann Verlag. ISBN 3-570-00498-8.CS1 održavanje: ref=harv (link)

Reference

^ van Suntum, Ulrich (2. 6. 2005). "Das Geldexperiment des John Law" (jezik: njemački). Frankfurter Allgemeine Zeitung. Pristupljeno 16. 1. 2017.
^ (Ogger, i str. 273)
^ (Ogger, i str. 274)

Vanjski linkovi

(fr) Pariska berza

[1] van Suntum, Ulrich (2. 6. 2005). "Das Geldexperiment des John Law" (jezik: njemački). Frankfurter Allgemeine Zeitung. Pristupljeno 16. 1. 2017.

[2] (Ogger, i str. 273)

[3] (Ogger, i str. 274)

[1]

[2]

[3]