Minta
Minta (Μίνθη ili Μένθη ili Μίντη), u drevnoj grčkoj religiji i grčkoj mitologiji, jest najade nimfa podzemlja povezana s mitskom rijekom Kokit. Volio ju je Had, kralj podzemlja, i postala je njegova ljubavnica, ali su je u biljku nane pretvorili ili njegova supruga Perzefona ili njegova sestra i svekrva Demetra.[1][2] Biljku su neki zvali i Hediosmos (ἡδύοσμος), što znači "slatko mirisna".[3]
| Minta | |
|---|---|
| Grupe | Nimfa |
| Roditelji | Kokit |
| Mitologija | Grčka mitologija |
| Stanište | Podzemlje |
Mitologija uredi
Kćerka paklenog riječnog boga Kokita, postala je ljubavnica Hadu, gospodaru podzemlja i bogu mrtvih.[4] U ljubomori, njegova supruga Perzefona je intervenisala i preobrazila Mintu, prema rečima Strabonovog izveštaja, "u baštensku biljku, koju neki zovu hediosmos (doslovno 'slatko mirisna')". Planina u blizini Pilosa dobila je ime po Minti, gdje se nalazio jedan od rijetkih Hadovih hramova u Grčkoj:
Blizu Pila, na istoku, nalazi se planina nazvana po Minti, koja je, prema mitu, postala Hadova ljubavnica, koju je Kore zgazio, i pretvorena u mentu, biljku koju neki zovu Hedyosmos. Nadalje, u blizini planine nalazi se područje posvećeno Hadu,[5]
Slično tome, interpretacija Nikandre je da kada je Minta postala Hadova ljubavnica; Perzefona ju je raskomadala, ali je Had svoju mrtvu ljubavnicu pretvorio u mirisnu biljku koja je nosila njeno ime u njenom sjećanju.[6] Ovidije također kratko spominje Mintu i njenu transformaciju od strane Perzefone u svojim Metamorfozama, ali ne spominje priču koja stoji iza toga.[7] Prema Opianu, Minta je bila Hadova ljubavnica prije nego što je oteo i oženio Perzefonu, ali ju je ostavio po strani kada je oteo i oženio svoju kraljicu. Poslije bi se hvalila da je ljepotom nadmašila Perzefonu i da će joj se Had uskoro vratiti; U bijesu zbog nimfine drskosti, Perzefonina majka Demetra ju je zgazila i tako je iz zemlje iznikla trava nane:
Nana je, kažu ljudi, nekada bila sluškinja pod zemljom, Kokitova nimfa, koja ja ležala u krevetu Adoneusa; ali kada je silovao sluškinju Persefonu sa Etnejskog brda, tada se ona glasno žalila prekomjernim riječima i ludo buncala zbog ljubomore, a Demetra ju je u bijesu zgazila nogama i uništila. Jer rekla je da je plemenitijeg oblika i izvrsnije ljepote od tamnooke Perzefone i hvalila se da će joj se Adoneusa vratiti i protjerati drugu iz svojih dvorana: takva joj je zaljubljenost skočila na jezik. I iz zemlje je iznikla slaba biljka koja nosi njeno ime.[8]
Bell bilježi da je Demetra prošla kroz previše boli nakon Perzefonine otmice i djelomičnog povratka da bi tolerisala bilo kakvo preljubničko ponašanje prema svojoj kćeri. Opianovo pisanje da je zgažena do smrti je možda aluzija na glagol μινύθω, minytho, što znači "smanjiti". Orfej je pisao da je Demetra, videvši biljku nane tužnu, mrzeći je učinila ju je neplodnom.[9]
Prema Onomastikonu od Julius Pollux, Mintu je spomenuo pjesnik Kratin, atinski dramatičar Stare komedije, u svojoj izgubljenoj drami Nomoi ("zakoni").
Kultura uredi
U staroj Grčkoj, biljka nana je korištena u pogrebnim obredima, zajedno sa ruzmarinom i mirtom, a ne samo za ublažavanje mirisa truleži;[10] nana je bila element u fermentisanom ječmenom napitku zvanom kikeon koji je bio suštinski pripremni enteogen za učesnike. u Eleusinskim misterijama, koje su inicijatima nudile nadu u zagrobni život.[11] Minta je možda potekla iz Demetrinih misterijskih kultova, zajedno sa figurama kao što su Baubo i kćeri Keleja.[12] S druge strane, tvrdi se da je mit helenističkog porijekla (323–31. p. n. e) umjesto toga.[13]
Nana je bila veoma cijenjena zbog svojih aromatičnih svojstava kao začina koji ističe okus mnogih namirnica. Nana se koristila kao ukusan začin, za pravljenje parfema, pletena u vijence, a vješala se po sobama kako bi poboljšala i osvježila zrak.[13] Također se smatralo snažnim afrodizijakom, otuda i Mintina uloga ljubavnice Hada; istovremeno se koristio i kao kontraceptivna metoda, jer se vjerovalo da bi se njegova konzumacija prije seksualnog čina spriječilo trudnoću. Tako je nana, biljka sterilnosti, viđena kao protivnik Demetere, boginje plodnosti. U istom duhu, odnos Minte i Hada je jalov, budući da ne rađaju djecu, što važi i za same Hada i Perzefonu. Plod nara, središnji mit o Hadu i Persefoni, bio je i simbol plodnosti i metoda kontrole rađanja, baš kao i nana.
Reference uredi
- ^ Smith, s.v. Mintha
- ^ Wright, Rosemary M. "A Dictionary of Classical Mythology: Summary of Transformations". mythandreligion.upatras.gr. University of Patras. Arhivirano s originala, 30. 12. 2022. Pristupljeno 3. 1. 2023.
- ^ Strabo, Geographica 8.3
- ^ Patriarch Photius, Lexicon μίνθα
- ^ Strabo, Geographica 8.3.14.
- ^ Scholia ad Nicandri Alexipharmaca 375
- ^ Ovid, Metamorphoses 10.728.
- ^ Oppian, Halieutica 3.485 ff.
- ^ Etymologicum Graecae Linguae Gudianum, Μίνθη. Manja zbirka verzija priča o Minti može se pronaći ovdje (na grčkom).
- ^ Graves 1955, str. 123.
- ^ Kerenyi 1967, str. 40, 179f.
- ^ Hopkinson 1994, str. 193.
- ^ a b Hünemörder, Christian (2006). Cancik, Hubert; Schneider, Helmuth (ured.). "Mint". referenceworks-brillonline-com. Prevod: Christine F. Salazar. Hamburg. doi:10.1163/1574-9347_bnp_e806300. Pristupljeno 8. 4. 2023.
Literatura uredi
- Bailly, Anatole (1935). Le Grand Bailly: Dictionnaire grec-français [The Grand Bailly: Greek-French Dictionary] (jezik: francuski). Paris, France: Hachette.
- Beekes, Robert S. P. (2010). Lucien van Beek (ured.). Etymological Dictionary of Greek. Leiden Indo-European Etymological Dictionary Series. ΙΙ. Leiden, the Netherlands: Brill Publications. ISBN 978-90-04-17419-1.
- Bell, Robert E. (1991). Women of Classical Mythology: A Biographical Dictionary. ABC-Clio. ISBN 9780874365818.
- Colvin, Stephen (2014). A Brief History of Ancient Greek. Wiley Blackwell. ISBN 978-1-4051-4925-9.
- Cyrino, Monica S. (25. 6. 2010). Aphrodite. Gods and Heroes of the Ancient World. New York and London: Routledge. ISBN 978-0-415-77523-6.
- Darthou, Sonia (2017). Lexique des Symboles de la Mythologie Grecque [Lexicon of Symbols from Greek Mythology]. Que sais-je (jezik: francuski). Paris, France: Presses Universitaires de France. ISBN 978-2-7154-0252-2.
- Detienne, Marcel (1994). The Gardens of Adonis: Spices in Greek Mythology. Prevod: Janet Lloyd (2 izd.). Princeton University Press. ISBN 0-691-00104-9.
- Edmonds, John M. (1957). The Fragments of Attic Comedy. I. Brill publications.
- Forbes Irving, Paul M. C. (1990). Metamorphosis in Greek Myths. Clarendon Press. ISBN 0-19-814730-9.
- Graves, Robert (1955). The Greek Myths. I (3. 1960 izd.). London: Penguin. ISBN 978-0140010268.
- Grimal, Pierre (27. 8. 1996). The Dictionary of Classical Mythology. Wiley-Blackwell. ISBN 978-0-631-20102-1.
- Hopkinson, Neil (1994). Greek Poetry of the Imperial Period: An Anthology. Cambridge University Press. ISBN 0-521-41155-6.
- Kerenyi, Karl (1967). Eleusis: Archetypal Image of Mother and Daughter. Prevod: Ralph Manheim. New York City: Princeton University Press: Bollingen.
- Liddell, Henry George; Scott, Robert (1940). A Greek-English Lexicon, revised and augmented throughout by Sir Henry Stuart Jones with the assistance of Roderick McKenzie. Oxford: Clarendon Press. Online version at Perseus.tufts project.
- Oppian (1928). "Halieutica". Oppian, Colluthus, and Tryphiodorus. Loeb Classical Library 219. Prevod: A. W. Mair. Cambridge, MA: Harvard University Press.
- Ovid (1. 1. 2004). Metamorphoses. Prevod: A. S. Kline. Ann Arbor, Michigan, USA: Borders Classics. ISBN 1587261561.
- Strabo (1924). The Geography of Strabo, edition by H.L. Jones. Cambridge, Mass., London: William Heinemann, Ltd., Harvard University Press. Online version at the Perseus Digital Library.
- Wasson, R. Gordon; Hofmann, Albert; Ruck, Carl A. P. (2008). The Road to Eleusis: Unveiling the Secret of the Mysteries (13th izd.). Berkeley, California: North Atlantic Books. ISBN 978-1-55643-752-6.
- Smith, William (1873). A Dictionary of Greek and Roman Biography and Mythology. London, UK: John Murray, printed by Spottiswoode and Co. Mrežno izdanje dostupno na Perseus.tufts.