Ruzmarin ili ružmarin (latinski: Rosmarinus officinalis) je višegodišnja ljekovita i začinska biljka iz porodice usnatica.

Ruzmarin
Ruzmarin (Rosmarinus officinalis)
Ruzmarin (Rosmarinus officinalis)
Sistematika
CarstvoPlantae
DivizijaMagnoliophyta
PotklasaMagnoliopsida
RedLamiales
PorodicaLamiaceae
RodRosmarinus
VrstaR. officinalis
Dvojno ime
Rosmarinus officinalis
Carolus Linnaeus
Ruzmarin grm
Ruzmarin cvijet
Ruzmarin list

Karakteristike

uredi

Raste kao grm i zbog aromatičnih listova upotrebljava kao začin. Potiče sa Mediterana. Može da naraste i preko 1,5 m visine. Bolje raste u toplijim krajevima ali nije osjetljiv na mraz te može uspijevati i u hladnijim predjelima. Cvijeta od marta do oktobra, ali u toplijim krajevima cvijet se može naći cijele godine. Sjeme sazrijeva između augusta i oktobra. Cvjetovi su hemafrodični, to jest sadrže i tučak i prašnike (muške i ženske organe potrebne za razmnožavanje).

Hemijski sastav

uredi
 

List i cvijet sadrže eterično ulje koje je prijatnog mirisa i ljutog okusa. Ulje sadrži kamfor, borneol, pinen, kamfen, cineol. List sadrži i tanine, saponine i nekih druge gorke materija (amara).

Upotreba

uredi

Igličasti listovi ruzmarina upotrebljavaju se u ishrani još od rimskog doba, posebno za poboljšanje probave. U savremenoj kuhinji ruzmarin se koristi u gotovo svim jelima mediteranske kuhinje, a posebnu notu daje i jelima od piletine i divljači. Prema svjetskim farmakopejama ruzmarin je zvanična ljekovita biljka[1][2]. Eterično ulje je veoma cijenjeno i koristi se u medicini i kozmetici. U kozmetici se koristi u proizvodnji parfema, sapuna i šampona. Skoro je nezaobilazan sastojak šampona protiv peruti i opadanja kose. Potrebno je oko 200 kilograma grančica u cvijetu da bi se dobio jedan litar eteričnog ulja. Ruzmarin je medonosna biljka i koristi se za ispašu pčela. Med od ruzmarina je taman i veoma cijenjen.

Upotreba u medicini

uredi

Hemijski sastojci koji se mogu naći u ruzmarinu djeluje kao holagog i holeretik. Biljka djeluje i kao: antispetik, emenagog, hipertenzer, stomahik, antireumatik, antineuralkik. Indikacije su kod bolesti jetre, insuficijencija i začepljenje, insuficijencija žuči, ciroza jetre[3] sa ascitesom i uvećanjem, žutice (posebno hepatocelularna i postrukciona), holecistitisi i holelitijaza. Dismenoreje, leukoreja, astma, bronhitis hronični, gripa, kolitis i dijareja. Hipotenzija. Atonična dispepsija. Reumatizam i kostobolja. Migrene. Opća astenija.

Primjena u narodnoj medicini

uredi

Može se naći informacija[4], ako se ruzmarin skuha sa kozijim milijekom, i koristi kao obloga, pomaže kod liječenja raka kože. Čaj od ruzmarina[5] i korišten u prahu kao začin stimuliše izlučivanje žuči, želučane kiseline, jača nervni sitem, pojačava apetit. Koristi se protiv kostobolje i reumatizma. Ostali načini korištenja ruzmarina u alternativnoj medicini is isti kao u u savreminoj medicini.

Također pogledajte

uredi

Literatura

uredi
  • Dr. Enes Hasanagić, Ljekovito bilje i jetra str.54, 64, 84, 108, 128, 148, 158, 172, 179, 217. Svjetlost, Sarajevo, 1984.
  • Richard Willfort, Gesundheit durch Heilkräuter June 2010

Reference

uredi
  1. ^ Britanska farmakopeja: B.P.C(1973), Brit.Herb.Pharm(1983)
  2. ^ The Complete German Comission E Monographs 1988. Američko izdanje. Str. 197.
  3. ^ Ruzmarin i bolesti jetre
  4. ^ Richard Willfort, Gesundheit durch Heilkräuter June 2010
  5. ^ Čaj od ruzmarina

Vanjski izvori

uredi