Nirnberški proces

Nirnberški proces predstavlja suđenje Međunarodnog vojnog suda u Nürnbergu (Njemačka), od 20. novembra 1945. do 1. oktobra 1946, glavnim nacističkim ratnim zločincima Trećeg rajha, radi kažnjavanja odgovornih političkih i vojnih rukovodilaca i izvršilaca dotle najtežeg zločina protiv mira, nezavisnosti i slobode naroda, kao i protiv života i blagostanja miliona ljudi.

Tokom Drugog svjetskog rata antihitlerovska koalicija postavila je sebi kao jedan od važnih zadataka i gonjenje i kažnjavanje ratnih zločinaca. Na osnovu sporazuma UK, SAD, Francuske i SSSR (London, 8. august 1945), ustanovljen je Međunarodni vojni sud, koji je imao zadatak da sudi glavnim nacističkim ratnim zločincima. Kao dodatak ovom sporazumu potpisan je i Statut Međunarodnog vojnog suda. Ovom sporazumu kasnije je pristupila i bivša Jugoslavija.

Sud je bio sastavljen od po jednog sudije i zamjenika koje su imenovale svaka od četiri sile potpisnice (kao i po jednog glavnog tužioca, koji su svi zajedno djelovali kao Komisija za istragu i gonjenje glavnih ratnih zločinaca). Suđenje je trajalo gotovo godinu, pretres je vođen na četiri jezika, održane su 403 javne sjednice, saslušani su mnogi svjedoci i pregledan veliki broj pismenih svjedočanstava (približno 38.000).

Bilo je osam sudija (četiri glavna i jedan zamjenik za svakog sudiju iz zemalja Antante). Većina najmoćnijih nacističkih oligarha učestvovala je u njemu. Ukupno su optužena 24 zločinca. Postojale su četiri tačke optužnice: ratni zločini, zločini protiv čovječnosti, poticanje agresije i poticanje ili učešće u zločinima protiv mira.

Oslobođena su samo četvorica (Von Papen, Ley, Gustav von Krupp i Hans Fritzsche). Ostali su ili pogubljeni ili poslani u zatvor na 10, 15, 20 godina ili na doživotnu robiju. Ta kazna robije dodijeljena je Rudolfu Hessu i Erichu Raederu.

Fritzscheu se sudilo umjesto Goebbelsu, ali je oslobođen optužbe. Na suđenju nisu bili Hitler, Goebbels i Himmler, ali i ovako je "ulov" bio bogat.

Na klupi za optužene sjedili su: Karl Dönitz, nasljednik Hitlera, Alfred Jodl, potpisivač bezuvjetne kapitulacije, Wilhelm Keitel, vođa OKW, tj. načelnik glavnog štaba Oružanih snaga Njemačke, Joachim von Ribbentrop, ministar vanjskih poslova, Alfred Rosenberg, glavni nacistički filozof, Albert Speer, nacistički ministar naoružanja i Hitlerov omiljeni arhitekta, Franz von Papen, bivši njemački kancelar, Baldur von Schirach, vođa Hitlerove omladine, Ernst Kaltenbrunner, najviši preživjeli zapovjednik SS-a, Walter Funk, nacistički ministar privrede, Konstantin von Neurath, prethodnik Ribentropa, kasnije moćnik u Poljskoj, Hermann Göring, otac Gestapa i zapovjednik Luftwaffea, Erich Raeder, bivši zapovjednik nacističke Mornarice, Hans Frank, vođa Generalne vlade u okupiranoj Poljskoj Hjalmar Schacht, predratni predsjednik Reichsbanke, Fritz Sauckel, opunomoćenik nacističkog programa robovske radne snage,Julius Streicher, urednik sedmičnika Der Stürmer, sijao mržnju prema Židovima, Arthur Syss Inquart, instrumentalist Anschlussa, Wilhelm Frick, ministar unutrašnjih poslova, tvorac rasnih zakona.

Suđenje je počelo u novembru 1945, a završilo 15. oktobra 1946. Sljedećeg dana izvršene su presude. Zatvor Spandau "ugostio" je sedam optuženika: Ericha Raedera, Karla Dönitza, Rudolfa Hessa, Alberta Speera, Baldura von Schiracha, Waltera Funka i Konstantina Neuratha. Međutim, Speer, Schirach, Hess i Dönitz jedini su izdržali kaznu do kraja. Nakon tog procesa još dva nacista su osuđena nakon 2. svjetskog rata. To su Adolf Eichmann (obješen 1962) i Klaus Barbie (umro 1991).

Općehistorijski značaj Nirnberškog procesa sastoji se naročito u tome što on predstavlja osudu agresije i proklamuje princip lične odgovornosti poglavara država i drugih visokih funkcionera za zločine protiv mira, ratne zločine i zločine protiv čovječnosti.

Glavno suđenje

Glavno međunarodno vojno suđenje otvoreno je 18. oktobra 1945, u zgradi Glavnog suda u Berlinu. Prva sesiju predvodio je sovjetski sudija Nikitčenko. Optužena su bila 24 ratna zločina i šest kriminalnih ratnih organizacija – vodstvo NSDAP-a, SS, SA, SD, Gestapo i OKW.

Optuženi su po sljedeće četiri tačke:

Učešće u običnom planu ili zavjeri za izvršenje zločina protiv mira
Planiranje, iniciranje i provođenje ratne agresije i drugih zločina protiv mira
Ratni zločini
Zločini protiv čovječnosti.

24 optuženika jesu:

"O" optužen "K" optužen i smatran krivim "º" Nije osuđen

Ime	Presuda				Kazna	Bilješke
Ime	1	2	3	4	Kazna	Bilješke
Martin Bormann	O	º	K	K	Smrt	Hessov nasljednik na mjestu sekretara NSDAP-a. Osuđen na smrt. Ostaci pronađeni 1972.[1]
Karl Dönitz	O	K	K	º	10 godina	Vođa Kriegsmarinea od 1943. godine, naslijedio Raedera. Inicijator U-boot kampanje koji je postao Njemački predsjednik nakon Hitlerove smrti [2]. U dokaznom postupku na suđenju Karla Dönitza o njegovim naređenjima U-boot flotama da nepoštuju Londonska Pravila, admiral Chester Nimitz izjavio je da je nezabranjeno podmorsko oružje preneseno u Tihi okean od strane SAD i to od prvog dana otkad je država ušla u rat. Dönitzu je dokazana krivnja zbog nepoštovanja 2. Londonskog pomorskog sporazuma 1936. godine, ali njegova izjava nije prihvaćena zbog njegovih nepoštivanja međunarodnog zakona o podmorskom naoružanju.^[1]
Hans Frank	O	º	K	K	Smrt	Šef vlade u okupiranoj Poljskoj. Izrazio kajanje [3].
Wilhelm Frick	O	K	K	K	Smrt	Hitlerov Ministar unutrašnjih poslova. Autor Nürnberških zakona.[4]
Hans Fritzsche	O	O	O	º	Oslobođen	Popularni radio komentator, i šef novinskog odjela Ministarstva propagande u Nacističkooj Njemačkoj. Okušao se na mjestu Goebbelsa [5]
Walther Funk	O	K	K	K	Doživotna robija	Hitlerov ministar ekonomije. Nasljedio Schachta kao šef Reichsbanka. Pušten zbog lošeg zdravlja 16. maja 1957.[6]
Hermann Göring	K	K	K	K	Smrt	Reichsmarschall, zapovjednik Luftwaffea, i mnogih odjeljaka SS-a. Počinio samoubistvo noć prije smaknuća.[7]
Rudolf Hess	K	K	K	K	Doživotna robija	Hitlerov zamjenik, pobjegao u Škotsku 1941.[8]
Alfred Jodl	K	K	K	K	Smrt	Wehrmacht Generaloberst, Keitelov pomoćnik. Jodl je 23. februara 1953. godine, posmrtno doduše, oslobođen krivnje od jednog denacifikacijskog suda, koji ga je smatrao nevinim po međunarodnim zakonima. [9]
Ernst Kaltenbrunner	O	º	K	K	Smrt	Preživjeli član SS-a sa najvišim činom. Šef RSHA-a, centralne Nacističke obavještajne agencije. Također je zapovijedao mnogim Einsatzgruppama i mnogim koncentracijskim kampovima.[10]
Wilhelm Keitel	K	K	K	K	Death	Vođa OKW-a.[11]
Gustav Krupp von Bohlen und Halbach	O	O	O	O	----	Veliki nacistički industrijalac. Medicinski nespreman za suđenje.
Robert Ley	O	O	O	O	----	Šef DAF-a, Njemačke radničke fronte. Počinio samoubistvo 25. oktobra 1945. godine, prije početka njegovog suđenja.
Konstantin von Neurath	K	K	K	K	15 godina	Ministar vanjskih poslova do 1938. godine, nasljedio ga Ribbentrop. Kasnije, Štičenik Bohemije i Moravske. Otkaz dao 1934. zbog sukoba s Hitlerom. Zbog lošeg zdravlja pušten je 6. novembra 1954.[12]
Franz von Papen	O	O	º	º	Oslobođen optužbe	Njemački kancelar 1932. i vice-kancelar pod Hitlerom od 1933. Kasnije, ambasador u Turskoj. Iako oslobođen na Procesima, von Papen je 1947. ponovno optužen kao ratni zločinac od strane jednog denacifikacijskog suda, i osuđen je na 8 godina prisilnog teškog rada. Oslobođen je nakon 2 godine zbog sudskog apela koji je napravio. [13]
Erich Raeder	K	K	K	º	Doživotna robija	Leader of the Kriegsmarine until his retirement in 1943, succeeded by Doenitz. Released (ill health) September 26, 1955 [14]
Joachim von Ribbentrop	K	K	K	K	SMrt	Ministar vanjskih poslova [15]
Alfred Rosenberg	K	K	K	K	Smrt	Ideologist rasne teorije. Kasnije, Štičenik istočnih okupiranih teritorija.[16]
Fritz Sauckel	O	O	K	K	Smrt	Opunomoćenik Nacističkog teškog prisilnog robovskog rada.[17]
Hjalmar Schacht	O	O	º	º	Oslobođen optužbe	Prijeratni predsjednik Reichsbanka. Priznao da je prekršio Versajski ugovor.[18]
Baldur von Schirach	O	º	º	K	20 godina	Zapovjednik organizacije Hitlerova mladež, gauleiter Beča. Izrazio kajanje.[19]
Arthur Seyss-Inquart	O	K	K	K	Smrt	Austrijski premijer za vrijeme Anschlussa. Kasnije, gauleiter okupirane Holandije. Izrazio kajanje.[20]
Albert Speer	O	O	K	K	20 godina	Hitlerov najdraži arhitekt i lični prijatelj. Odgovoran za izgradnju mnogih ministarstava i industrijskih središta (npr. Ministarstvo naoružanja) i jedna od centralnih figura u vlasti. Izrazio kajanje.[21]
Julius Streicher	O	º	º	K	Kriv	Širio mržnju i ubistva nad Židovima preko svojih novina, Der Stürmer.[22]