Marantaceae je porodica, streličarke ili molitvene biljke, cvjetnica poznatih po velikim količinama skroba u rizomima. Ponekad je nazivaju i porodicom molitvenih biljaka. Kombinirana morfološka i DNK filogenetička analiza pokazuju da je porodica nastala u Africi, mada to nije središte njene sadašnjeraznolikosti.[1]

Marantaceae
(Streličarke)
Maranta leuconeura
Sistematika
CarstvoPlantae
DivizijaAngiospermae
RazredEudicototledonae
RedZingiberales
PorodicaMarantaceae
Rodovi:

Biljke ove porodice obično imaju podzemne rizome ili gomolje. Listovi su raspoređeni u dva reda sa peteljke imaju list za oblaganje. Plojka lista je uska ili široka sa perastom nervturom, koja ide paralelno sa srednjim grebenom. Lisne drške mogu biti i krilaste i zadebljale u podnožju.

Ocvijeće je šiljati ili perasto, ograđeno listom za oblaganje, poput brakteja. |Cvjetovi su mali i često neupadljivi, nepravilni i biseksualni, obično s tri vanjske slobodna čašična listića i unutrašnjim nizom od tri petaloidna segmenta, u obliku cijevi. Plod je mesnat ili lokulicidna kapsula.

Taksonomija

uredi

APG II sistem, od 2003. (nepromijenjen od sistema iz 1998), također prepoznaje ovu porodicu i dodijeljuje je u red Zingiberales u kladusu Commelinidae u monokotiledonama. U ovoj skupini Marantaceae se smatraju izvedenom porodicom,.

Porodica obuhvata 29 rodova, sa oko 570 poznatih vrsta,[2] nađenih u tropskim dijelovima svijeta, osim u Australiji. Najveća koncentracija je u Americi, sa sedam rodova u Africi i šest u Aziji.

Cladogram: Filogenija reda Zingiberales[3]
Zingiberales
Zingiberineae
Zingiberariae

Zingiberaceae

Costaceae

Cannariae

Cannaceae

Marantaceae

Strelitziineae

Lowiaceae

Strelitziaceae

Heliconiaceae

Musaceae

Raspršivanje sjemena

uredi

Arilatno sjeme Marantaceae uglavnom raznose ptice i sisari. U Amazoniji, cvrčci i mravi važni su sekundarni rasipršivači.[4]

Fitohemija

uredi

U biljkama iz porodice Marantaceae može se naći ruzmarinska kiselina, kao u vrstam rodova Maranta (Maranta leuconeura, Maranta depressa) i Thalia ( Thalia geniculata.[5]

Upotreba

uredi

Najpoznatija vrsta u poroi jici je puba pupa (Maranta arundinacea), biljka Kariba, koja se uzgaja u dijelovima Kariba, Australazije i podsaharske Afrike, zbog svog lahko probavljivog škroba, poznatog kao streličasti korijen. Komercijalno se uzgaja u Zapadnoj Indiji i tropskoj Americi.

Calathea lutea ima žilave, izdržljive listove koji se koriste za izradu vodootpornih košara, a u Karibima] i Srednjoj Americi, njegovo lišće koristi se za krovište. Dvije meksičke vrste – C. macrosepala i C. violacea – imaju cvjetove koji se kuhaju i koriste kao povrće, a iz Zapadne Indije i tropske Amerike, poznat je kao slatki korijen zbog svojih jestivih gomolja.

Schumannianthus dichotomus koristi se za tkanje prostirki za upotrebu na podovima i krevetima.

 
“Molitvena biljka“ "moli", tj. uveče podiže lišće

Također pogledajte

uredi

Reference

uredi
  1. ^ Andersson, L; Chase MW (mart 2001). "Phylogeny and classification of Marantaceae". Botanical Journal of the Linnean Society. 135 (3): 275–287. doi:10.1111/j.1095-8339.2001.tb01097.x.
  2. ^ Christenhusz, M. J. M.; Byng, J. W. (2016). "The number of known plants species in the world and its annual increase". Phytotaxa. 261 (3): 201–217. doi:10.11646/phytotaxa.261.3.1. Nepoznati parametar |lastauthoramp= zanemaren (prijedlog zamjene: |name-list-style=) (pomoć)
  3. ^ Sass et al. 2016.
  4. ^ Santana, Flávia Delgado; Baccaro, Fabricio Beggiato; Costa, Flávia Regina Capellotto (2016). "Busy Nights: High Seed Dispersal by Crickets in a Neotropical Forest". The American Naturalist (jezik: engleski). 188 (5): E126–E133. doi:10.1086/688676. ISSN 0003-0147. PMID 27788347.
  5. ^ Abdullah, Yana (2008). "Occurrence of rosmarinic acid, chlorogenic acid and rutin in Marantaceae species". Phytochemistry Letters. 1 (4): 199–203. doi:10.1016/j.phytol.2008.09.010.

Bibliografija

uredi

Vanjski linkovi

uredi