Mađarski jezik

jezik
(Preusmjereno sa Mađarski)

Mađarski jezik službeni je jezik Republike Mađarske, kao i Autonomne Pokrajine Vojvodine te dijelovima Republike Slovenije (okolina mjesta Lendava, u istočnoj Sloveniji). Pored toga, mađarski se govori i u dijelovima Rumunije, Slovačke, Ukrajine, Hrvatske i Austrije, ali u njima ne uživa status službenog jezika. Pripada fino-ugarskoj grupi uralskih jezika. Njime govori 14,5 miliona ljudi. Budući da je mađarski jezik službeni jezik Mađarske, istovremeno je i jedan od službenih jezika Evropske unije.

Mađarski jezik
magyar, magyar nyelv
Države govorenjaMađarska; Austrija, Hrvatska, Rumunija, Slovačka, Slovenija, Srbija, zapadna Ukrajina
Regije govorenjaEvropa
Broj govornika17 miliona
Jezička porodicaUralski
ugro-finski
ugarski
mađarski
Sistem pisanjaLatinica (mađarska abeceda)
Mađarsko Brailleovo pismo
Staromađarsko pismo
Službeni status
Služben uMađarska, Evropska unija, Srbija (Vojvodina), Slovenija (Prekmurje), Austrija (Gradišće)
Priznat kao manjinski jezik uRumunija (Transilvanija), Hrvatska,[1] Slovačka, Moldavija, Ukrajina (četiri rajona u Zakarpatskoj oblasti)
Jezički kod
ISO 639-1hu
ISO 639-2hun
Također pogledajte: Jezik | Spisak jezika

Mađarski jezik specifičan je po tome što ima veliki broj padeža (lingvisti se ne slažu o tačnom broju, ali smatra se da ih ima barem 24). Imenica ház koja znači kuća poprima oblik házból u značenju iz kuće, házban u značenju u kući, házba u značenju u kuću, házról u značenju s kuće, házon u značenju do kuće, házra u značenju prema kući, itd.

Kompleksnosti mađarske gramatike doprinosi i činjenica da mađarski ne poznaje glagol imati. Imam se na mađarskom iskazuje s nekem van, što u doslovnom prijevodu znači na meni je.

Glagoli se konjugiraju u zavisnosti od toga imaju li komplimentaran objekt ili ne. Látok znači vidim (nešto)), ali Látom a könyvet znači vidim knjigu.

Mađarski jezik ima dosta zajedničkih riječi sa bosanskim, a mnogo riječi su i jedan i drugi jezik preuzeli iz turskog jezika. Tako se na mađarskom papuča kaže papucs, ključ je kulcs, stol je asztál itd.

Reference Uredi

  1. ^ Vlada Hrvatske (oktobar 2013). "Peto izvješće Republike Hrvatske o primjeni Europske povelje o regionalnim ili manjinskim jezicima" (PDF) (jezik: hrvatski). Vijeće Evrope. str. 34–36. Pristupljeno 18. 3. 2019.

Vanjski linkovi Uredi