Livanjsko muftijstvo

Livanjsko muftijstvo uspostavljeno je u Livnom, kao neformalnom sjedištu Kliškog sandžaka, između 1642. i 1660. i trajalo je najmanje do 1851. Poznata su imena samo četverice muftija: Abdulah-efendija, Ibrahim-efendija Munib, Muhamed-efendija Karabegović i Šakir-efendija Kuvidlić.

Razvoj Livna i nastanak muftijstva uredi

U osmanlijsko doba Livno je bilo neformalno sjedište Kliškog sandžaka, fomiranog 1537. nakon zauzimanja Klisa. Zbog blizine granice, značajniji razvoj Livna započinje tek sredinom 16. vijeka. Iako je Klis formalno bio proglašen za sjedište sandžaka, najčešće to nije bio zbog blizine granice. Na popisu 1604. Livno je imalo devet muslimanskih i jednu kršćansku mahalu, ali ne i medresu koja je, s obzirom da se muftijska služba nije plaćala već su muftije najčešće bili muderisi u lokalnim medresama, bila jedan od preduslova uspostavljanja muftijstva. Daru-l-hadis, prvu medresu u Livnu, osnovao je 1642. Mustafa-beg, sin Ibrahim-age. Evlija Čelebija je prvi, pri posjeti Livnu u septembru 1660, spomenuo postojanje muftijstva u gradu.

Muftijstvo se razvilo relativno kasno prije svega zbog pograničnog položaja Kliškog sandžaka i blizine Prusca, koji je zahvaljujući Hasanu Kafiji Pruščaku izrastao u bitan vjerski centar u kojem se nalazila i Hasan Kafijina medresa. Hasan Kafija je par godina prije smrti 1615. proglašen za muftiju, čime je nastalo prusačko muftijstvo.

Muftije uredi

Ne zna se ko je bio prvi livanjski muftija, iako je vjerovatno da je to bio jedan od dvojice muderisa, Ahmed-efendija, sin Hasanov, i Ishak-efendija, sin Husejnov, koji su potpisali vakufnamu za medresu.

Abdulah-efendija uredi

Prvi poznati muftija Abdulah-efendija spominje se u izvještaju Porte o stanju u livanjskoj tvrđavi 1693. kao muftija i kadija. S obzirom na blizinu mletačke granice, 1701. je u sklopu tročlane delegacije učestvovao u pregovorima s mletačkim predstavnikom Francom. Moguće je da je postojao još jedan muftija sa imenom Abdulah, s obzirom da Ibrahim Munib u svom Pravnom zborniku navodi da je dužnost muftije preuzeo 24. septembra 1761, "poslije smrti dotadašnjeg livanjskog muftije Abdulaha". Moguće je da poslije smrti Abdulah-efendije niko nije imenovan za muftiju, te da su Livnjaci za fetve išli u Prusac i Mostar. U svojoj službi Abdulah-efendija se oslanjao na priručnik Waqi’at al-Muftin, kojeg je napisao istanbulski kadija Abdulkadir Nakib-zade. Tri fetve Abdulah-efendije o agrarnim pitanjima sačuvane su u zborniku fetvi Fatawa-i Ahmadiyya ma’a qanuniyya, čiji je autor mostarski muftija Ahmed (umro 1776). Ne zna se kada je Abdulah-efendija umro niti gdje je ukopan.

Ibrahim-efendija Munib uredi

Drugi poznati muftija, Ibrahim-efendija Munib, rođen je u Oborcima kod Donjeg Vakufa. Puno ime mu je bilo Ebu Hamid Ibrahim Munib ibn Alija ibn Mustafa ibn Derviš Osman ibn Hasan ibn Hodža Arslan. Predak Arslan u Bosnu je došao sa osmanlijskom vojskom u pohodu na Jajce 1528. Osnovno obrazovanje stekao je u Oborcima, a potom otišao na školovanje u neki od tadašnjih centara. 1744. spominje se kao imam i hatib Sulejmanije džamije u Oborcima. U međuvremenu je položio pripravnički ispit, pa je 1755. postavljen za naiba (zamjenika) prusačkog kadije Velijudina. Livanjski muftija postao je 1761, a prusački 1763. Funkcije muftije obavljao je do 1765, kada je vraćen na funkciju imama Sulejmanije džamije koju je obavljao najmanje do 1780. Nije poznato kad je umro, a ukopan je pored džamije u Oborcima. Iza sebe je ostavio Pravni zbornik, čiji sadržaj čine fetve od kojih je većinu, 740, donio on sam. Po jedna fetva muftije Ibrahima sačuvana je i u Zbirci fetvi i u djelu Gadwal al-hisab wa al-faraid.

Muhamed-efendija Karabegović uredi

Treći poznati muftija, Muhamed Karabegović (Karabeg-zade), rodom je iz Livna. Bio je kadija u Bekije Kostajnici gdje je 1779. prepisao djelo Ta'rifat. Za muftiju je postavljen između 1780. i 1792. Nije poznato koliko je ostao na položaju muftije, kada je umro niti ko ga je naslijedio. Sin Abdulah bio je kadija u Ljubuškom, a u augustu 1792. zabilježio je da je naib svog oca u Gornjem Vakufu. Poznat je kao prepisivač nekoliko djela.

Šakir-efendija Kuvidlić uredi

Muftija Šakir Kuvidlić bio je jedan od predvodnika pobune 1836. protiv livanjskog muselima (kapetana do 1835) Ibrahim-bega Firdusa, koji je bio prisiljen povući se u tvrđavu. Osman-paša Sulejmanpašić je pobunu ugušio zauzimanjem tvrđave 22. oktobra, a predvodnike pobune poslao je okovane u Travnik po naredbi vezira od 6. novembra. Vođa pobune Ahmed-beg Ljubunčić ubijen je 16. novembra, a ostali su, uključujući Šakir-efendiju, protjerani u anadolska sela. Osim učešća u pobuni, nema drugih podataka o Šakir-efendiji.

Muftijstvo je u Livnu postojalo 1851, ali je ukinuto prije austro-ugarske okupacije.

Literatura uredi