Lipicaner

Lipicaner je pripadnik svjetski poznate pasmine konja. Pasmina je nastala 1580. godine u Lipici na slovenskom kraškom području, u tadašnjoj Habsburškoj monarhiji.

Uzgoj lipicanera
Nematerijalna kulturna baština
Regija	Evropa
Država	Bosna i Hercegovina Slovenija Hrvatska Italija Austrija Mađarska Slovačka Rumunija
Mjesto	Lipica, Prnjavor, Đakovo
Predlagač	Slovenačko ministarstvo kulture kao kooedinator
Svjetska baština
Lista upisa	Reprezentativna lista nematerijalne kulturne baštine čovječanstva
UNESCO oznaka	01687
Datum upisa	2022.
Lokacija upisa	UNESCO

Obilježja pasmine

Visina leđa kod lipicanaca iznosi 154 cm, dok je težak oko 500 kg. Lijepe je glave te ima visoko nasađen vrat. Ima duga i malo ulegnuta leđa, sapi su ovalne, duge i obrasle mišićima, noge su čvrste, s rijetkim pogreškama, mala kopita. Rep i griva imaju finu i bogatu dlaku. Atleske je građe. Temperamenta je poslušnog, povodljivog i veoma lako uči. Hod vrlo lijep sa visokom akcijom nogu.

Veoma dobre opće osobine uz naglašenu ljepotu odredili su njegovu upotrebu. Koristi se za visoke škole jahanja i dresure, za vuču kočija u svečanim trenutcima, a također je i radni konj.

Boja

Lipicaneri se rađaju s tamnom dlakom, ali gube ovu boju od šeste do osme godine zbog mutacije hromozoma. Ova mutacija uzrokuje da se melanin proizvodi puno brzo potroše pa su lipicaneri zbog toga bijeli.

Historija pasmine

Propeti lipicaner

Temelj pasmini dali su slovenski kraški, španski, napolitanski, a kasnije i arapski konji. Zna se da su na području Lipice već u rimsko doba uzgajali snažne, brze i izdržljive konje.

Zanimljivosti

Lipicaner je jedan od motiva na slovenskim kovanicama eura.

Nematerijalna kulturna baština

Uzgoj lipicanera upisan je na UNESCO-vu Reprezentativnu listu nematerijalnog kulturnog naslijeđa čovječanstva kao element nematerijalnog kulturnog naslijeđa Bosne i Hercegovine i još sedam zemalja. Odluku o upisu doneo je Međuvladin komitet za očuvanje nematerijalnog kulturnog nasleđa na zasjedanju koje je održano od 28. novembra do 3. decembra u Rabatu, u Maroku.

Slovenačko ministarstvo kulture, koje je koordiniralo nominaciju za upis na listu, saopštilo je da je konj lipicaner stoljećima imao simboličnu ulogu u svih osam zemalja. Ministarstvo je navelo širok spektar kulturnih i društvenih praksi, znanja i vještina, kao i usmenih tradicija i proslava konjičkog sporta u vezi sa uzgojem lipicanera. U ovom poduhvatu zajedno su učestvovali predstavnici državnih ergela, privatni uzgajivači, stručnjaci za nematerijalnu kulturnu baštinu, stručnjaci za kulturu, istraživači i lokalne zajednice.

Tradicija uzgoja lipicanaca u početku je korištena za uzgoj konja za Habsburški carski dvor u Beču, ali danas lipicaner ima posebnu ulogu u svakodnevnom kulturnom i društvenom životu zajednica u ruralnim područjima.

Lipicaneri u Bosni i Hercegovini

Lipicaneri iz Bosne i Hercegovine koji su uvršteni na ovu listu nalaze se na ergeli Vučijak u Prnjavoru. Ovo je jedina ergela u Bosni i Hercegovini, koja uzgaja svjetski poznatu pasminu konja - čistokrvne lipicanere, s svim potrebnim pedigreima i DNK analizom svakog grla.

Sistematski pristup uzgoja konja lipicanske rase u Bosni i Hercegovini počeo je s osnivanjem ergele "Vučijak" u Prnjavoru 1946. godine. Uspostavljena je dekretom tadašnjeg Ministarstva odbrane, a ime je dobila po obližnjem uzvišenju Vučijak. Porijeklo priplodnih grla koja su nabavljena za potrebe ergele bilo je s ergela "Lipik" i "Đakovo" iz Republike Hrvatske. Danas ova ergela ima status Javne ustanove i nalazi se pod ingerencijom Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike Srpske. Rad u ergeli se odvija u skladu s uzgojnim programom za ovu rasu konja za period 2020. - 2024. godine.

S radom ergele i povećanjem broja grla na njoj, konji su počeli da se prodaju okolnim domaćinstvima, gdje su ubrzo dobro prihvaćeni zbog elegantnog izgleda i izuzetnih radnih sposobnosti. Lipicanac je tada, kao i druge rase konja, postao neophodan čovjeku za rad u poljoprivredi, proizvodnji hrane, te kao sredstvo za prijevoz ljudi.

Postoje minimalne varijacije između zemalja i načina upotrebe ovih konja, ali je sav uzgojno-selekcijski rad objedinjen kroz LIF, tj. Međunarodno udruženje uzgajivača lipicanera. Način uzgoja je određen uzgojnim ciljem, a to je harmonično razvijena i elegantna životinja plemenitog izgleda i linija tijela, srednjeg tjelesnog okvira, klasičnog tipa, pravilnog i usklađenog hoda, što je pogodno za izvođenje klasičnih dresurnih elemenata, kao i za sve oblike konjičkog jahanja pod sedlom i u zaprezi.

Uzgojem ove rase, pored ergele "Vučijak" bave se i registrovani uzgajivači, konjički klubovi i jedna privatna ergela koji su zajedno okupljeni u nedavno osnovano Udruženje uzgajivača Lipicanaca. Brojno stanje je oko 200 registrovanih grla, od čega je 110 grla u vlasništvu Vučijaka.

Literatura

• Edvard Kocbek, Lipicanci, ISBN 961-90056-6-X, COBISS.SI 105427456

Vanjski linkovi

• Službena stranica ergele Lipica