Kurban-bajram
Kurban bajram (arapski: عيد الأضحى Eid ul-Adha; turski: Kurban Bayramı), Veliki bajram[1] ili Hadži-bajram je islamski praznik prinošenja žrtve, jedan od dva glavna islamska blagdana. On dolazi dva mjeseca i deset dana nakon ramazana. Pada na 10. dan zul-hidždže, dvanaestog i posljednjeg mjeseca islamskog kalendara. Proslave i svetkovine se uglavnom prenose na tri naredna dana, te Kurban-bajram traje četiri dana.
| Kurban bajram | |
|---|---|
 Muslimani slave Kurban-bajram u Iranu. | |
| Službeni naziv | arapski: عيد الأضحى |
| Vrsta | Islamski praznik |
| Značenje | Komemoracija na Ibrahimovu (Abrahamovu) spremnost da žrtvuje svog sina u poslušnosti Božjoj naredbi Za |
| Početak | 10. dan zul-hidždža |
| Kraj | 13. dan zul-hidždža |
| Trajanje | 4 dana |
| Proslave | Bajram-namaz, kurban, dobročinstva, društvena okupljanja, svečana trpeza, darivanje |
| Povezan sa | Hadž, Ramazanski bajram |
Za ovaj blagdan očevi i majke bogato daruju svoju djecu i najmlađu rodbinu, a žene pripremaju bogat ručak za goste.
Kao i kod Ramazanskog-bajrama, Bajram-namaz se obavlja ujutro, nakon čega se može klanjati udija, odnosno ritualno žrtvovanje ovaca. U islamskoj tradiciji, ono odaje počast Ibrahimovoj spremnosti da žrtvuje svog sina kao čin poslušnosti Božjoj naredbi. U zavisnosti od naracije, Ismail ili Ishak se spominju počasnim naslovom "Žrtva Božja".[2] Hodočasnici koji obavljaju hadž obično obavljaju tavaf i sadž na Kurban-bajram, zajedno sa ritualom kamenovanja šejtana na dan Bajrama i narednih dana.
Muslimani Bajram dočekuju u svojim domovima, a u zoru odlaze u džamije na sabah-namaz, čekaju izlazak sunca i klanjaju bajram-namaz. Slijedi čestitanje. Zatim odlaze na mezarja, te se potom vraćaju u svoje domove gdje su pripreme za žrtvu Kurbana po pravilima šerijata.
Historija
urediJedno od glavnih iskušenja u Ibrahimovom životu bilo je primiti i poslušati Božju naredbu da žrtvuje svog voljenog sina Ismaila. Prema naraciji, Ibrahim je stalno sanjao da žrtvuje svog sina. Ibrahim je znao da je to Božija naredba i rekao je svom sinu, kako stoji u Kur'anu,
Ibrahim se pripremio da se pokori Božjoj volji i da žrtvuje svog sina kao čin vjere i poslušnosti Bogu.[3][4] Tokom priprema, Iblis (Satana) je iskušao Ibrahima i njegovu porodicu pokušavajući da ih odvrati od izvršavanja Božije zapovijesti, a Ibrahim je otjerao Iblisa gađajući ga kamenčićima. U znak sjećanja na njihovo odbacivanje Iblisa, tokom obreda hadža kamenje se baca na simbolične stubove, simbolizirajući mjesto na kojem je Iblis pokušao razuvjeriti Ibrahima.[5]
Priznajući da je Ibrahim bio spreman da žrtvuje ono što mu je drago, Bog je odao počast i Ibrahimu i njegovom sinu melek Džibril (Gabrijel) je pozvao Ibrahima: "O' Ibrahime, ispunio si otkrivenja", a Džibril je ponudio ovna s neba poslaniku Ibrahimu da ga žrtvuje umjesto sina. Mnogi muslimani slave Kurban-bajram u znak sjećanja na odanost Ibrahima i opstanak njegovog sina Ismaila.[6][7][8]
Ova priča je u judaizmu poznata kao Akedah (Vezivanje Isaka) i potiče iz Tore,[9] u prvoj Mojsijevoj knjizi (Postanak, 22. poglavlje). Akeda se spominje u Kur'anu u njegovoj 37. suri Es-Saffat.[10]
Riječ "bajram" pojavljuje se jednom u Al-Ma'idi, petoj suri Kur'ana, sa značenjem "praznik ili gozba".[11]
Klanje kurbana
uredi
Klanje kurbana, (žrtvovanje) prisutno je kroz sve svjetske kulture i civilizacije. Sama simbolika Kurban bajrama temelji se žrtvi i bogobojaznosti. Žrtvu koju je Ibrahim trebao prinijeti teško bi mogao učini bilo ko bez čvrste vjere. Za tu bogobojaznost koju je pokazao Bog je Abrahama (Ibrahima ) izdigao kao pravog Njegovog prijatelja, i obećao mu bogatu zemlju i veliko potomstvo. Danas sve tri velike civilizacije, zapadna kao kršćanska, jevrejska i islamska imaju zajedničkog praoca Adema , a od Ibrahima koju spominju i Stari zavjet i Kur'an još bližeg srodnika. Sama svrha kurbana je ponovo proživjeti oslobođenje zarobljavanjem sebe Božijom riječju, Njegovom voljom i Zakonom. To se najbolje vidi za vrijeme hadždža, kada se kurban bajram slavi, u vrijeme najčvršće ujedinjenosti ljudskih duša oko zajedničkog cilja, događaja koji predstavlja jedistvenu sliku jednakosti i bratstva na Zemlji.
Reference
uredi- ^ Haigh, Phil (31 July 2020). "What is the story of Eid al-Adha and why is it referred to as Big Eid?". Metro (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 2020-09-23. Pristupljeno 25 April 2021.
Simply, Eid al-Adha is considered the holier of the two religious holidays and so it is referred to as 'Big Eid' whilst Eid al Fitr can be known as 'Lesser Eid'. Eid al-Kabir means 'Greater Eid' and is used in Yemen, Syria, and North Africa, whilst other translations of 'Large Eid' are used in Pashto, Kashmiri, Urdu and Hindi. This distinction is also known in the Arab world, but by calling 'Bari Eid' bari, this Eid is already disadvantaged. It is the 'other Eid'. 'Bari Eid', or Eid-ul-Azha, has the advantage of having two major rituals, as both have the prayer, but it alone has a sacrifice. 'Bari Eid' brings all Muslims together in celebrating Hajj, which is itself a reminder of the Abrahamic sacrifice, while 'Choti Eid' commemorates solely the end of the fasting of Ramazan.
- ^ Firestone, Reuven (January 1990). Journeys in Holy Lands: The Evolution of the Abraham-Ishmael Legends in Islamic Exegesis. SUNY Press. ISBN 978-0-7914-0331-0.
- ^ Bate, John Drew (1884). An Examination of the Claims of Ismail as Viewed by Muḥammadans. BiblioBazaar. str. 2. ISBN 978-1117148366. Arhivirano s originala, 6 February 2015. Pristupljeno 27 February 2020.
Ishmael sacrifice.
- ^ Firestone, Reuven (January 1990). Journeys in Holy Lands: The Evolution of the Abraham-Ishmael Legends in Islamic Exegesis. SUNY Press. ISBN 978-0-7914-0331-0.
- ^ Firestone, Reuven (1990). Journeys in Holy Lands: The Evolution of the -Ishmael Legends in Islamic Exegesis. SUNY Press. str. 98. ISBN 978-0791403310.
- ^ "The Significance of Hari Raya Aidiladha". muslim.sg. Arhivirano s originala, 14 June 2020. Pristupljeno 17 October 2019.
- ^ Elias, Jamal J. (1999). Islam. Routledge. str. 75. ISBN 978-0-415-21165-9. Arhivirano s originala, 10 June 2016. Pristupljeno 24 October 2012.
- ^ Muslim Information Service of Australia. "Eid al – Adha Festival of Sacrifice". Missionislam.com. Arhivirano s originala, 8 December 2011. Pristupljeno 28 December 2011.
- ^ Stephan Huller, Stephan (2011). The Real Messiah: The Throne of St. Mark and the True Origins of Christianity. Watkins; Reprint edition. ISBN 978-1907486647.
- ^ Fasching, Darrell J.; deChant, Dell (2011). Comparative Religious Ethics: A Narrative Approach to Global Ethics. Wiley-Blackwell. ISBN 978-1444331332.
- ^ Šablon:Qref— Jesus, son of Mary, prayed, "O Allah, our Lord! Send us from heaven a table spread with food as a feast for us—the first and last of us—and as a sign from You. Provide for us! You are indeed the Best Provider." Šablon:Qref— Said Jesus, the son of Mary, "O Allāh, our Lord, send down to us a table [spread with food] from the heaven to be for us a festival for the first of us and the last of us and a sign from You. And provide for us, and You are the best of providers."
Vanjski linkovi
uredi