Kuća u Hercegovini iz osmanskog doba
Stambena kuća Hercegovine iz osmanskog perioda od 16. do 19. vijeka jedna je od nekoliko varijanti gradske bosanske kuće toga vremena.
Izvorna osnova, u gradskim kućama osmanskog perioda, potječe iz Anadolije, sastavljene od dva osnovna dijela: pojedinačne sobe i natkrivenog hola koji povezuje jednu ili više soba. Osmanska anadolska kuća nosi u sebi neke osobine nomadskog šatora jurte.[1]
Na cijelom području današnje Bosne i Hercegovine (izuzev Jajca), gradske kuće su jednokatnice (prizemlje i kat), i dio su stambenog kompleksa: kuća, avlija i bašča. Regionalni uticaji stvorili su manje razlike. Na području Hercegovine arhitektura je stvarana pod uticajem: mediteranske klime, kamena kao osnovnog građevinskog materijala i srednjovjekovne tradicije.[2]
Stambena kuća Hercegovine uredi
Predstavlja spoj islamsko-osmanskih sa mediteransko-dalmatinskim i srednjovjekovnim predosmanskim utjecajima. Predosmanski utjecaj vidljiv je u prizemlju kroz atrijalnu koncepciju i prenošenje znatnog broja funkcija stanovanja iz kuće u avliju. Gledano etimološki, za prizemlje su karakteristični nazivi: kuća, izba, ćiler – imena slavenskog porijekla. Na spratu preovladavaju orijentalni utjecaji: raspored soba, primjena novih materijala, način građenja, veće bogatstvo u detalju i dekoraciji. Etimološki, za sprat su karakteristični nazivi: ćošak, odaje, jazluk – pretežno turcizmi.
Doprinos islama je u postizanje potpunog jedinstva kuće sa prirodom koja je okružuje. Stambeni kompleks dobiva novi odnos prema vanjskom prostoru. Objekat se zatvara pogledima stranih lica, zbog skrivanja žena od stranaca i održavanja higijene.[3]
Dalmatinsko-mediteranski utjecaj je vidljiv na mnogim objektima u primjeni romaničko-gotičkih elemenata. Kuće u Hercegovini karakterizira krovni pokrivač od kamenih ploča od krečnjaka dužine 30–80 cm, a debljine 2–5 cm. Polažu se na gusto postavljene letve ili na gusto postavljene rogove. Sastav ploča se zamazuje krečnim malterom. Ploče se postavljaju dijagonalno, zbog lakšeg oticanja vode. Kameni pokrivač je težak i pasivno leži na krovnoj konstrukciji. Nagib krova je blag, tako da se potkrovlje rijetko koristilo.
Drvorezbarstvo uredi
Važna osobina hercegovačke kuće jeste njeno dekorisanje, u drvetu i kamenu, kao i metalu i tkanini. Javlja se na drvenim arhitektonskim elementima: stupovima i gredama, konzolama, podvlakama, sobnim vratima (strana okrenuta prema hodniku, hajatu ili divanhani), okvirima vrata i prozora, drvenim prozorskim kapcima; česta je upotreba na stropovima i ugrađenom, ali i pokretnom namještaju. Pri ukrašavanju vrata soba i musandara (ugrađenih ormara) primjenjuje se princip rezbarenih aplikacija – preko konstruktivne podloge od zbijenih dasaka, povezanih vidljivim prečkama, postavljaju se posebni tanji komadi drveta, u raznim oblicima, koji se pričvršćuju dekorativnim kovanim čavlima.
Vrlo značajan prostor drvorezbarstva bili su plafoni, naročito njihov srednji dio. Drveni grednik se zatvarao daskama. Spojevi dasaka su se pokrivali letvicama u dva sloja, tako da se ornamentalno uklapaju, čime se dobivala igra plastike. Perforirana drvorezba, koja je koristila različite motive, češće se javljala u gornjim dijelovima musandera, a ponekad i prozora, gdje, u kombinaciji sa raznobojnim staklom, daje utisak neke vrste vitraža. Ponekad je drvorezba bila ukrašena natpisima sa plastično izvedenim slovima. Tekstovi su nekada imali talismanski (apotropejski) karakter, ali često i historijski.
U drvorezbarstvu se upotrebljavaju razne vrste drveta, razni motivi i razne tehnike. Karakterističan orijentalni tretman «bez početka i kraja» prisutan je u i drvorezbarskom dekorativnom tretmanu arhitekture u Bosni i Hercegovini, gdje su elementi obično poredani jedan do drugog.
U drvorezbarskoj ornamentici se koriste rumi (po porijeklu seldžučki stil, sa motivima iz biljnog i životinjskog svijeta), hajat (stil kineskog porijekla, sa motivima iz biljnog svijeta, ali sa jačom realističnom crtom i akcentiranjem pojedinih dijelova), dekorativni stil, te geometrijski ornamenti. Najčešći i osnovni motiv je samostalna rozeta.[2] [4]
Literatura uredi
- Alija Bejtić - Spomenici osmanlijske arhitekture u Bosni i Hercegovini, Prilozi za orijentalnu filologiju i istoriju jugoslovenskih naroda pod Turskom vladavinom, III-IV, 1952-53, Veselin Masleša, Sarajevo
- Dušan Grabrijan i Juraj Neidhardt - Arhitektura Bosne i Hercegovine i put u savremeno, Ljudska pravica, Ljubljana, 1957.
- Džemal Čelić - Drvorezba u Bosni i Hercegovini, Most, br. 11, str 115-119, 1976.
- Amir Pašić - Prilog proučavanju islamskog stambenog graditeljstva u Jugoslaviji na primjeru Mostara, koliko je stara stambena arhitektura Mostara autohtona pojava – doktorska disertacija, Zagreb, 1989.
- Hivzija Hasandedić - Muslimanska baština u istočnoj Hercegovini, El Kalem, Sarajevo, 1990.
Reference uredi
- ^ "Nusref Redžić: Islamska umjetnost". Izdavački zavod Jugoslavija – Beograd 1967. Pristupljeno 13. 9. 2016.
- ^ a b "Mjesto i ostaci graditeljske cjeline Kolakovića kuće u Blagaju kraj Mostara". Komisija za nacionalne spomenike Bosne i Hercegovine. Pristupljeno 9. 2. 2017.
- ^ "Amir Pašić: Islamic Arhitecture in Bosnia und Hercegovine". Istanbul, 1994. Pristupljeno 10. 9. 2017.
- ^ "Alija Bejtić: Spomenici osmanlijske arhitekture u Bosni i Hercegovini". Muzej grada Sarajeva, Sarajevo, 1973. Pristupljeno 13. 9. 2016.
