Kršćanstvo u Albaniji

Kršćanstvo je jedna od najbrojnijih religijskih zajednica u Albaniji. Prema Svjetskoj bazi podataka, kršćani čine više od trećine stanovništva; 22% stanovništva su pravoslavci, a 13% rimokatolici. Međutim, mnogi Albanci su ili ateisti ili agnostici. Prema podacima organizacije International Religious Freedom iz 2007. nema pouzdanih podataka o njihovom postotku, ali procjenjuje se da se kreće od 25 do 40%.^[1] Zbog nepraktikovanja religije, podaci i procjene vjerskog sastava znatno se razlikuju, pa CIA u procjeni za 2011. godinu navodi 10% rimokatolika i 6,8% pravoslavaca, a ostalih kršćana (protestanata i drugih) još manje.^[2]

Historija uredi

Albanija je jedno od mjesta na kojem se kršćanstvo prvi put proširilo. Još u apostolsko doba u lučkom gradu Draču živjelo je sedamdesetak kršćanskih porodica.^[3]

Od velike podjele kršćanstva, sjever, priobalje današnje Albanije, posebice mjesta pod mletačkom vlašću, bila su naklonjena rimokatoličkoj crkvi. Ostatak Albanije, kao posljedica bizantijske vlasti, potpada pod pravoslavnu crkvu.

Zauzimanje Albanije od strane Osmanskog carstva rezultovalo je islamizacijom. Tanzimatske reforme iz 1839. godine, koje su nametale vojnu službu nemuslimanima, prvenstveno kršćanima, doprinijele su tome da su mnogi tadašnji stanovnici današnje Albanije prešli sa kršćanstva na islam kako bi izbjegli služenje vojnog roka. Ipak, mnogi su potajno ostali kršćani, pokazujući pripadnost islamu samo izvana (kriptokršćani). Komunistički režim Envera Hoxhe propagirao je i nasilno provodio ateizam od 1944. do 1991. godine. Progonili su, mučili i ubijali sveštenike u montiranim procesima; izdvaja se grupa 38 albanskih mučenika koji su proglašeni blaženima u Skadru 5. novembra 2016. godine, nakon više od 60 godina.^[4] Godine 1967. sve crkve i džamije su zatvorene. U novembru 1990. Albanija je dozvolila privatno prakticiranje vjere.^[2] Nakon pada komunizma 1991. godine, broj kršćana u Albaniji se povećao.