Kolakovića kuća u Blagaju

Kompleks Kolakovića kuće smješten je uz rijeku Bunu, u Blagaju, općina Mostar. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 20. do 26. januara 2004. godine, donijela je odluku da se kompleks kuće proglasi za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo (predsjedavajuća), Tina Wik.

Historija

Tačan datum izgradnje Kolakovića kuće se razlikuje u izvorima, pa se uzima da je izgrađena između 1693 – 1738. U 19. stoljeću bila je proširena i obnovljena. Izgradio ju je Seid Mehmed Kolakovića (Kolagij), blagajski kadija. Po svojim vrijednostima, spada među objekte koji mogu reprezentirati stambenu kulturu Mostara.

Koncepcija kuća u Bosni i Hercegovini iz osmanskog perioda, proteže se u periodu dužem od 500 godina. Tokom vremena je dolazilo do izvjesnih promjena kuće, ali osnovni principi su zadržani i primijenjeni u svakom pojedinom slučaju. Bez obzira na udaljenost i razlike prouzrokovane nastajanjem kuće u različitim regionima (upotreba lokalnih materijala, podređivanje vremenskim uslovima, asimilacija lokalnih običaja,...), sve kuće povezuje ista osnova. Izvorna osnova, u svim kućama osmanskog perioda, potječe iz Anadolije i sastoji se od dva osnovna dijela: pojedinačne sobe i natkrivenog hola koji povezuje jednu ili više soba. Turska anadolska kuća nosi u sebi neke veoma bitne odlike nomadskog šatora.

Opis

U Kolakovića kući mnogo polagalo se na dekoraciju. Drvorezbareni elementi nalazili su se na skoro svim drvenim (tordirani stup u hajatu, vrata velikog ćoška, strop velikog i malog ćoška, gornji dijelovi prozora velikog ćoška, dolafi, te čak sedam natpisa, pet na dovratnicima i dva na dolafima) i kamenim (ulaznih vrata i kamin) arhitektonskim elementima. Po tome je Kolakovića kuća u Blagaju bila među najljepšim primjerima drvorezbarstva u Bosni i Hercegovini.

Tokom ratnih razaranja 1993. godine, objekat Kolakovića kuće pogođen je više puta. Svi drveni elementi su odneseni. Sačuvali su se samo kameni vanjski zidovi objekta. Čitav kompleks prekriven je rastinjem; unutar objekta je nabacana zemlja i smeće.

Literatura

• Dušan Grabrijan i Juraj Neidhardt - Arhitektura Bosne i Hercegovine i put u savremeno, Ljudska pravica, Ljubljana, 1957.
• Džemal Čelić - Drvorezba u Bosni i Hercegovini, Most, br. 11, str 115-119, 1976.
• Amir Pašić - Prilog proučavanju islamskog stambenog graditeljstva u Jugoslaviji na primjeru Mostara, koliko je stara stambena arhitektura Mostara autohtona pojava – doktorska disertacija, Zagreb, 1989.
• Hivzija Hasandedić - Muslimanska baština u istočnoj Hercegovini, El Kalem, Sarajevo, 1990.