Gaj Julije Cezar August Germanik (latinski: Gaius Iulius Caesar Augustus Germanicus; 31. august 12. - 24. januar 41.), poznatiji kao Kaligula, je bio rimski car od 37. do 41. godine. Bio je član Julijevsko-Klaudijevske dinastije. Kaligulin otac Germanik, nećak i usvojeni sin cara Tiberija, je bio uspješan general i jedan od najomiljenijih javnih ličnosti. Mladi Gaj je dobio nadimak "Kaligula" (vojnička čizmica), jer je pratio oca tokom njegove kampanje u Germaniji. Kada je Germanik umro 19. godine u Antiohiji, njegova supruga Agripina Starija se vratila sa šestoro djece u Rim, spremajući krvnu osvetu caru Tiberiju. Sukob je na kraju doveo do uništenja njene porodice, gdje je Kaligula jedini preživio. Kako bi prekinuo krvnu osvetu, Kaligula je prihvatio poziv da se pridruži caru 31. godine na otoku Kapriju, gdje se Tiberije povukao pet godina ranije. Nakon Tiberijeve smrti 37. godine, Kaligula je naslijedio svog strica kao rimski car.

Kaligula
Car Rimskog carstva
Vladavina18. mart 37. - 24. januar 41.
PrethodnikTiberije
NasljednikKlaudije
SupružnikJunija Klaudija
Livija Orestila
Lolija Paulina
Milonija Cezonija
DjecaJulija Druzila
Tiberije Gemel
Nufidius Sabinus
DinastijaJulijevsko-Klaudijevska
OtacGermanik
MajkaAgripina Starija
Rođenje31. august 12.
Ancijum (današnji Anzio, Italija
Smrt24. januar 41. (u 28. godini)
Palatino brdo, Rim
Mjesto sahraneAugustusov mauzolej, Rim

Postoji nekoliko očuvanih izvora o vladavini cara Kaligule, u kojem je on opisan kao plemeniti i umjereni vladar u prvih šest mjeseci vladavine. Nakon toga, izvori se fokusiraju na njegovu okrutnost, sadizam, ekstravaganciju i seksualnu perverziju, predstavljajući ga kao ludog tiranina. Kaligula je radio na povećanju lične moći cara, za razliku od antibalansirajućih ovlasti u principatu. Poklanjao je mnogo pažnje na izgradnji dva akvadukta u Rimu: Aqua Claudia i Anio Novus. Tokom vladavine, carstvu je pripojio Mauritaniju. Početkom 41. godine, Kaligula je ubijen kao rezultat zavjere službenika pretorijanske garde, senatora i dvorjana u pokušaju vraćanja Rimske republike. Ovaj pokušaj je osujećen jer je Pretorijanska garda proglasila Kaligulinog ujaka Klaudija novim rimskim carem.

Rani život uredi

Kaligula je rođen 31. augusta 12. godine u Ancijumu (današnji Anzio) kao treći od šestoro djece Germanika i Agripine Starije. Imao je dva starija brata, Nerona i Druza, i tri mlađe sestre Agripinu Mlađu, Juliju Druzilu i Juliju Livilu. Preko oca je bio bratanac budućeg cara Klaudija. Njegova majka Agripina Starija je bila kćerka istaknutog rimskog generala i bliskog prijatelja cara Augusta Marka Vipsanija Agripe i Augustove jedine kćerke Julije Starije. Tako je Kaligula bio potomak obje grane carske porodice; Julijevaca i Klaudijevaca.

Kao dječak od tri godine, Kaligula je pratio svog oca Germanika u pohodima na sjeveru Germanije. Vojnike je zabavljao prizor malog Kaligule odjevenog u malu vojničku uniformu, uključujući čizme i oklop. Ubrzo je dobio nadimak Kaligula što na latinskom znači čizmice, kao deminutiv malih čizmica koje je nosio. Pošto nije volio ovaj nadimak, njegovi savremenici ga najvjerovatnije nisu koristili u njegovom prisustvu.

Dolazak na vlast uredi

Nakon Tiberijeve smrti 37. godine vlast je prešla na Germanikovog sina Gaja Julija Cezara, prozvanog Kaligula (Caligŭla »vojnička čizmica«) zbog toga što je živio među vojnicima u logorima rajnske vojske. Svoju vladavinu započeo je amnestijom svih onih koji su bili osuđeni pod Tiberijem, čije je odluke proglasio za nevažeće. Potkazivači su bili kažnjeni, a zakon o uvredi veličanstva prestao je da se primjenjuje.

Kaligula je trošio ogromna sredstva za priređivanje predstava i podizanje novih građevina. Prvi period njegove vladavine obilježen je slogom sa Senatom, ali je mladi car ubrzo počeo da pokazuje težnju za zloupotrebom vlasti. Otpočeli su progoni, u prvom redu senatora. Kaligula je za sebe zahtijevao počasti koje se iskazuju bogovima, zaveo je poseban ceremonijal, duboke naklone, cjelivanje nogu, što je bio istočnjački običaj, na grčkom nazvan προσκύνησις, itd. Da bi popunio ispražnjenu državnu blagajnu, konfiskovao je imovinu osuđenih, organizovao prinudne licitacije, te provincijama nametnuo ogromne poreze.

Na zapadnim granicama Kaligula je pokušavao da ponovo krene putem osvajanja, ali njegov pohod protiv Germana nije doveo ni do kakvih bitnih rezultata. Ostali su neostvareni i njegovi planovi da jednu ekspediciju otpremi u Britaniju. U Judeji i Aleksandriji carevo nepoštovanje jevrejskih običaja gotovo je izazvalo ustanak.

Kaligulina tiranska vladavina (Odĕrint dum metuant, »Neka me mrze, samo dok me se plaše«, navodno je govorio) te dopuštanje robovima da potkazuju svoje gospodare izazvali su nezadovoljstvo , kako Senata, tako i komandnog osoblja pretorijanaca, a nije nedostajalo ni onih koji su mislili da je car duševno obolio. Protiv Kaligule sklopljena je zavjera i 41. godine n. e. ubio ga je pretorijanski vojni tribun Kasije Hereja.