Wikipedia

Kacušika Hokusaj

japanski umjetnik (1760–1849)

Kacušika Hokusai (葛飾北斎, Katsushika Hokusai; vjerovatno 31. oktobar 1760, Edo[1] - današnji Tokio - 10. maj 1849) bio je japanski slikar i drvorezac, jedan od najznačajnijih japanskih ukiyo umjetnika iz Edo period, aktivan kao slikar i grafičar.[2] Najpoznatiji je po seriji štampe na drvetu Trideset i šest pogleda na planinu Fudži, koja uključuje kultni otisak Veliki talas kod Kanagave. Bio je ključan u razvoju ukiyo-ea od stila portreta koji se uglavnom fokusirao na kurtizane i glumce na mnogo širi stil umjetnosti koji se fokusirao na pejzaže, biljke i životinje. Smatra se da su njegova djela imala značajan utjecaj na Vincenta van Gogha i Claudea Moneta tokom vala japonizma koji se proširio Evropom krajem 19. stoljeća.

Kacušika Hokusaj
Samoportret u 83. godini života
RođenjeNavodno (1760-10-31) 31. oktobar 1760.
Edo, Japan
Smrt10. maj 1849(1849-05-10) (88 godina)
Edo, Japan

Hokusai je stvorio monumentalnih Trideset šest pogleda na planinu Fuji kao odgovor na bum domaćih putovanja u Japanu i kao dio ličnog interesa za planinu Fuji.[3] Upravo je ova serija, tačnije, Veliki talas od Kanagave i Fini vjetar, jasno jutro, obezbjedila njegovu slavu kako u Japanu tako i u inostranstvu.[4]

Najpoznatiji je po svojim grafikama ukijo-e na drvetu, ali je radio na raznim medijima, uključujući slikarstvo i ilustraciju knjiga. Počevši kao dijete, nastavio je raditi i usavršavati svoj stil sve do svoje smrti, u 88. godini. U dugoj i uspješnoj karijeri, Hokusai je ukupno proizveo preko 30.000 slika, skica, grafika i slika za slikovnice. Inovativan u svojim kompozicijama i izuzetan u tehnici crtanja, Hokusai se smatra jednim od najvećih majstora u historiji umjetnosti.

Biografija

uredi

Rani život

uredi
 
Uspavana kurtizana, bijin-ga surimono print, kasni 18-ti do ranog 19. stoljeća
 
Vatromet u hladu večeri na Ryogoku mostu u Edu, print, cca1788–89

Hokusaijev datum rođenja nije poznat, ali se često navodi kao 23. dan 9. mjeseca 10. godine Hōreki ere (po starom kalendaru, ili 31. oktobar 1760). Roden je u zanatskoj porodici, u okrugu Katsushika u Edi, glavnog grada vladajućeg Tokugawa šogunata.[5] Njegovo ime iz djetinjstva bilo je Tokitarō.[6] Vjeruje se da je njegov otac bio Nakajima Ise, proizvođač ogledala za shōgun.[6] Njegov otac nikada nije učinio Hokusaija nasljednikom, pa je moguće da mu je majka bila konkubina.[5] Hokusai je počeo slikati oko šeste godine, možda je učio od svog oca, čiji je rad uključivao slikanje dizajna oko ogledala.[5]

Hokusai je bio poznat pod najmanje trideset imena tokom svog života. Dok je upotreba više imena bila uobičajena praksa japanskih umjetnika tog vremena, njegov broj pseudonima premašuje broj bilo kojeg drugog velikog japanskog umjetnika. Njegove promjene imena su toliko česte, i tako često vezane za promjene u njegovoj umjetničkoj produkciji i stilu, da se koriste za razbijanje njegovog života na periode.[5]

Kada je imao 12 godina, otac ga je poslao da radi u knjižari i biblioteci za pozajmice, popularnoj instituciji u japanskim gradovima, gdje je čitanje knjiga napravljenih od drvorezanih blokova bilo popularna zabava srednje i više klase.[7] Sa 14 je radio kao šegrt kod drvorezbara, sve do 18. godine, kada je ušao u atelje Katsukawa Shunshōa. Shunshō je bio umjetnik ukiyo-ea, stila grafika i slika koje je Hokusai savladao, i šef takozvane Katsukawa škole.[6] Ukiyo, kako ga praktikuju umjetnici poput Shunshōa, fokusirao se na slike kurtizana (bijin-ga) i kabuki glumaca (yakusha-e) koji su bili popularni u japanskim gradovima u to vrijeme.[8]

Nakon godinu dana, Hokusai je prvi put promijenio ime, kada ga je gospodar nazvao Shunrō. Pod tim imenom je objavio svoje prve grafike, seriju slika kabuki glumaca objavljenih 1779. Tokom decenije dok je radio u Shunshōovom studiju, Hokusai je bio oženjen svojom prvom suprugom, o kojoj se vrlo malo zna osim da je umrla. ranih 1790-ih. Ponovo se oženio 1797, iako je i ova druga žena umrla nakon kratkog vremena. Rodio je dva sina i tri kćeri sa ove dvije žene, a njegova najmlađa kćerka Ei, također poznata kao Ōi, na kraju je postala umjetnica i njegova asistentica.[8][9] Vatromet u hladu večeri na mostu Ryogoku u Edi (oko  1788–89) datira iz ovog perioda Hokusaijevog života.[10]

Nakon smrti Shunshōa, 1793, Hokusai je počeo da istražuje druge stilove umjetnosti, uključujući evropske stilove kojima je bio izložen kroz francuske i holandske bakroreze koje je uspio dobiti.[8] Shunkō, glavni učenik Shunshōa, ubrzo ga je izbacio iz škole, vjerovatno zbog studija u konkurentskoj školi Kanō. Ovaj događaj je, prema njegovim vlastitim riječima, bio inspirativan: "Ono što je zaista motivisalo razvoj mog umjetničkog stila je sramota koju sam pretrpio od Shunkōa".[11]

Hokusai je također promijenio teme svojih djela, udaljavajući se od slika kurtizana i glumaca koji su bili tradicionalni subjekti ukiyo-ea. Umjesto toga, njegov rad se fokusirao na pejzaže i slike svakodnevnog života Japanaca sa različitih društvenih nivoa. Ova promjena teme bila je proboj u ukiyo pravcu i Hokusaijevoj karijeri.[8]

Srednje godine

uredi
 
Slika kupača iz Hokusaijeve Mange
 
Savremeni otisak Hokusaijeve Daruma iz 1817.
 
Veliki talas kod Kanagave, Hokusaijev najpoznatiji print, prvi iz serije Trideset šest pogleda na planinu Fuji, (1829–1832)

Sljedeći period je obilježilo Hokusaijevo povezivanje sa školom Tawaraya i vise promjena umjetničkog imena, od koji je prvo bilo "Tawaraya Sōri". Za to vrijeme izradio je mnoge privatne grafike za posebne prilike (surimono) i ilustracije za knjige humorističkih pjesama (kyōka ehon). Godine 1798. Hokusai je prenio svoje ime na učenika i krenuo kao samostalni umjetnik, po prvi put oslobođen veza sa školom, usvajajući ime "Hokusai Tomisa".

Do 1800. Hokusai je i dalje razvijao svoju upotrebu ukiyo-ea u druge svrhe osim portretiranja. Također je usvojio ime po kojem će biti najpoznatije, Katsushika Hokusai, prijašnje ime koje se odnosi na dio Edoa u kojem je rođen, a drugo znači 'sjeverni studio', u čast Sjevernjače, simbola božanstva, važne u religiji Nichiren budizma.[12] Te godine je objavio dvije zbirke pejzaža, Poznate znamenitosti istočne prijestonice i Osam pogleda na Edo (moderni Tokio). Počeo je da privlači studente, tokom svog života podučavao je 50 učenika.[8]

Postao je sve poznatiji tokom sljedeće decenije, kako zbog svog umjetničkog rada, tako i zbog talenta za samopromociju. Tokom Edo festivala 1804, stvorio je ogroman portret budističkog prelata Darume, za koji se tvrdi da je bio 200 m2, koristeći metlu i kante pune tinte.[13] Druga teorija ga stavlja na dvor šoguna Tokugawe Ienarija, pozvanog da se takmiči sa drugim umjetnikom koji je praktikovao tradicionalnije slikanje potezima kista. Hokusai je naslikao plavu krivulju na papiru, a zatim je jurio za kokoškom čije su noge bile umočene u crvenu boju preko slike. Opisao je sliku shōgunu kao pejzaž koji prikazuje rijeku Tatsuta s crvenim javorovim lišćem koji pluta u njoj, pobjeđujući na takmičenju.[14]

Između 1804. i 1815. Hokusai je sarađivao sa popularnim romanopiscem Takizawom Bakinom na seriji ilustrovanih knjiga. Posebno je popularan bio fantastični roman Chinsetsu Yumiharizuki (Čudne priče o polumjesecu, 1807–1811) s "Minamoto no Tametomom" kao glavnim likom, a Hokusai je slavu stekao svojim kreativnim i moćnim ilustracijama, ali je saradnja prekinuta nakon trinaest djela. Postoje različite teorije o tome zašto su prekinuli saradnju, kao što su neskladne ličnosti i oprečna mišljenja o tome kako crtati ilustracije.[15][16] Hokusai je također kreirao nekoliko albuma erotske umjetnosti (shunga). Njegova najpoznatija slika u ovom žanru je San ribarove žene, koji prikazuje mladu ženu seksualno isprepletenu sa parom hobotnica, iz Kinoe no Komatsu, trotomne knjige šunge iz 1814.[17]

Hokusai je posvećivao veliku pažnju produkciji svih djela. U pismima tokom svog angažmana u Toshisen Ehon, japanskom izdanju antologije kineske poezije, Hokusai je pisao izdavaču da je kamenorezac Egawa Tomekichi, s kojim je Hokusai ranije radio i kojeg je poštovao, odstupio od Hokusaijevog stila u rezanju određene glave. Također je direktno pisao drugom kamenorescu uključenom u projekat, Sugiti Kinsukeu, navodeći da mu se ne sviđa stil škole Utagawa u kojoj je Kinsuke izrezao oči i nosove figure i da su potrebne izmjene da bi konačni otisci bili vjerni njegovom stilu. U svom pismu, Hokusai je uključio primjere kako svog stila ilustriranja očiju i nosova, tako i stila škole Utagawa.[18]

Godine 1811, u dobi od 51 godine, Hokusai je promijenio ime u Taito i ušao u period u kojem je stvorio Hokusai Mangu i razne etehone, ili umjetničke priručnike.[6] Ovi priručnici koji počinju 1812. sa Brzim lekcijama u pojednostavljenom crtanju, bili su zamišljeni kao zgodan način da zaradite novac i privučete više učenika. Prvi tom Manga (što znači nasumični crteži) objavljen je 1814. i odmah je postigao uspjeh.[19] Do 1820. proizveo je dvanaest tomova (s još tri objavljena posthumno) koji uključuju hiljade crteža objekata, biljaka, životinja, religioznih ličnosti i običnih ljudi, često sa humorističnim prizvukom.[20]

5. oktobra 1817. naslikao je Veliku darumu ispred Hongan-ji Nagoya Betsuina u Nagoji. Ovaj portret tintom na papiru imao je dimenzije 18 × 10,8 m, a događaj je privukao veliki broj ljudi. Taj podvig je opisan u popularnoj pjesmi i dobio je ime "Darusen" ili "Daruma Master"[21][22] Iako je original uništen 1945, Hokusaijevi promotivni priručnici iz tog vremena su preživjeli i čuvaju se u Gradskom muzeju Nagoya .

Godine 1820. Hokusai je ponovo promijenio ime, ovog puta u "Iitsu", promjenu koja je označila početak perioda u kojem je osigurao slavu kao umjetnik u cijelom Japanu. Njegovo najslavnije delo, Trideset i šest pogleda na planinu Fuji, uključujući čuveni Veliki talas kod Kanagave i Crveni Fuji, nastalo je početkom 1830-ih. Rezultati Hokusaijevih perspektivnih studija u Mangi mogu se vidjeti ovdje u Velikom talasu gdje on koristi ono što bi se smatralo zapadnjačkom perspektivom da predstavi dubinu i volumen.[11] Pokazalo se toliko popularnim da je kasnije u seriju dodano još deset grafika. Među ostalim popularnim serijama grafika koje je napravio u to vrijeme su Obilazak vodopada pokraji a, Okeani mudrosti i Neobični pogledi na proslavljene mostove u pokrajinama.[23] Također je počeo proizvoditi brojne detaljne pojedinačne slike cvijeća i ptica (kachō-e), uključujući izuzetno detaljne makove i jato kokoši.[23]

Kasni život

uredi
 
Hokusaijev portret nacrtan od učenika Keisai Eisen

U sljedećem periodu, počevši od 1834. godine, Hokusai je radio pod imenom "Gakyō Rōjin" (画狂老人; "Starac lud za umjetnošću").[24] U to vrijeme je proizveo Sto pogleda na planinu Fuji, još jednu značajnu seriju,[25] koja se općenito smatra "remek-djelom među njegovim pejzažnim slikovnicama".[11]

U kolofonu ovog djela, Hokusai piše:

Od svoje šeste godine imao sam strast za kopiranjem oblika stvari, a od pedesete sam objavio mnogo crteža, ali od svega što sam crtao do sedamdesete godine nema ništa vrijedno uzimanja u obzir. Sa sedamdeset i tri godine djelimično sam razumio strukturu životinja, ptica, insekata i riba, te život trava i biljaka. I tako, sa osamdeset šest ja ću napredovati dalje; u devedesetoj ću još više proniknuti u njihovo tajno značenje, a sa stotinu ću možda zaista dostići nivo čudesnog i božanskog. Kada budem imao sto deset, svaka tačka, svaka linija će imati svoj život.[26]

Pravo ogledalo kineske i japanske poezije (Shika shashin kyo), proizvedeno između 1833. do 1834, štampano je u izuzetno dugačkim vertikalnim formatima koji su nalikovali obliku kineskih ručnih svitaka. Štampa u ovoj seriji uključuje pjesme kineskih i japanskih pjesnika kombinovane sa scenama u tim zemljama, kao i scene iz Noh predstava (forma plesnog teatra koji je prethodio kabukiju). Deset dizajna iz ove serije je preživjelo.[27]

Hokusaijeva konačna štampana serija, proizvedena između 1835. i 1836, zvala se Stotinu pjesama koje je objasnila medicinska sestra (Hyakunin isshu tuba ga etoki). Serija nikada nije objavljena u potpunosti, možda zbog finansijskih poteškoća s kojima su se suočili Hokusaijevi izdavači tokom japanske ekonomske krize sredinom 1830-ih.[28] Ovi otisci su prikazivali scene sa pjesmama upisanim u kvadrat. Svaki otisak također sadrži naslov serije naveden u svom vertikalnom pravougaoniku.[29]

Godine 1839. požar je uništio Hokusaijev studio i veći dio njegovog rada. U to vrijeme, njegova karijera je počela da blijedi jer su mlađi umjetnici kao što je Andō Hiroshige postajali sve popularniji. U dobi od 83 godine, Hokusai je otputovao u Obuse u provinciji Shinano (danas prefektura Nagano) na poziv bogatog farmera, Takai Kozana, gdje je ostao nekoliko godina.[30] Tokom svog boravka u Obuseu, stvorio je nekoliko remek-djela, uključujući Muški val i Ženski val.[30] Između 1842. i 1843, u onome što je opisao kao "svakodnevni egzorcizam" (nisshin joma), Hokusai je svako jutro slikao kineske lavove (šiši) mastilom na papiru kao talisman protiv nesreće.[31][32] Hokusai je nastavio da radi skoro do kraja, slikajući Zmaja dima koji bježi sa planine Fuji[33] i Tigra u snijegu početkom 1849.[34]

Neprestano u potrazi za boljim radom, očigledno je na samrti uzviknuo: "Ako mi samo nebo da još samo deset godina... Još samo pet godina, onda bih mogao postati pravi slikar." Umro je 10. maja 1849.[35] i sahranjen je u Seikyō-ji u Tokiju (Taito Ward).[6] Haiku koji je sastavio neposredno prije smrti glasi: "Iako kao duh, lagano ću kročiti po ljetnim poljima."[34]

Uticaj na umjetnost i kulturu

uredi

Hokusai je imao dostignuća u različitim oblastima kao umjetnik. Više od 70 godina izrađivao je dizajn za ilustracije knjiga i grafike, skica i slike.[36] Hokusai je bio rani eksperimentator sa zapadnjačkom linearnom perspektivom među japanskim umjetnicima.[37] Sam Hokusai je bio pod uticajem Sesshū Tōyōa i drugih stilova kineskog slikarstva. Njegov uticaj proširio se širom svijeta do njegovih zapadnih savremenika u Evropi devetnaestog vijeka sa japonizmom, koji je započeo pomamu za skupljanjem japanske umjetnosti, posebno ukijo. Neki od prvih uzoraka mogli su se vidjeti u Parizu, kada je oko 1856. francuski grafičar, dizajner i kolega mnogih impresionističkih umjetnika kao što je Édouard Manet,[38] Félix Bracquemond prvi put naišao na primjerak Hokusaijeve knjige skica u radionici Augusta Dalatrea, njegovog štampara.[39]

Uz knjigu skica kao uticaj, Bracquemond je dizajnirao "Rousseau Service", elegantan set posuđa, za Francois-Eugenea Rousseaua, vlasnika prodavnice stakla i keramike. Izložen na Univerzalnoj izložbi u Parizu 1867, Rousseau Service je bio uspješan i kritički i komercijalno i ponovo je izdavan u nekoliko izdanja tokom godina. Rousseau Service je sadržavao slike ptica i riba kopirane sa ilustracija japanskih knjiga i postavljene asimetrično na bijelu pozadinu za izgled koji bi u to vrijeme bio vrlo moderan.[40]

Hokusai je također uticao na pokret impresionizma, sa temama koje odjekuju u njegovim radovima pojavljuju se u djelima Claude Moneta i Pierre-Auguste Renoira, kao i Art Nouveau, ili Jugendstil u Njemačkoj. Njegove drvoreze sakupljali su mnogi evropski umjetnici, uključujući Degasa, Gauguina, Klimta, Franza Marca, Augusta Mackea, Édouarda Maneta i van Gogha. Degas je za njega rekao: "Hokusai nije samo jedan umjetnik među ostalima u Plutajućem svetu. On je ostrvo, kontinent, čitav svijet u sebi."[41] Motiv udarca bičem Hermann Obrista, ili Peitschenhieb, koji najbolji predstavnik novog pokreta, vidljivo jjebio pod uticajem Hokusaijevog rada. Veruje se da je tonska pjesma francuskog kompozitora Claude Debissy La Mera, koja je debitovala 1905, inspirisana Hokusaijevom grafikom Veliki talas. Kompozitor je imao utisak da je visio u njegovoj dnevnoj sobi i posebno je tražio da se koristi na omotu objavljene partiture, koja je bila široko rasprostranjena, a sama muzika je uključivala japanske harmonije.[42]

Čak i nakon njegove smrti, izložbe njegovih umjetničkih djela nastavljaju rasti. 2005, Nacionalni muzej u Tokiju je održao Hokusai izložbu koja je imala najveći broj posjetilaca od bilo koje izložbe te godine.[43] Nekoliko slika sa izložbe u Tokiju bilo je izloženo i u Ujedinjenom Kraljevstvu. Britanski muzej je održao prvu izložbu Hokusaijevih kasnijih umjetničkih djela, uključujući 'Veliki val' 2017.[44]

Hokusai je inspirisao kratku priču autora naučne fantastike Rogera Zelaznyja, nagrađenu Hugo nagradom, "24 pogleda na planinu Fuji, od Hokusaija", u kojoj protagonista obilazi područje oko planine Fuji, zaustavljajući se na lokacijama koje je Hokusai oslikao. Knjiga o pažljivosti iz 2011. završava pjesmom "Hokusai Says" Rogera Keyesa, kojoj prethodi objašnjenje da „[ponekad] poezija uhvati dušu ideje bolje od bilo čega drugog.“[45] U Encyclopædia Britannica iz 1985. Richard Lane karakteriše Hokusaija kao "od kasnijeg 19. vIjeka [koji je] impresionirao zapadne umjetnike, kritičare i ljubitelje umjetnosti, vjerovatno više od bilo kog drugog azijskog umjetnika".[46]

Prodavnica koja prodaje slikovnice i ukijo od Hokusaija pokazuje kako se ukiyo-e u to vrijeme zapravo prodavao; pokazuje kako su se ovi otisci prodavali u lokalnim trgovinama, a obični ljudi su mogli kupiti ukiyo-e. Neobično na ovoj slici, Hokusai je koristio pristup ručnom bojom umjesto nekoliko odvojenih drvenih blokova.[47]

Njegova najmlađa kćerka Ei ima svoju mangu i film pod nazivom Miss Hokusai.[48]

Biografski film o slikaru objavljen je u Japanu 28. maja 2021.[49] Premijerno je prikazan na 33. Međunarodnom filmskom festivalu u Tokiju.[50]

Izabrana djela

uredi

Reference

uredi
  1. ^ https://books.google.ba/books Hokusai autor Edmond de Goncourt (en)
  2. ^ Louis-Frédéric (2002). Japan Encyclopedia (jezik: engleski). Harvard University Press. ISBN 978-0-674-01753-5.
  3. ^ Smith, Henry D. II (1988). Hokusai: One Hundred Views of Mt. Fuji. New York: George Braziller, Inc., Publishers. ISBN 978-0-8076-1195-1
  4. ^ Kleiner, Fred S. (5. 1. 2009). Gardner's Art through the Ages: Non-Western Perspectives (jezik: engleski). Cengage Learning. str. 115. ISBN 978-0-495-57367-8.
  5. ^ a b c d Weston, Mark (1999). Giants of Japan: The Lives of Japan's Most Influential Men and Women. New York: Kodansha International.ISBN 978-1-56836-286-1, str. 116.
  6. ^ a b c d e Nagata, Seiji (1995). Hokusai: Genius of the Japanese Ukiyo-e. Tokyo: Kodansha International.
  7. ^ Weston, Mark (1999). Giants of Japan: The Lives of Japan's Most Influential Men and Women. New York: Kodansha International.ISBN 978-1-56836-286-1, str. 116-117.
  8. ^ a b c d e Weston, Mark (1999). Giants of Japan: The Lives of Japan's Most Influential Men and Women. New York: Kodansha International.ISBN 978-1-56836-286-1, str. 117.
  9. ^ "葛飾, 応為 カツシカ, オウイ" (jezik: japanski). CiNii. Pristupljeno 22. 5. 2017.
  10. ^ Calza (2003), str. 426
  11. ^ a b c Nagata, Seiji. Hokusai: Genius of the Japanese Ukiyo-e. Kodansha, Tokyo, 1999 Greška kod citiranja: Neispravna oznaka <ref>; naziv ":0" definiran je nekoliko puta s različitim sadržajem
  12. ^ Ime "Hokusai" (北斎 "North Studio") je skraćenica od "Hokushinsai" (北辰際 "North Star Studio"). U Nichiren budizmu zvijezda Sjevernjača se poštuje kao božanstvo poznato kao Myōken .
  13. ^ Calza (2003), str. 128
  14. ^ Weston, Mark (1999). Giants of Japan: The Lives of Japan's Most Influential Men and Women. New York: Kodansha International.ISBN 978-1-56836-286-1, str. 117-118.
  15. ^ 日美ブログ 第86回 深川・両国・九段へ 北斎と馬琴の面影を探す旅. NHK. February 17, 2019
  16. ^ 曲亭馬琴と葛飾北斎 Arhivirano 27. 10. 2020. na Wayback Machine Hokusai Museum.
  17. ^ Calza (2003), str. 455
  18. ^ Tinios, Ellis (juni 2015). "Hokusai and his Blockcutters". Print Quarterly. XXXII (2): 186–191.
  19. ^ Hillier, Jack R. (1980). The Art of Hokusai in Book Illustration. London: Sotheby Parke Bernet; Berkeley, Calif.: University of California Press. Str. 107
  20. ^ Weston, Mark (1999). Giants of Japan: The Lives of Japan's Most Influential Men and Women. New York: Kodansha International.ISBN 978-1-56836-286-1, str. 118.
  21. ^ Skraćeno od Daruma Sensei.
  22. ^ Calza (2003), str. 192
  23. ^ a b Weston, Mark (1999). Giants of Japan: The Lives of Japan's Most Influential Men and Women. New York: Kodansha International.ISBN 978-1-56836-286-1, str. 118-119.
  24. ^ Hokusai Heaven Arhivirano 3. 9. 2009. na Wayback Machine pristupljeno 27. 3. 2009. Arhivirano 3. 9 2009 na Wayback Machine
  25. ^ "Fugaku hyakkei (One Hundred Views of Mount Fuji)". Museum of Fine Arts, Boston (jezik: engleski). 21. 12. 2018. Pristupljeno 22. 1. 2019.
  26. ^ Calza, Gian Carlo. "Hokusau: A Universe" in Hokusai, str. 7. Phaidon
  27. ^ Thompson, Sarah E. (2019). Hokusai's landscapes: the complete series (jezik: English) (First izd.). Boston: MFA publications Museum of fine arts. str. 151–165. ISBN 978-0-87846-866-9.CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)
  28. ^ Thompson, Sarah E. (2019). Hokusai's landscapes: the complete series (First izd.). Boston: MFA publications Museum of fine arts. str. 167. ISBN 978-0-87846-866-9.
  29. ^ Thompson, Sarah E. (2019). Hokusai's landscapes: the complete series (jezik: English) (First izd.). Boston: MFA publications Museum of fine arts. str. 167–203. ISBN 978-0-87846-866-9.CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)
  30. ^ a b "Welcome to the World of Hokusai, an "Old Man Mad About Painting"!". Hokusai Kan. Hokusai Museum. 7. 3. 2018. Pristupljeno 16. 5. 2019.
  31. ^ Machotka, Ewa (2009). Visual Genesis of Japanese National Identity: Hokusai's Hyakunin Isshu. Peter Lang. ISBN 978-90-5201-482-1.
  32. ^ "Fine Japanese Art, lot 252". Bonhams. 2008. Pristupljeno 5. 11. 2020.
  33. ^ "The Dragon of Smoke Escaping From Mount Fuji, 1849 by Hokusai". KatsushikaHokusai.com. Arhivirano s originala, 31. 12. 2012. Pristupljeno 2. 11. 2020.
  34. ^ a b Tsuji Nobou in Calza (2003), str. 72
  35. ^ (18 dana, 4 mjeseca druge godine Kaei erethestarog kalendara)
  36. ^ Finley, Carol (1. 1. 1998). Art of Japan: Wood-block Color Prints (jezik: engleski). Lerner Publications. ISBN 978-0-8225-2077-1.
  37. ^ "Paintings as architectural space:"Guided Tours" by Cezanne and Hokusai". 2008. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  38. ^ Wilson-Bareau editor, Juliet (2004). Manet by himself: Correspondence and conversation (jezik: English) (2nd edition (First published in 1991 in larger format by Macdonald & Co, subsequent eds. 1991&1995 Little, Brown and Company) izd.). London: Time Warner Books UK. str. 24. ISBN 0-316-72809-8.CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)
  39. ^ Thompson, Sarah E. (2023). Hokusai: Inspiration and Influence (1st izd.). Boston, MA: MFA Boston. str. 112. ISBN 978-0-87846-890-4.
  40. ^ Thompson, Sarah E. Id. At 120.
  41. ^ "How, after death, Hokusai changed art history". Phaidon. 10. 5. 2017. Arhivirano s originala, 13. 5. 2017. Pristupljeno 6. 11. 2020.
  42. ^ Thompson, Sarah E. (2023). Hokusai: Inspiration and Influence (jezik: English) (1st izd.). Boston, MA: MFA Publications. str. 116. ISBN 9780878468904.CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)
  43. ^ Brown, Kendall H. (13. 8. 2007). "Hokusai and His Age: Ukiyo-e Painting, Printmaking and Book Illustration in Late Edo Japan (review)". The Journal of Japanese Studies (jezik: engleski). 33 (2): 521–525. doi:10.1353/jjs.2007.0048. ISSN 1549-4721. S2CID 143267375.
  44. ^ Carelli, Francesco (2018). "Hokusai: beyond the Great Wave". London Journal of Primary Care. 10 (4): 128–129. doi:10.1080/17571472.2018.1486504. PMC 6074688. PMID 30083250.
  45. ^ Mark Williams and Danny Penman (2011). Mindfulness: An Eight-Week Plan for Finding Peace in a Frantic World, str. 249, 250–251. The poem is also at Hokusai Says – Gratefulness.org.
  46. ^ Lane, Richard (1985). "Hokusai", Encyclopædia Britannica, tom. 5, str. 973.
  47. ^ Finley, Carol (januar 1998). Art of Japan: Wood-block Color Prints. Lerner Publications. ISBN 978-0-8225-2077-1.
  48. ^ Hoeij, Boyd van (30. 10. 2015). "'Miss Hokusai' ('Sarusuberi: Misu Hokusai'): Film Review". The Hollywood Reporter (jezik: engleski). Pristupljeno 7. 6. 2021.
  49. ^ "HOKUSAI IN CINEMAS MAY 28". hokusai2020.com. Pristupljeno 7. 6. 2021.
  50. ^ Blair, Patrick Brzeski, Gavin J.; Brzeski, Patrick; Blair, Gavin J. (2. 11. 2020). "Tokyo Film Festival Opens With Light COVID-19 Restrictions, Support from Christopher Nolan". The Hollywood Reporter (jezik: engleski). Pristupljeno 7. 6. 2021.

Dodatna literatura

uredi

Opšta biografija

uredi
  • Bowie, Theodore (1964). The Drawings of Hokusai. Indiana University Press, Bloomington.
  • Forrer, Matthi (1988). Hokusai Rizzoli, New York. ISBN 978-0-8478-0989-9.
  • Forrer, Matthi; van Gulik, Willem R., and Kaempfer, Heinz M. (1982). Hokusai and His School: Paintings, Drawings and Illustrated Books. Frans Halsmuseum, Haarlem. ISBN 978-90-70216-02-3
  • Hillier, Jack (1955). Hokusai: Paintings, Drawings and Woodcuts. Phaidon, London.
  • Hillier, Jack (1980). Art of Hokusai in Book Illustration. Sotheby Publications, London. ISBN 978-0-520-04137-0.
  • Lane, Richard (1989). Hokusai: Life and Work. E.P. Dutton. ISBN 978-0-525-24455-4.
  • van Rappard-Boon, Charlotte (1982). Hokusai and his School: Japanese Prints c. 1800–1840 (Catalogue of the Collection of Japanese Prints, Rijksmuseum, Part III). Rijksmuseum, Amsterdam.

Specifična umjetnička djela

uredi
  • Hillier, Jack, and Dickens, F.W. (1960). Fugaku Hiyaku-kei (One Hundred Views of Fuji by Hokusai). Frederick, New York.
  • Kondo, Ichitaro (1966). Trans. Terry, Charles S. The Thirty-six Views of Mount Fuji by Hokusai. East-West Center, Honolulu.
  • Michener, James A. (1958). The Hokusai Sketch-Books: Selections from the 'Manga‍ '​. Charles E. Tuttle, Rutland.
  • Morse, Peter (1989). Hokusai: One Hundred Poets. George Braziller, New York. ISBN 978-0-8076-1213-2.
  • Narazaki, Muneshige (1968). Trans. Bester, John. Masterworks of Ukiyo-E: Hokusai – The Thirty-Six Views of Mt. Fuji. Kodansha, Tokyo.
  • Balcou, Amelie (2019). "Hokusai: Thirty-Six Views of Mount Fuji". Prestel. ISBN 978-3791386072.
  • Marks, Andreas (2021). "Thirty-six Views of Mount Fuji". Taschen, New York. ISBN 978-3836575720.
  • Price, Jonathan Reeve (2020). "Viewing Hokusai Viewing Mount Fuji". Communication Circle, Albuquerque, New Mexico. ISBN 978-0-9719954-7-5.
  • Thompson, Sarah (2019). "Hokusai's Landscapes: The Complete Series". MFA Publications, Boston. ISBN 978-0878468669.
  • Zelazny, Roger (2000). "24 Views of Mount Fuji". In "Cthulu 2000: Stories" (1999). Arkham House, Sauk City, WI. ISBN 978-0345422033

Umjetničke monografije

uredi

Monografije posvećene umjetnickim djelima Hokusaija:

  • Goncourt, Edmond de (2014). Essential Hokusai. Bournemouth, Parkstone International. ISBN 978-1-78310-128-3.
  • Goncourt, Edmond de (2014). Hokusai Mega Square. Bournemouth, Parkstone International. ISBN 978-1-78310-566-3.

Vanjski linkovi

uredi

Otisci

uredi

Biografije

uredi
 
Commons logo
Commons ima datoteke na temu: Kacušika Hokusaj
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Kacušika_Hokusaj&oldid=3649541"