KGB

KGB (ruski: Комитет государственной безопасности "Komitet za državnu sigurnost") bio je sovjetska unutrašnja i vanjska obavještajna služba i tajna policija. Postojao je od 1954. do 1991. Njegovo puno ime do 1978. godine bilo je Комитет государственной безопасности при Совете Министров СССР ("Komitet za državnu sigurnost pri Vijeću ministara SSSR-a"), a zatim Комитет государственной безопасности СССР ("Komitet za državnu sigurnost SSSR-a").

Amblem KGB-a

Veliki dijelovi struktura KGB-a su se nakon raspada Sovjetskog Saveza 1991. godine transformirali u današnje ruske službe FSB i SWR. Tajna služba Bjelorusije i dalje nosi naziv KGB.

Historija

Naredba Predsjedništva Vrhovnog Sovjeta o osnivanju KGB-a od 13. marta 1954.

U martu 1946. godine, sva Narodna komesarijata su preimenovana u ministarstva, uključujući i Narodno komesarijat za državnu sigurnost (NKGB), koji je bio podređen NKVD-u. Sada se nazivao "Ministarstvo za državnu sigurnost" (Ministerstvo gossudarstvennoj besopasnosti, MGB) i bio je prethodna organizacija KGB-a.

KGB je nastao u martu 1954. godine iz odjeljenja unutrašnje obaviještajne službe Ministarstva unutrašnjih poslova (MWD) i bio je direktno podređen Sovjetskom savezu ministara. Njegovo sjedište se nalazilo u Moskvi, na Lubjanki. Nakon pokušaja puča u augustu 1991. godine, u kojem je tadašnji šef KGB-a, general Vladimir Kričkov, imao važnu ulogu, general Vadim Viktorovič Bakatin dobio je zadatak da rasformira tu agenciju. 6. novembra 1991. godine, organizacija je prestala postojati. Njene zadatke u Rusiji su, između ostalog, preuzeli Federalna služba bezbjednosti (FSB) i Spoljna obaveštajna služba (SWR) Ruske Federacije. U nezavisnoj Ukrajini, nasljednik ove organizacije nosi naziv Služba bezbjednosti Ukrajine. U Bjelorusiji, tajna služba i dalje nosi naziv KGB.

Dužnosti

Glavno sjedište KGB-a u zgradi "Lubjanka" u Moskvi

Glavne zadatke KGB-a su činila špijunaža u inostranstvu, protušpijunaža, nadzor nad političkim protivnicima unutar Sovjetskog Saveza, kao i osiguranje i zaštita članova partijskog i državnog vrha.

Više nego druge obavještajne agencije, KGB se oslanjao na ljudske izvore odnosno na saznanja dobijena putem vlastitih agenata ili kontakata, dok su zapadni protivnici KGB-a također snažno oslanjali na tehničku špijunažu, elektronsku i telekomunikacijsku obavještajnu djelatnost.

Organizacija i uprava

KGB je bio podijeljen na glavne uprave i uprave. Najvažnije su bile:

Prva glavna uprava (PGU) (Obavještajna uprava inostranstva)

Bila je odgovorna za prikupljanje tajnih informacija izvan granica Sovjetskog Saveza. Bila je nadležna za sve KGB rezidencije u sovjetskim ambasadama u inostranstvu, kao i za špijunske mreže. Nakon raspuštanja KGB-a, PGU je postala odvojena nasljednica KGB-a pored FSB-a, poznata kao SWR (Obavještajna služba inostranstva).

Druga glavna uprava (WGU)

Bla je zadužena za protušpijunažu i nadzor stranih turista i diplomata u Sovjetskom Savezu. Prije osnivanja Pete glavne uprave, djelomično je obavljala i njene zadatke.

Treća glavna uprava (TGU) (Vojne snage)

Bavila se vojnom protušpijunažom i političkim nadzorom u sovjetskim vojnim snagama, uključujući vojnu obavještajnu službu GRU, koja je bila podređena Generalštabu i bila samostalna. Međutim, KGB je također imao osoblje u vojnim snagama koje su, u skladu s njihovim zadacima, radile u uniformi u vojnim jedinicama, ali su bile podređene KGB-u, a ne vođstvu vojske (tradicijski naziv "Posebni odjel").

Peta glavna uprava ("politička policija")

Osnovana je tek 1967. kao odgovor na sve veće "ideološke probleme" i preuzela je zadatke kontrole duhovne slobode stanovništva, posebno neslavenskih manjina u Sovjetskom Savezu, crkve, kulturnog i sportskog života i intelektualne elite s ciljem suzbijanja disidenata. "Ideološki problem" je Leonid Mlechin sažeo u riječima: "Čim nestane straha, totalitarni režim se urušava". Kao rezultat toga, došlo je do pojačane kontrole medija i povećanja ograničenja putovanja za Ruse.

Šesta uprava

Bavila se protušpijunskom zaštitom ekonomije i zaštitom industrije, uključujući kontrolu i nadzor osoba koje su radile u privredi.

Sedma uprava

Bila je zadužena za nadzor i opremanje odgovarajuće tehničke opreme za nadzor.

Osma glavna uprava

Bila je odgovorna za telekomunikacije. Bila je odgovorna za kriptografiju u svim glavnim upravama, posebno u vezi s KGB rezidencijama Prve glavne uprave u inostranstvu, i razvijala je telekomunikacijsku opremu.

Deveta uprava

Bavila se zaštitom ličnosti i pružanjem usluga osoblja visokorangiranih funkcionera i njihovih porodica.

Glavna uprava graničnih trupa

Odgovorna je za granične trupe Sovjetskog Saveza od 1957. godine.

Direktori KGB-a

Identifikacijska kartica predsjednika KGB-a SSSR-a, Jurija Andropova

• Ivan Aleksandrovič Serov, 13. mart 1954. do 8. decembar 1958.
• Aleksandar Nikolajevič Šelepin, 25. decembar 1958. do 13. novembar 1961.
• Vladimir Jefimovič Semjastnj, 13. novembar 1961. do 18. maj 1967.
• Jurij Vladimirovič Andropov, 18. maj 1967. do 26. maj 1982.
• Vitalij Vasiljevič Fedorčuk, 26. maj 1982. do 17. decembar 1982.
• Viktor Mihajlovič Čebrikov, 17. decembar 1982. do 1. oktobar 1988.
• Vladimir Aleksandrovič Kručkov, 1. oktobar 1988. do 22. avgust 1991.
• Leonid Vladimirovič Šebarsin, 22. avgust 1991.
• Vadim Viktorovič Bakatin, 23. avgust 1991. do 6. novembar 1991.

Stvarni ili navodni agenti KGB-a

• Vladimir Vladimirovič Putin, trenutni predsjednik Rusije.
• Alger Hiss se sumnjiči da je špijunirao za KGB, ali to nikada nije potpuno dokazano.
• Robert Hanssen je kao zaposlenik FBI-a snabdijevao KGB informacijama o američkoj protuobavještajnoj aktivnosti.
• Aldrich Ames je bio krtica KGB-a u CIA-i.
• George Blake
• Jack Barsky
• tzv. Cambridge Five (npr. Kim Philby) bili su među najvažnijim i najuspješnijim dvostrukim agentima za vrijeme Drugog svjetskog rata.
• Ahmad Mogharebi, iranski general i sovjetski špijun. Bio je pogubljen 25. decembra 1977. nakon što su ga agenti SAVAK-a, iranskog tajnog policijskog servisa, otkrili. Ahmad Mogharebi je radio za KGB više od 30 godina prije nego što je bio otkriven.
• Bogdan Nikolajevič Stašinski, sovjetski KGB-agent, atentator i prebježnik.
• Yasser Arafat, bivši lider PLO-a.
• James Jesus Angleton, šef CIA-ine protuobavještajne službe, živio je u stalnom strahu da će KGB postaviti "krtice" na dvije ključne pozicije: u vlastitom odjelu i u protuobavještajnoj službi Federalnog istražnog biroa (FBI). S dvoje agenata, KGB bi mogao kontrolisati ili biti upoznat s akcijama protiv vlastitih špijuna i tako ih zaštititi. Također, protuobavještajna služba imala je zadatak sušiti izvore stranih obavještajnih službi, a "krtice" na tim pozicijama postale bi privlačne tačke za dvostruke agente. Nakon otkrivanja Ames-a i Hanssena, Angletonove strahove odjednom su dobile utemeljenje, iako ga se prije smatralo blago paranoičnim.