Jusuf (sura)

12. sura Kur'ana

Sura Jusuf (arapski: سورة يوسف, Suretun Jusuf) jest 12. sura Kur'ana. Sadrži 111 ajeta i objavljena je u Meki što znači da se ubraja u mekanske sure.

يوسف
Jusuf
Jusuf
Prva stranica sure Jusuf
KlasifikacijaMekanska
Džuz12. i 13.
Red. br. u Kur'anu12.
Vrijeme objave2-3 godine prije Hidžre
Br. ajeta u suri111
Br. riječi1795
Br. slova7125
Br. harf-e-Mukatta'at3 (ا ل ر)
Br. sedždi-tilavetnema

Karakteristike uredi

Jedna je od 29 sura koje počinju sa karakterističnim početkom, odnosno odvojenim harfovima. Treća je od pet kur’anskih sura koje počinju sa karakterističnim znakom, trostrukim harfom Elif-Lam-Ra (ostale sure su: Junus, Hud, Ibrahim i El-Hidžr).[1]

Ime sure uredi

Sura je dobila naziv po imenu jednog od Božijih poslanika, Jusufu (Josipu, Jozefu), sinu Ja'kubovom (Jakov), koji je također bio Božiji poslanik.

Sadržaj sure uredi

Sura počinje sa takozvanim "Mutešabih ajetima"[2] Odmah na početku sure počinje se sa pričom o Jusufu, koja je gotovo cijela posvećena njemu; slučajem sa braćom, karavanom za Stari Egipat, njegov život, i naseljavanje njegovog oca Ja'kuba i braće u Egipat. Drugi dio sure navodi razloge spominjanja slučajeva prijašnjih Poslanika, pa se kaže da je Bog i prijašnjim narodima slao "stanovnike gradova" da "opominju ljude na Sudnji dan" i da "u kazivanjima o njima je pouka za one koji su razumom obdareni."

A koliko ima znamenja na nebesima i na zemlji, pored kojih prolaze, od kojih oni glave okreću...

Kur'an

Također pogledajte uredi

Reference uredi

  1. ^ "Karakteristični počeci kur'anskih sura" (PDF). islamskazajednica.ba. Pristupljeno 10. 11. 2016.
  2. ^ Sura Bekara, Elif-Lam-Mim

Vanjski linkovi uredi