Jusuf
Jusuf (arapski: يوسف) Božiji je poslanik po islamu. Bio je sin Ja'kuba, također poslanika i jedini njegov sin kojem je dato poslanstvo. Spominje se u 12. suri Kur'ana Jusuf i po tome je jedinstven među poslanicima jer se za razliku od drugih, spominjanje ovog poslanika u Kur'anu odvija u samo jednoj suri koja je i nazvana po njemu.
Biografija
uredi| Sara | Ibrahim | Hadžera | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Rebeka | Ishak | Ismail | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| El-Ajs | Jakub | Lea | Rahela | Belha | Zelfa | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Rubil | Jusuf | Dan | Džad | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Šimun | Benjamin | Naftalij | Ešir | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Lavij | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Jehuza | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Isahar | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Zabulon | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Dina | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Djetinjstvo
urediJusuf je bio jedan od 12 sinova Ja'kuba. Desetorica polubraće su bila starija od Jusufa dok je njegov pravi brat Benjamina (od iste majke) bio najmlađi. Pa iako ne najmlađi, Jusuf je Ja'kubu bio najdraži sin što je njegovom starijoj braći teško padalo pa su bili i ljubomorni na njega. Upravo iz tog razloga, kada Jusuf ocu saopšti svoj san otac ga posavjetova da o tome ništa ne govori svojoj braći.
| “ | Kad Jusuf reče svome ocu: "O oče moj, sanjao sam jedanaest zvijezda, i Sunce i Mjesec, i u snu sam ih vidio kako mi se pokloniše." On reče: "O sinko moj, ne kazuj svoga sna braći svojoj, da ti ne učine kakvu pakost, šejtan je doista čovjeku otvoreni neprijatelj."[1] | ” |
Upravo iz te zavisti prema Jusufu, braća skovaše plan kako da se riješe Jusufa te zamoliše svoga oca da ga pusti sutradan sa njima. Iako Ja'kub nije bio za to, udovolji njihovoj molbi. Kada su našli pogodan momenat bace Jusufa u bunar te otrče svome ocu i slažu ga o događaju koji se desio.
| “ | "I uvečer dođoše svom ocu plačući. O oče naš, rekoše, bili smo otišli da se trkamo, a Jusufa smo ostavili kod naših stvari, pa ga je vuk pojeo. A ti nam nećeš vjerovati iako istinu govorimo. I donesoše košulju njegovu lažnom krvlju okrvavljenu. 'U vašim dušama je ponikla zla misao, reče on, i ja se neću jadati, od Allaha tražim pomoć protiv ovoga što vi iznosite."'[1] | ” |
Međutim, naiđe pored bunara karavana te pronađu Jusufa i povedu ga sa sobom. Kada su stigli u Egipat prodaju ga kao roba upravniku Egipta.
| “ | "I onda onaj iz Misira, koji ga je kupio, reče ženi svojoj: 'Učini mu boravak prijatnim! Može nam koristan biti, a možemo ga i posiniti!' I eto tako Mi Jusufu dadosmo lijepo mjesto na Zemlji i naučismo ga tumačenju snova - a Allah čini šta hoće, ali većina ljudi ne zna".[1] | ” |
Period u Egiptu
urediKada Jusuf stasa, Allah ga obdari mudrošću i znanjem.
| “ | "I kad on stasa, Mi ga mudrošću i znanjem obdarismo; tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine."[1] | ” |
Te on postade uzor kako po fizičkoj tako i po duševnoj ljepoti. Međutim, ona u čijoj je kući živio, jedne prilike kada su ostali sami, zaključa sva vrata i htjede ga na grijeh navesti. Jusuf se odupre i u momentu kada je potrčao do vrata, ona mu podera košulju na leđima. Jusufa optuži suprugu zatraživši za njega tamnicu ili kaznu bolnu.
| “ | "I njih dvoje prema vratima potrčaše - a ona razdera straga košulju njegovu - i muža njezina kraj vrata zatekoše. 'Kakvu kaznu zaslužuje onaj koji je htio ženi tvojoj zlo učiniti', reče ona, 'ako ne tamnicu ili kaznu bolnu?'"[1] | ” |
Kod rasprave o krivici, činjenica da mu je košulja pocijepana strga spasi Jusufa krivice. Kako se o tome događaju proču u gradu, žene počeše govoriti o tome kako je upravnikova žena pokušala na grijeh navesti momka. Kako bi se opravdala pred njima, ona ih pozove kod sebe i svakoj od njih da po jedan nož. Kada izvede Jusufa pred njih one se zadiviše njegovoj ljepoti i porezaše se po rukama svojim. Vidjevši kakve mu se spletke pripremanju, Jusuf zamoli svoga gospodara:
| “ | "'Gospodaru moj', zavapi on, 'draža mi je tamnica od ovoga na što me one navraćaju! I ako Ti ne odvratiš od mene lukavstva njihova, ja mogu prema njima naklonost osjetiti i lahkomislen postati.'" "I Gospodar njegov usliša molbu njegovu i spasi ga lukavstva njihova. On, uistinu, sve čuje i zna."[1] | ” |
Pa iako je utvrđena njegova nevinost, na neko ga vrijeme, sa još dvojicom zatvoriše u tamnicu. Tu im Jusuf rastumači snove i jednom od njih dvojice reče: "Spomeni me gospodaru svome!". Međutim, šejtan učini svoje te se on toga ne sjeti kada izađe na slobodu a Jusuf ostade u tamnici nekoliko godina. Kada velikaš jedne prilike usni san niko mu ga ne znade protumačiti, a onaj koji je proveo vrijeme sa Jusufom u tamnici sjeti se kako je Jusuf njima protumačio snove pa ga se sjeti i zatraži da ode kod njega. Jusuf mu objasni značenje sna u kome sedam mršavih krava pojede sedam debelih krava. Kada vladar sazna o objašnjenju sna, pozove Jusufa pred sebe. Da bi skinuo nametnutu mu krivicu, Jusuf upita vladara o onim ženama koje su sebi ruke porezale. Vladar ih pozva i nakon što one ne rekoše istinu vladareva žena prizna da ga je na grijeh pokušala nevesti. Čuvši to, vladar pozove Jusufa i primi ga u svoju svitu. Jusuf ga zamoli da ga postavi za glavnog zaduženog za stovarišta po cijelom Misiru a vladar tako i postupi. Jusuf tako od zatvorenika u tamnici postade jedan od najvažnijih vladarevih ljudi.
| “ | "I tako Mi Jusufu dadosmo vlast u zemlji, boravio je ondje gdje je htio; milost svoju Mi dajemo onome kome hoćemo i ne dopuštamo da propadne nagrada onima koji dobra djela čine." "A nagrada na onom svijetu bolja je za one koji vjeruju i koji se grijeha čuvaju."[1] | ” |
Susret Jusufa i Benjamina u Egiptu
urediNakon izvjesnog vremena, usljed gladi koja je vladala u njegovom rodnom kraju, u Egipat dođoše njegova braća tražeći hranu. Iako oni njega ne prepoznaše, Jusuf ih prepozna ali im to ne saopšti. Opskrbi ih hranom i reče im na polasku da se ne vraćaju ponovo po hranu ako sa sobom ne dovedu najmlađeg brata koji je ostao kod oca. Zadovoljni se vratiše kući i ubijediše oca da drugi puta sa njima pođe i najmlađi im brat. Nakon dužeg nagavaranja, otac pristane te njih 11 braće ponovo otputuju u Egipat po hranu.
Jusuf ih lijepo primi a onda se izdvoji sa svojim bratom Benjaminom i saopšti mu da je on njegov brat. Dogovoriše se da će iznaći način da Benjamin ostane s njim u Egiptu te da o tome ništa ne govori braći. Kada su Jusufova braća bila spremna za povratak, prema Jusufovom naređenju, jedan od njegovih potčinjenih stavi vladarev pehar u Benjaminov prtljag.
| “ | "I kad iziđoše pred Jusufa, on privi na grudi brata svoga i reče: 'Ja sam, doista, brat tvoj i ne žalosti se zbog onog što su oni uradili.'" "I pošto ih namiri potrebnom hranom, stavi jednu čašu u tovar brata svoga, a poslije jedan glasnik stade vikati: 'O karavanu, vi ste, doista, kradljivci!'" "Oni im pristupiše i upitaše: 'Šta to tražite?'" "Tražimo vladarevu čašu', odgovoriše. 'Ko je donese, dobit će kamilin tovar hrane. Ja za to jamčim.'"[1] | ” |
Nakon što je navodno ukradeni pehar nađen kod Benjamina, njega zadržaše a braća mu se vratiše svome ocu. Jedva dočekaše da Benjamina ukaljaju kod Ja'kuba rekavši da je Benjamin ukrao te je zbog toga morao ostati u Egiptu. Ja'kub se ražalosti ali im ne povjerova rekavši: "Nije tako, u dušama vašim ponikla je zla misao". Okrenuvši se od njih reče: "O Jusufe, tugo moja!" a oči su mu pobijeljele od jada.
Treći dolazak Jusufove braće u Egipat
urediJa'kub ponovo posla sinove u Egipat, ovaj put sa namjerom da pokušaju saznati šta se desilo s Jusufom i Benjaminom. Kada su izašli pred Jusufa on im reče:
| “ | "'A znate li', upita on, 'šta ste s Jusufom i
bratom njegovim nepromišljeno uradili?'" [1] |
” |
Tada braća shvatiše da stoje pred svojim bratom Jusufom. On im naredi da njegovu košulju odnesu i stave ocu na lice kako bi progledao, te da svu svoju čeljad dovedu u Misir. Kada su došli pred Jusufa u Egipat, on privi svoje roditelje na grudi i ponudi im da se nastane u Egiptu.