Jovan Divjak

Jovan Divjak (11. mart 1937 – 8. april 2021) bio je bosanskohercegovački general i pisac. Služio je kao Zamjenik načelnika Glavnog štaba Armije Republike Bosne i Hercegovine od početka rata u Bosni i Hercegovini do 1994. godine.

Jovan Divjak
Jovan Divjak.jpg
Divjak 2006.
NadimakČika Jovo
Rođenje (1937-03-11) 11. mart 1937.
Beograd, Kraljevina Jugoslavija
Smrt8. april 2021(2021-04-08) (84 godine)
Sarajevo, Bosna i Hercegovina
NacionalnostBosanac[1]
Pripadnost SFRJ (1956–92)
Bosna i Hercegovina RBiH (1992–95)
Služba1956–1995.
ČinBrigadni general
RatoviRat u Bosni i Hercegovini
Važnije bitkeOpsada Sarajeva
VojskaKopnena vojska JNA (1956–92)
Armija Republike Bosne i Hercegovine (1992–95)

Biografija

Rođen je u Beogradu, a s obzirom na to da mu je otac porijeklom iz Bosanske krajine (Bosanske Krupe) gdje je radio kao učitelj, Divjak se nacionalno izjašnjavao kao Bosanac, što je u više navrata isticao u intervjuima za domaće i inostrane medije.

Završio je 12. klasu Vojne akademije u Beogradu, kurs za komandanta bataljona, Komandno-štabnu akademiju i Ratnu školu. Kasnije je završio Štabnu školu francuske vojske. Predavao je u Vojnoj školi u Sarajevu. Rat ga je zatekao na dužnosti oficira u štabu Teritorijalne odbrane Bosne i Hercegovine. Postao je brigadni general Armije RBiH i pomoćnik načelnika Glavnog štaba Armije Republike Bosne i Hercegovine. Prvi je nosilac najvišeg francuskog ordena, Legije časti, iz Bosne i Hercegovine.

Vidjevši da JNA naoružava srpske paravojne formacije i civile, odlučio je da oružje iz Kiseljaka preda Teritorijalnoj odbrani BiH, kako ga JNA ne bi zloupotrijebila. Vojni sud JNA ga je 1991. osudio na 9 mjeseci zatvora zbog izdavanja oružja TO BiH. Kaznu je izbjegao napustivši JNA, nakon čega se pridružio Armiji Republike Bosne i Hercegovine.

U Parizu je na francuskom jeziku objavljena knjiga njegovih razgovora pod naslovom "Sarajevo mon amour" (Sarajevo moja ljubavi). Divjak je bio jedan od osumnjičenih od strane MUP-a Republike Srpske za napad 3. maja na kolonu JNA u Dobrovoljačkoj ulici.

Osnovao je fondaciju "Obrazovanje gradi BiH". Kao izvršni direktor Udruženja, primio je nagradu "Graditelj mira" u Parlamentu Katalonije koju mu je dodijelila Skupština Katalonskog međunarodnog instituta za mir. Tom prilikom je izjavio:

Budućnost BiH je u rukama mladih ljudi. Osnovali smo udruženje kako bi pomogli djeci žrtvama rata. Do sada smo stipendirali preko 5,000 djece i podijelili preko 50,000 stipendija.[2]

Suprotstavio se srpskoj propagandi u manipuliranju srpskim žrtvama u Sarajevu, odbivši svaku pomisao na masovna stradanja Srba, ističući da su Srbi u Sarajevu pretežno stradali od srpskih granata, a da nad Srbima nije vršen planski ili sistematski zločin.[3]

Hapšenje

Divjak je uhapšen 3. marta 2011. godine u 20:00 sati na osnovu Interpolove potjernice i optužnice o počinjenim ratnim zločinima koju je raspisala Srbija, na bečkom aerodromu na putovanju iz Sarajeva za Italiju. Vijest je potvrdilo Ministarstvo unutarnjih poslova Austrije preko glasnogovornika suda Rudolfa Gollia. Sud u Korneuburgu je podnio zahtjev za hapšenjem.[4][5] Vjerovatno se radilo o incidentu u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu, zbog kojeg je uhapšen i bivši bosanskohercegovački političar Ejup Ganić u Londonu 2010. godine. Nakon demonstracija pred austrijskom ambasadom u Sarajevu, austrijski ministar vanjskih poslova Michael Spindelegger 7. marta 2011 izjavljuje da je izručenje Jovana Divjaka Srbiji po optužnici malo vjerovatno. Istoga dana Divjaka su u zatvoru posjetili bosanskohercegovački političari Željko Komšić i Sven Alkalaj. Komšića je 8. marta primio u službenu posjetu austrijski predsjednik Heinz Fischer. Demonstracije u organizaciji Društva za ugrožene narode (Gesellschaft für bedrohte Völker, GfbV), održane su i u Beču i na njima je učestvovalo oko 200 ljudi.[6]

Dana 29. jula 2011. austrijski sud odbija zahtjev Srbije za izručenje i oslobađa Divjaka.[7]

Smrt

Jovan Divjak je preminuo u Sarajevu, 8. aprila 2020. godine.[8] Od njega su se oprostili brojne poznati ličnosti i građani, a između ostalih članovi Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko Komšić i Šefik Džaferović su uputili telegram sućuti.[9]

Komemoracija je održana u Narodnom pozorištu u Sarajevu 13. aprila 2020. godine.

Reference

  1. ^ "Jovan Divjak: Ja sam Bosanac". Sense Tribunal. Sense Agency. 2007. Arhivirano s originala, 16. 3. 2012. Pristupljeno 16. 3. 2012.
  2. ^ Jovan Divjak nagrađen u Barceloni
  3. ^ "Divjak odgovarajući na pitanja slušalaca Radija Slobodna Evropa". Arhivirano s originala, 31. 7. 2005. Pristupljeno 18. 6. 2006. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  4. ^ Članak o hapšenju na portalu RTL televizije[mrtav link]
  5. ^ Članak u austrijskom dnevniku Der Standard povodom hapšenja generala Jovana Divjaka (de)
  6. ^ Članak u austrijskom dnevniku Der Standard 7. marta 2011. godine (de)
  7. ^ Članak u austrijskom dnevniku Der Standard 29. jula 2011. godine (de)
  8. ^ "U Sarajevu preminuo Jovan Divjak". balkans.aljazeera.net. Pristupljeno 2021-04-13. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  9. ^ "Z Portal | Komšić i Džaferović uputili telegrame saučešća povodom smrti Jovana Divjaka". Z Portal (jezik: engleski). 2021-04-09. Pristupljeno 2021-04-13. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)

Vanjski linkovi