Wikipedia

Jorge Luis Borges

Jorge Luis Borges ( audio) (Buenos Aires, Argentina, 24. august 1899 - Geneva, Švicarska, 14. juni 1986),[1] argentinski pisac.

Jorge Luis Borges
Rođenje (1899-08-24) 24. august 1899.
Buenos Aires, Argentina
Smrt14. juni 1986(1986-06-14) (86 godina)
Geneva, Švicarska

Horhe Luis Borhes je rođen 1899. godine u Buenos Airesu, Argentina. Osnovno obrazovanje je stekao najvećim dijelom u kući, od roditelja i bake, Engleskinje. U toku Prvog svjetskog rata Borhesova porodica je putovala po Evropi, da bi se nastanili u Švicarskoj.

Godine 1961. privukao je međunarodnu pažnju kada je dobio prvu nagradu Formentor, koju je podijelio sa Samuelom Beckettom. Godine 1971. osvojio je Jerusalimsku nagradu. Njegova međunarodna reputacija učvršćena je 1960-ih, potpomognuta sve većim brojem prevoda na engleski, latinoameričkim bumom i uspjehom Sto godina samoće Garsije Markesa.[2] Svoje završno djelo, The Conspirators, posvetio je gradu Ženevi u Švicarskoj.[3] Pisac i esejista JM Coetzee je o njemu rekao: "On je, više od ikoga, obnovio jezik fikcije i tako otvorio put izuzetnoj generaciji špansko-američkih romanopisaca."[4]

Sa deset godina, Horhe Luis Borhes je preveo Srećnog princa Oskara Vajlda na španski. Objavljena je u lokalnom časopisu, ali Borgesovi prijatelji su mislili da je pravi autor njegov otac.[5] Borges Haslam je bio pravnik i nastavnik psihologije koji je gajio književne težnje. Borhes je rekao da je njegov otac "pokušao da postane pisac i nije uspio u pokušaju", uprkos opusu El caudillo iz 1921. Horhe Luis Borhes je napisao: "Kako su većina mojih ljudi bili vojnici i znao sam da to nikada neću biti, postidio sam se, prilično rano, što sam knjiška vrsta osobe, a ne čovjek od akcije." [6]

U Argentinu se vratio 1921. godine, a 1923. je počeo karijeru pisca.

Od prvog broja, Borges je bio stalni saradnik Sura, koji je 1931. osnovala Viktorija Okampo. Tada je to bio najvažniji argentinski književni časopis i pomogao je Borhesu da pronađe svoju slavu.[7] Okampo je Borhesa upoznao sa Adolfom Bioyom Casaresom, još jednom poznatom likom argentinske književnosti koji je trebao postati čest saradnik i blizak prijatelj. Zajedno su napisali niz djela, neka pod imenom H. Bustos Domecq, uključujući parodijske detektivske serije i fantastične priče. Tokom ovih godina, porodični prijatelj, Macedonio Fernández, postao je veoma uticajan na Borhesa. Njih dvojica bi vodili razgovore u kafićima, u seoskim domovima ili u Fernandezovom malom stanu u četvrti Balvanera. On se pojavljuje po imenu u Borgesovom Dijalogu o dijalogu,[8] u kojem njih dvojica raspravljaju o besmrtnosti duše.

Borhes je 1967. godine započeo petogodišnji period saradnje sa američkim prevodiocem Normanom Thomasom di Giovannijem, preko kojeg je postao poznatiji na engleskom govornom području.[9][10][11] Di Giovanni je tvrdio da je Borhesova popularnost posljedica njegovog pisanja s više jezika na umu i namjernog korištenja latinskih riječi kao mosta od španskog do engleskog.[12]

Umro je 1986. godine u Ženevi. Posebno je poznat po svojim kratkim pričama koje imaju metafizičke, fantastične osobine. Jedna je od glavnih spisateljskih ličnosti 20. vijeka.

Wardrip-Fruin i Montfort tvrde da je Borhes „možda bio najvažnija ličnost u književnosti na španskom jeziku od Servantesa. Očigledno je bio od ogromnog utjecaja, pisao je zamršene pjesme, kratke priče i eseje koji su instancirali koncepte vrtoglave moći." [13] Borhesov rad se poredi sa Homerovim i Miltonovim.[14] Zaista, kritičar Harold Bloom svrstava Borhesa među ključne ličnosti zapadnog književnog kanona.[15]

Makedonski književnik Vlado Urošević, dobar poznavalac Borhesa kaže: ”Doprinos Borhesa u razbijanju stvarnosne literature bio je ključan. Pitanje je da li bi postmoderne uopće bilo bez ovog pisca. Danas se Borhes možda manje čita, više djeluju poruke koje su drugi, kasniji pisci izvukli iz njegovog djela.”

U bosanskohercegovačkoj književnosti uticaj Borhesa se uočava kod Irfana Horozovića,[16] Dževada Karahasana, Mirka Kovača, Aleksandra Hemona i Karima Zaimovića.

Najznačajnija djela uredi

  • Univerzalna historija beščašća (1935),
  • Historija vječnosti (1936),
  • Maštarije (1944),
  • Alef (1949),
  • Druga istraživanja (1952),
  • Drugi, isti (1964),
  • Pohvala sjenke (1969),
  • Brodijev izveštaj (1970),
  • Pješčana knjiga (1975),
  • Historija noći (1977),
  • Lozinka (1981),
  • Atlas (1984).

Reference uredi

  1. ^ "Jorge Luis Borges | Argentine author". Pristupljeno 29. 8. 2016.
  2. ^ (in Portuguese) Masina, Lea. (2001) "Murilo Rubião, o mágico do conto". In: O pirotécnico Zacarias e outros contos escolhidos. Porto Alegre: L & PM, pg. 5.
  3. ^ Borges on Life and Death, Interview by Amelia Barili.
  4. ^ Coetzee, J.M. "Borges' Dark Mirror", New York Review of Books, Volume 45, Number 16. 22 October 1998.
  5. ^ Harold Bloom (2004) Jorge Luis Borges, Infobase Publishing. ISBN 978-950-07-1121-0
  6. ^ Tóibín, Colm, "Don't abandon me", London Review of Books, 11 May 20061; retrieved 19 April 2009.
  7. ^ "Ivonne Bordelois, "The Sur Magazine" Villa Ocampo Website". Villaocampo.org. Pristupljeno 24. 8. 2011.
  8. ^ Borges, Jorge Luis. Trans. Mildred Boyer and Harold Morland. Dreamtigers, University of Texas Press, 1985, p. 25.
  9. ^ Pack, Scott (14. 3. 2017). "Norman Thomas di Giovanni obituary". The Guardian (jezik: engleski). Pristupljeno 22. 5. 2021.
  10. ^ Fraser, Ryan (22. 12. 2005) [Published in print 2004]. "Past Lives of Knives: On Borges, Translation, and Sticking Old Texts". TTR: Traduction, terminologie, rédaction. 17 (1): 55–80. doi:10.7202/011973ar. ISSN 1708-2188.
  11. ^ Graham-Yooll, Andrew (2017). "Norman di Giovanni, the Master's Translator". The Antioch Review. 75 (2): 8–10. doi:10.7723/antiochreview.75.2.0008. ISSN 0003-5769. JSTOR 10.7723/antiochreview.75.2.0008.
  12. ^ Christ, Ronald (Summer 1971). "A Modest Proposal for the Criticism of Borges". Books Abroad. 45 (3): 388–398. doi:10.2307/40125492. JSTOR 40125492.
  13. ^ Wardrip-Fruin, Noah, and Nick Montfort, ed. (2003). The New Media Reader, Cambridge: The MIT Press, p. 29; ISBN 0-262-23227-8
  14. ^ Firing Line with William F. Buckley Jr.: Borges: South America's Titan (jezik: engleski), arhivirano s originala 14. 4. 2023, pristupljeno 3. 9. 2021CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  15. ^ Harold Bloom, The Western Canon, 1994, p. 2
  16. ^ Džafić, Šeherzada. "PROSTORI FAKCIJE, FIKCIJE I FANTASTIKE U DJELU IRFANA HOROZOVIĆA" (PDF) (Doktorski rad). Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet. line feed character u |title= na mjestu 28 (pomoć)

Vanjski linkovi uredi


  Nedovršeni članak Jorge Luis Borges koji govori o biografijama treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Jorge_Luis_Borges&oldid=3523783"