Ivo Pranjković
Ivo Pranjković (Kotor Varoš, FNRJ, 17. augusta 1947.) jest bosanskohercegovački i hrvatski lingvist hrvatskog jezika.
Ivo Pranjković | |
|---|---|
| Rođenje | 17. august 1947 Kotor-Varoš, FNRJ |
| Nacionalnost | Hrvat |
| Obrazovanje | Filozofski fakultet Univerziteta u Zagrebu |
| Zanimanje | lingvist |
Biografija uredi
Nakon završene osnovne škole u Kotor-Varoši i Franjevačke klasične gimnazije u Visokom, završio je studij kroatistike na Filozofskom fakultetuUniverziteta u Zagrebu. Od 1974. djeluje na Odsjeku za kroatistiku matičnog fakulteta.
Ivo Pranjković je redovni profesor na Katedri za standardni hrvatski jezik. Kao ugledni lingvista i filolog širokog opusa interesa i suverenog poznavanja svoje oblasti, afirmirao se u više lingvističkih oblasti. Njegove studije Hrvatska skladnja, 1993., Druga hrvatska skladnja, 2001. i Gramatika hrvatskoga jezika (u koautorstvu s Josipom Silićem)2006., neki su od najvrjednijih doprinosa recentnoj hrvatskoj sintaksi. Pored ove oblasti lingvistike, područja Pranjkovićevog naučnog opusa su i opća lingvistika (Lingvistički komentari, 1997.), historija hrvatske filologije 19. i početka 20. stoljeća (studije "August Musić", 1989., Adolfo Veber Tkalčević, 1993.), a naročito jezična i lingvistička baština bosanskohercegovačkih franjevaca. U ovoj oblasti je objavio niz značajnih studija u zbornicima, uključujući kapitalno djelo Hrvatski jezik i franjevci Bosne Srebrene, 2000. To Pranjkovićevo djelo izuzetno važno za razvoj i standardizaciju hrvatskog jezika jer je popunilo dotadašnju prazninu u lingvistici hrvatskog jezika.
Ivo Pranjković je, pored teorijske i historijske lingvistige maternjeg jezika, usmjerio zapaženu dozu energije i upornosti tokom lingvističkih polemika, prikaza i komentarima u suvremenim medijima. Rezultati tih aktivnosti su sabrani u nekoliko knjiga, među kojima naročitu pažnju privlače Kronika hrvatskoga jezikoslovlja, 1993. i Jezikoslovna sporenja, 1997. U njima se argumentirano sporio možda sa svim hrvatskim lingvistima starije generacije, a s jednim od njih se jedino složio u odbojnosti prema amaterskom jezičkom nadričistunstvu i u raspravama s srpskim nastrojenim lingvistima, novosadske škole.
Zahvaljujući polivalentnom obrazovanju, ovaj lingvista je dao i značajan doprinos stilistici, što je iskazao u knjizi Jezik i beletristika, 2003. Iako je u široj javnosti prepoznatljiv kao argumentiran polemičar, Ivo Pranjković je svestran i moderan lingvista, autor niza važnih i utjecajnih djela u području sintakse i historiji filologije, a posebno u prikupljanju i analizi osobenog jezičkog blaga bosanskih franjevaca Bosne Srebrene.
Ivo Pranjković je bio član Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika[1], stručnog tijela Republike Hrvatske za staranje o hrvatskom standardnom jeziku, do raspuštanja Vijeća 8. maja 2012., odlukom nadležnog ministra Željka Jovanovića.
Član je Upravnog vijeća Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje.[2]
Reference uredi
- ^ /Odluka_o_osnivanju_Vijeca_za_normu_hrvatskoga_standardnog_jezika.pdf Odluka o osnivanju Vijeća za normu hrvatskoga standardnoga jezika[mrtav link]
- ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 24. 12. 2014. Pristupljeno 23. 1. 2015.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)