Istrebljivač

Istrebljivač (engleski: Blade Runner) jest slavni američki naučnofantastični noir film iz 1982. koji govori o detektivu Deckardu, koji u budućnosti proganja odbjegle replikante, umjetna bića napravljena da izgledaju i ponašaju se kao ljudi. Film je režirao Ridley Scott prema romanu Sanjaju li androidi električne ovce? slavnog pisca Philipa K. Dicka.

Istrebljivač
Izvorni naslov	Blade Runner
Režiser	Ridley Scott
Producent	Michael Deeley Bud Yorkin Jerry Perenchio Ivor Powell
Scenarist(i)	Philip K. Dick (roman) Hampton Fancher David Peoples
Uloge	Harrison Ford Sean Young Rutger Hauer Daryl Hannah
Muzika	Vangelis
Žanr	Naučna fantastika, neo-noir
Kinematografija	Jordan Cronenweth
Montaža	Terry Rawlings
Produkcija	The Ladd Company Tandem Productions Warner Bros.
Distributer	Warner Bros. InterCom MOKÉP
Premijera	1982.
Trajanje	117 minuta
Zemlja	SAD
Jezik	Engleski
Budžet	28 miliona dolara
Zarada	33.770.893 dolara
Nasljednik	Blade Runner 2049

Istrebljivač je učvrstio zvjezdani status Harrisona Forda i, mada nije doživio komercijalni uspjeh pri premijeri, njegov ugled s vremenom je rastao, tako da se danas smatra jednim od najboljih naučnofantastičnih filmova uopće. Njegove teme obrađuju polemike o individualnosti života i egzistencije. Istrebljivač je i na listi 250 najboljih filmova kinematografije na sajtu IMDb.com.

Filmska ekipa

Režija: Ridley Scott

Glume: Harrison Ford (Rick Deckard), Sean Young (Rachael), Rutger Hauer (Roy Batty), Edward James Olmos (Gaff), Daryl Hannah (Pris), M. Emmet Walsh (Bryant) i drugi.

Produkcija

Producent Michael Deeley se počeo zanimati za scenarij Hamptona Fanchera zvan "Android" (kasnije je preimenovan u "Opasni dani"). Deeley je uvjerio režisera Ridleyja Scotta da snimi svoj prvi američki film uz pomoć Fancherovog scenarija. Scott je jednom odustao od projekta, ali nakon što je napustio sporu produkciju filma Dina – pješčana planeta, htio je brži projekat kako bi zaboravio na nedavnu smrt svog starijeg brata. Dana 21. februara 1980. priključio se projektu te dobio obećanje od kompanije "Filmways" da će dobiti budžet između 13 i 15 miliona $.

Scott je htio bolji naslov za film, pa je izabran naslov "The Bladerunner", po romanu Williama S. Burroughsa i Alan E. Noursea. Ubrzo su se otkupila prava na taj naslov. Kasnije je Scott bio nezadovoljan scenarijem pa je pozvao Davida Peoplesa da ga prepravi. Fanchera je to razljutilo pa je napustio projekat 20. decembra te godine. Ipak, kasnije se vratio i bio jako zadovoljan Peoplesovim izmjenama, koji je postao njegov prijatelj. Oko 2,5 miliona $ je uloženo u predprodukciju, ali je onda iznenada "Filmways" odustao od finansijske podrške. Za 10 dana Deeley je osigurao 21,5 miliona $ od studija "The Ladd Company", "Sir Run Run Shaw" (iz Hong Konga) i "Tandem Productions". To će se kasnije pokazati problematičnim zbog svađa oko prava na "Posebno izdanje" filma. Philip K. Dick, autor romana Sanjaju li androidi o električnim ovacama? po kojem je napisan scenario, žalio se da ga niko nije informirao o filmu. Ipak, kasnije je vidio grubu verziju filma, prije svoje rane smrti, i bio jako zadovoljan rezultatom.

Blade Runner puno duguje klasiku Metropolis (1927) Fritza Langa, a Scott tvrdi da je i slika "Nighthawks" Edwarda Hoppera izvršila utjecaj na njega, kao i strip The Long Tomorrow Dana O’Bannona, kojeg je ilustrovao Moebius. Scott je unajmio i konceptualnog umjetnika Syd Meada za rad na filmu.

Moebius je dobio ponudu da radi na filmu, ali je odbio kako bi mogao raditi na animiranom filmu Les Maitres du temps Renea Lalouxa, odluka koju je kasnije požalio. Lawrence G. Paull (produkcijski dizajn) i David Snyder (umjetnički režiser) su ostvarili skice Scotta i Meada. Snimanje filma počelo je 9. marta 1981. Paul M. Sammon je dobio zadatak od Cinefantastique da napravi poseban članak o snimanju Blade Runnera, što je kasnije proširio u knjigu Future Noir: The Making of Blade Runner, koja se često spominje kao "Biblija Bladea Runnera". Knjiga ne podastire samo evoluciju nastanka filma, nego i poteškoće i odnose na setu.

Radnja

Radnja se dešava u Los Angelesu, 2019. godine. Grad je prenaseljen i prljav. Na drugim planetama se formiraju kolonije tzv. "replikanata", androida koje je napravila korporacija "Tyrell" na sliku i priliku ljudi i koji s vremenom razvijaju vlastite osjećaje, pa su stoga programirani da žive samo 4 godine. Replikanti su snažniji od ljudi. Također im je ugrađena lažna memorija na djetinjstvo kako bi ostali duševno uravnoteženi i u blaženom neznanju mislili da su pravi ljudi. Njima je zabranjeno stupiti nogom na Zemlju te stoga postoji posebna policijska organizacija, "Blade Runner", koja likvidira odmetničke replikante. U toj organizaciji radi i Rick Deckard, koji dobije zadatak da likvidira par replikanata koji su sletjeli u grad i ubili par ljudi, a koje predvodi Roy Batty.

Tokom svog istraživanja Deckard se zaljubi u replikanticu Rachael te počinje sumnjati u svoju misiju. U međuvremenu odbjegli replikanti upadaju u "Tyrell" korporaciju i zahtijevaju od svog proizvođača-naučnika da im produži život i objasni njihovu egzistenciju. Ali, on to ne može, pa ga oni ubiju. Deckard ubija dva replikanta, Rachael trećeg. Na kraju Deckard i Roy upadnu u dramatičan dvoboj. Roy pobijedi, ali spasi Deckardov život prije nego što je njegovo vrijeme isteklo i ispusti goluba prije nego što umre. To iznenadi Deckarda koji stekne veliko poštovanje prema njemu te pobjegne sa Rachael da žive u prirodi; (u "režiserskoj verziji" film završava otvoreno, kako Deckard i Rachael ulaze u lift, te kako Deckard pronalazi figuricu jednoroga od svog kolege zbog čega se zapita da li je i on replikant pošto je te noći sanjao o jednorogu).

Nagrade

• 2 nominacije za Oscara (najbolja scenografija, specijalni efekti).
• Osvojene 3 BAFTA-e (najbolja fotografija, kostimi, scenografija) i 5 nominacija (najbolja montaža, šminka, muzika, zvuk, specijalni efekti).
• Nominacija za Zlatni globus (najbolja muzika).

Teme i analiza

Blade Runner sadrži puno skrivenih tema i motiva u svojoj priči. Jedna od njih je i debata o ukorijenjenosti rasizma u društvu pošto su replikanti bića drugog reda, iako su praktički identični ljudima. Film se pita da li je ispravno i etički postupati s njima kao s objektima bez prava i programirati ih da žive samo 4 godine iako i oni imaju svoje osjećaje i ambicije. Slogan "Tyrell" korporacije glasi da su replikanti "čovječniji od čovjeka", što bi zapravo trebalo značiti da su, ironično, oni bolji nego što će ljudi ikada biti. Navodno se replikanti prepoznaju po tome što ne posjeduju empatiju, ali to se opovrgava npr. kada Roy spasi Deckarda na kraju. Kraj u režiserskoj verziji još više briše granice ljudi i replikanata. Druge teme koje izviru iz radnje su paranoja likova, odbacivanje i preispitivanje utjecaja višeg autoriteta te zamjena stvarnosti imitacijama u budućnosti zbog čega se protagonisti počnu pitati šta je stvarno a šta ne, nemajući ništa što bi moglo potvrditi da su njihova sjećanja zapravo usađena. Tu su i religiozne konotacije; u jednoj sceni replikanti predvođeni Royom upadaju u "Tyrell" korporaciju i traže od zaposlenika, njihovog "autora", odgovore na neka pitanja i poboljšanje i produženje života, ali on im to ne može učiniti, čime se izvode paralele s Bogom i njegovom kreacijom čovjeka. Isto tako, film je i predvidio razvoj kloniranja u budućnosti.

Zanimljivosti

• Dustin Hoffman je bio prvobitni izbor za glavnu ulogu, iako se pitao, zašto su ga zamolili da igra "macho ulogu". Hoffman se zanimao za projekat, ali je htio promijeniti lik Deckarda, pa se se producenti odlučili za Harrisona Forda.
• Deborah Harry je bila prvi izbor za ulogu Pris.
• Snimanje filma je navodno bio toliko naporno da su članovi ekipe zamrzili Ridleyja Scotta. Čak je i Harrisonu Fordu snimanje ostalo u lošem sjećanju. Filmu dali i šaljivi naziv "Blood Runner".
• U sekvenci u kojoj se Deckard i Gaff u vozilu približavaju policijskoj stanici, model Millenium Falcona iz serijala Ratovi zvijezda je maskiran kao zgrada i može se vidjeti na lijevoj strani ekrana. I model svemirskog broda iz filma Tamna zvijezda se može naći maskiran kao zgrada.
• U prvom scenariju spominjalo se šest replikanata. Šesti se zvao "Mary", ali je izbačen zbog ograničenosti budžeta i vremenskog rasporeda. To je rezultiralo nelogičnostima jer lik Bryant spomene Deckardu da je pobjeglo šest replikanata, ali da je jedan ubijen od "električne ograde", što bi značilo da ih je ostalo pet. Ali, u filmu ih je prikazano samo četiri. Stoga su neki razvili teoriju da je sam Deckard peti replikant.
• Daryl Hannah nije mogla izvesti svoje vlastite kaskaderske pokrete u sceni u kojoj Pris napadne Deckarda, pa je unajmljena gimnastičarka. Ona je vježbala sa Scottom scenu toliko dugo da je bila potpuno iscrpljena da učini bilo šta kada se trebalo snimati, pa je unajmljen muški gimnastičar.
• Kada Gaff razgovara sa Deckardom u japanskom restoranu govori dijelom mađarski jezik. Govori; "Azonnal kövessen engem!", ("Slijedi me smjesta!"), te "Lófasz", što znači nešto vrlo nepristojno. Kasnije izjavi i rečenicu "Nehogy mar, te vagy a Blade Runner!", što prevedeno znači "Nemoguće, ti si Blade Runner". Nakon toga počne govoriti drugim jezikom. Navodno je gledaocima u Mađarskoj to urnebesna sekvenca.
• Ovo je bio prvi film koji je izdat u "režiserskoj verziji" po originalnoj viziji režisera.
• 2004. The Guardian je izveo studiju sa 60 naučnika koji su film Blade Runner proglasili najboljim NF filmom.
• Rutger Hauer je djelimično improvizirao svoj završni govor.
• 2000. je Ridley Scott izjavio da je Deckard replikant. Ford se nakon toga naljutio i izjavio "Dogovorili smo se da on definitivno nije replikant".
• U jednom trenutku svaki replikant ima crvenu iskru u očima (Rachael u Deckardovom stanu, Pris u Sebastianovom). I Deckard ima istu svjetlost kada razgovara sa Rachael u svom stanu.

Režiserska verzija 1992.

Warner Brothers je odlučio dopustiti "režisersku verziju" filma prema Scottovim željama 1992. Unajmili su Michaela Aricka, restauratora filmova, koji je proveo par mjeseci u Londonu sa Lesom Healeyjom, pomoćnim montažerom Blade Runnera. Dobio je i listu želja od samog Scotta. Tri bitne promjene dodane su u filmu; izbačena je Deckardova naracija i sretni kraj u kojem se Deckard i Racheal zajedno voze autom negdje u prirodi, a dodana se sekvenca sna junaka u kojoj jednorog trči kroz šumu (pošto kasnije na kraju nađe figuricu jednoroga od svog koelge, implicira se da je ovaj znao njegov san i da je i sam Deckard replikant). Scott je bio zadovoljniji verzijom iz 1992, ali ne i potpuno zadovoljan. 2001. je konačno napravio zadnju verziju, koju je ovog puta lično nadgledao. Film je trebao tada biti pušten na DVD-u kao "posebno izdanje", ali su se pojavili sukobi oko prava na distribuciju. Warner Brothers je objavio da je u međuvremenu izgladio nesuglasice te je film kao "završni rez" izdan krajem 2007. Digitalno remasteriran pod nadzorom Ridleya Scotta, izdan je na DVD, HD DVD i Blu-ray medijima, dostupni i kao posebna "Collectors Edition" izdanja sa po 5 diskova u paketu.

Kritike

Iako je pri premijeri film polarizirao mišljenja kritičara, s vremenom je njegova reputacija jako narasla tako da ga danas većinom svi hvale. Christopher Null u svojoj je recenziji napisao: "Rijetko remek-djelo i NF i film noir žanra, Blade Runner tjera vas da razmišljate, preispitujete prezentiranu stvarnost i da se vraćate i gledate film opet i opet. On samo postaje bolji s godinama". Alex Isohpe je ustvrdio: Blade Runner je briljantna analiza ljudskog roda, našeg razvoja i evolucije. Orijentalna populacija u filmu nastanjuje Zemlju, a novi jezik je izmišljen. Svijet budućnosti je hladan, mračan i neprijateljski. To je vrijeme propadanja, straha, neona i obećanja o čistom zraku, plavoj vodi i zelenoj travi... Film zauzima mjesto usred tihog rata između ljudi i umjetnih ljudi. Kroz film, obje strane postavljaju sebi ista globalna, filozofska pitanja: "Ko sam ja? Gdje idem?" To vodi publiku da preispituje temelje čovječnosti. Šta nas čini ljudima? Sjećanja? Misli? Ideje? Emocije? Je li uopće važno ako su oni umjetni? I ako jesu, jesu li stoga manje ljudi?... Ovo je jedinstven film, nevjerovatan na svakom nivou. To je proročanska i dirljiva priča koja stoji kao jedan od najoriginalnijih i najinteligentnijih NF filmova ikad snimljenih".

Brian McKay je zaključio: "Mračno remek-djelo koje istražuje androidsko ropstvo i propadanje ljudskog stanja. Prizori futurističkog distopijskog Los Angelesa ostat će vam ukorijenjeni u sjećanje do kraja života". Roger Ebert je u svojoj prvobitnoj recenziji iz 1982. filmu dao mlaku preporuku, primjećujući dosta mana, ali je promijenio svoje mišljenje kada je vidio "režisersku verziju" i priznao film kao moderni klasik.

Vanjski linkovi

• IMDb profil
• Recenzije na Rotten Tomatoesu
• Blade Runner.it Arhivirano 25. 9. 2006. na Wayback Machine
• Filmsite.org
• Analiza filma (en)