Međunarodni biatlonski savez

Međunarodni biatlonski savez
Međunarodni biatlonski savez
International Biathlon Union
Skraćenica	IBU
Datum osnivanja	2. juli 1993.
Glavno sjedište	Anif (Salzburg-Umgebung); 47°47′28″N 13°03′03″E / 47.79111°N 13.05083°E
Područje utjecaja	Globalno
Članstvo	56 državnih saveza
Generalni sekretar	Max Cobb
Predsjednik	Olle Dahlin
Glavni organ	Kongres
Veb-sajt	www.biathlonworld.com

Međunarodni biatlonski savez (International Biathlon Union – IBU) krovno je međunarodno tijelo za takmičenja u biatlonu. Do maja 2020. sjedište mu je bilo u Salzburgu, a tada je premješteno u Anif, u okolini Salzburga.^[1]

Historija

Osnovan je u Londonu 2. jula 1993. nakon što je Nacionalni biatlonski savez u Londonu odlučio isključiti biatlon iz Međunarodnog saveza za moderni petoboj i biatlon (UIPMB), pod čijim je okriljem bio od 1953.^[2] Tokom kongresa novi savez izabrao je izvršni komitet te je 57 saveza članova UIPMB-a automatski prebačeno u IBU. Ipak, Međunarodni olimpijski komitet nije priznao IBU kao međunarodni savez ovog zimskog sporta do augusta 1998. Iste godine Globalna asocijacija međunarodnih sportskih federacija (GAISF) deklarirala je IBU kao svog punopravnog člana. U junu 1999. IBU je dobio sjedište u Salzburgu.

Kongres se održava svake dvije godine i smatra se IBU-ovim najvažnijim organom prema njegovom statutu. Prvi je održan u Salzburgu 1994, a prvi veći sastanak Upravnog odbora bio je u augustu 1993. u Darmstadtu.

Od osnivanja IBU-a svake godine održava se svjetsko prvenstvo osim u godini kad su Zimske olimpijske igre, a organiziraju se i svjetska prvenstva za juniore i kadete (prvo je bilo 2002). Od sezone 1994/95. u kalendaru su i evropska prvenstva za seniore i juniore.

Prvo svjetsko prvenstvo u ljetnom biatlonu održano je u austrijskom Hochfilzenu 1996. Tokom sezone 1999/2000. IBU je preuzeo upravljanje takmičenjima u streličarskom biatlonu od FITA-e te se od 2002. održavaju Svjetski kup i svjetska prvenstva i u toj verziji biatlona.

Na prvim Zimskim olimpijskim igrama koje su u programu imale biatlon bile su tri discipline, a potom četiri do 2006, kad ih je bilo pet (pojedinačna utrka, potjera, zajednički start sprint i štafeta), a 2014. uvedena je i šesta – mješovita štafeta.

Administracija

U augustu 1993. imenovan je generalni sekretar, a sekretar za osoblje dodan je 1995. Koordinator za Svjetski kup uveden je od sezone 1997/98. kako bi se standardi održavali visokima. Koordinator je promoviran u sportskog direktora prije početka sezone 2002/03. U aprilu 2001. ustanovljena je pozicija direktora komunikacija, čiji je zadatak komunikacija s medijima i poslovnim partnerima. Od marta 2001. predsjedavajući Pravnog komiteta IBU-a odgovoran je za sve pravne interese, kao pravni savjetnik ove organizacije.

Godine 2018. u IBU-u se dogodio korupcijski skandal kada su predsjednik Anders Besseberg i generalna sekretarka Nicole Resch optuženi za uzimanje mita iz Rusije.^[3]

Budžet

IBU je neprofitna organizacija, u smislu da se njegovi prihodi raspoređuju među biatloncima, pogotovo među onima koji su bili došli u finansijsku neizvjesnost nakon disolucije Sovjetskog Saveza. Ima ugovore s Evropskom radiodifuzijskom unijom (EBU) i kompanijom "APF Marketing Services". Duž svih biatlonskih staza stoje reklame sponzora, među kojima su najveći Hörmann, Bauhaus, Viessmann, Erdinger, DKB i BMW, koji je glavni sponzor. IFS (softverska rješenja) zvanični je partner za obradu podataka, a Polar Electro (proizvođač pulsometara) pojavljuje se u svim TV-grafikama povezanim s mjerenjem vremena. Većina je sponzora iz Njemačke, Skandinavije i istočne Evrope, gdje postoji i najveći interes za biatlon. IBU održava svoje administrativne troškove na minimumu i kreirao je finansijsku rezervu, tako da u slučaju gubitka prihoda, poput otkazivanja Olimpijskih igara, može povući sredstva iz nje kako bi osigurao opstanak biatlona.

Takmičenja najpoznatija većini ljudi jesu ona u Svjetskom kupu, u kojem učestvuju najelitniji biatlonci. Od osnivanja IBU-a postoji i IBU kup, drugi rang takmičenja po kvalitetu. Takmičarima koji sezonu završe među najboljih deset u ukupnom poretku troškove za putovanja i smještaj u sljedećoj sezoni snosi IBU.

Tokom sezone 2002/03. za bonuse i učešće u takmičenjima, razvojne programe, slobodni pristup podacima i besplatno akreditiranje bilo je izdvojeno 2,7 miliona €. U sezoni 1994/95. pobjednik neke utrke u Svjetskom kupu dobijao je 1500 DM (2900 €), drugoplasirani 1000 DM (2000 €), a trećeplasirani 500 DM (980 €). Međutim, zahvaljujući porastu priljeva novca od sponzora te broja gledalaca i pored staza i pred TV-ekranima, pobjednik trke sada dobija 9000 €, a za nagradni fond izdvaja se gotovo 1,7 miliona €.

Godine 1996, kao dio IBU-ovog razvojnog projekta, potpisani su partnerski ugovori s nekim kompanijama, koje su dobavljale besplatne materijale i opremu za siromašnije nacionalne saveze. IBU danas ima partnerske ugovore s pet kompanija te ugovore za opremu s još 15 njih. Ovi ugovori osiguravaju da IBU može dobaviti besplatnu i kvalitetnu odjeću i opremu nacionalnim savezima, i to u velikim količinama. U sezoni 2002/03. IBU je osigurao i sponzorski ugovor s Volkswagenom, pa su autobusi ovog proizvođača dostupni većini timova koji učestvuju u takmičenjima pod okriljem IBU-a.

Takmičenja

Reference

^ "International Biathlon Union relocates to new headquarters" (jezik: engleski). 4. 5. 2020.
^ "The 11th Annual IBU Congress Opens" (jezik: engleski). Biathlon World. 4. 9. 2014. Arhivirano s originala, 13. 3. 2016. Pristupljeno 13. 3. 2016.
^ "How Russia bought the International Biathlon Union". Le Monde. Pristupljeno 30. 1. 2019.

Vanjski linkovi

Službeni sajt (en) (de) (ru)

[1] "International Biathlon Union relocates to new headquarters" (jezik: engleski). 4. 5. 2020.

[2] "The 11th Annual IBU Congress Opens" (jezik: engleski). Biathlon World. 4. 9. 2014. Arhivirano s originala, 13. 3. 2016. Pristupljeno 13. 3. 2016.

[3] "How Russia bought the International Biathlon Union". Le Monde. Pristupljeno 30. 1. 2019.

[1]

[2]

[3]