Husein Muzaferija

Hadži Husein Muzaferija (Sarajevo, 1664. – Sarajevo, 13. april 1721) bio je sarajevski hroničar, muderis Gazi Husrev-begove medrese i rodonačelnik porodice Muzaferija, kasnije Sabrihafizovića. Sin je Muzafera, unuk spahije Oruča, a praunuk spahije Kurd-Alije.

Husein Muzaferija
Rođenje1646.
Smrt13. april 1721.
NacionalnostBošnjak
Zanimanjemuderis i pjesnik

Osnovno obrazovanje stekao je u Sarajevu, nakon čega je školovanje nastavio u Istanbulu. Prije 1681. postao je muderis Gazi Husrev-begove medrese, čime je postao prvi Sarajlija na toj funkciji. Na tom položaju nalazio se sve do smrti. Mutevelija jednog vakufa za česmu u Šejh Ferah mahali postao je 1683. Obavljao je funkciju vaiza u brojnim džamijama, a 1697. navodi se kao vaiz Buzadži hadži Hasanove džamije u Logavinom sokaku. Javlja se kao potpisnik nekoliko dokumenata koje su sarajevski građani i funkcioneri slali Porti, od kojih je najznačajniji onaj iz 1697. u vrijeme smrti bosanskog valije Mehmed-paše i upada Eugena Savojskog kada je Mustafa-paša Daltaban, koji je bio zatočen u tvrđavi u Počitelju, oslobođen kako bi predvodio otpor, te se moli sultan da ga proglasi za valiju. Umro je 13. aprila 1721. i sahranjen je u haremu Buzadži hadži Hasanove džamije. Nišan mu nema natpisa, ali je u zidu harema naspram njegovog mezara bila uzidana kamena ploča sa natpisom:

"Umro je Mevlana Husein, sin Muzafera, izgovarajući:

Bože, osvjetli moj grob svjetlom i smiluj se mojoj starosti!"

Ovo je rekao prije smrti, kao radosnu vijest onima, koji ga žale. Čuli smo kao kronogram poziv: "Uđi u raj!"

Imao je sedam sinova: Ebu Jahju Muhameda Seida, Ahmeda Rešida, Abdulaha, Omera, Saliha, Ismaila i Sulejmana. Muhamed Seid bio je imam i hatib Begove džamije, a umro je 1742. Muzaferija je u svojoj zasebnoj medžmui (hronici) bilježio događaje iz svog vremena. Poznato je da je bio pjesnik po potpisu sačuvanom u Drnišlijinom zborniku, u koji je inkorporirao dvostih na perzijskom jeziku. Posjedovao je veliku biblioteku i bavio se astronomijom.

Literatura uredi