Hrvatski književni list
Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
Hrvatski književni list je bio jugoslavenski i hrvatski književni časopis iz Zagreba.
Hrvatski književni list | |
---|---|
Glavni urednik | Zlatko Tomičić 1968-1969 Mladen Pavković 1994-1999 |
Izdavač | Zajednica samostalnih pisaca TIN (1968-1999) |
Prvo izdanje | 1968. |
Zemlja | Jugoslavija, Hrvatska |
Izlazio je od aprila 1968. do novembra 1969. godine. Izlazio je kao mjesečnik Zajednice samostalnih pisaca TIN. Izlaženje mu je obnovljeno 1994. godine, a izlazio je do 1999. godine. Nakon obnove je izlazio kao dvo- i tromjesečnik za književnost i kulturu.
Historija
urediPrije osnivanja
urediViziju o listu ovakve vrste je imao hrvatski književnik Zlatko Tomičić još dok je uređivao Ličke novine.
List je bio vrhuncem djelatnosti Zajednice samostalnih pisaca TIN. Izvorno je većina članstva te zajednice predlagala da se zajednica bavi izdavanjem knjiga, ali Tomičić je, znajući koja vrsta štampanih oblika ostvaruje učinak na čitaoce, ustrajao za novine. Prvobitni prijedlog imena bio je Književni list, ali se naposljetku aklamacijom usvojilo ime Hrvatski književni list.
Prvi period
urediMaterijale se počelo prikupljati krajem 1967. godine. Do proljeća 1968. se prikupilo materijale, a finansijeri prvog broja su bili urednici ovog lista. Slučajnošću je prvi broj izašao na etiketirani datum - 10. aprila. Kad se je list pojavio, izazvao je senzaciju na nekoliko područja. Samo njegovo ime je bilo provokativno u ono vrijeme, teme koje je načeo su bile senzacijom te načini na koje se obrađivalo teme koje se otvorilo. Primjeri tih tema su bili ratne žrtve, pljačka Mimarine donacije, neravnopravnost Hrvata u Vojvodini, upotreba jezika u JNA. List je brzo našao čitaoce čiji je broj izuzetno rastao. Veliki tiraž je omogućio finansiranje drugih djelatnosti, pa se tako moglo štampati knjige te reproducirati štampane materijale koje su sadržavale hrvatske motive: dopisnice, slike i razglednice. Zbog raširenja djelatnosti povećalo se i uredništvo tako da je u njemu bilo radilo deset ljudi. Uređivali su ga Joja Ricov i Zlatko Tomičić od 1968. do 1969. godine. List je postao tiskovinom koja je u Hrvatskoj bila mjestom gdje se naslobodnije izrazila hrvatska misao. Iako su vlasti pokušavale ignorirati ovaj list, bilo je političara koji su ga podržavale, naprimjer Većeslav Holjevac koji je s njima kontaktirao posredno, preko Nade Spalatin iz Matice hrvatske. Osim toga, HKL je podržavao i Franjo Tuđman, šef Instituta za historiju radničkog pokreta, koji je pomoć slao preko svog zamjenika Drage Šćukanca te preko saradnika HKL-a Brune Bušića.
Uprkos tome, neke analize iz vremena samostalne Hrvatske ovaj list čak prikazuju marginalnom i neznačajnom pojavom u hrvatskom proljeću.
Zabrane
urediŠesti broj ovog lista je bio zabranjen. Zanimljivo je da su prijašnji brojevi sadržavali škakljivije i po vlast mnogo izazovnije i drskije tekstove, ali je povod zabrane tog broja bilo pismo jednog čitaoca. Radilo se o pismu jednog penzionera, Tome Jurkovića koji je u pismu pisao kako su Hrvati u Vojvodini neravnopravni. Objašnjenje koje je dobio član uredništva HKL-a Stanko Škare jest bilo "protivustavnost", jer se "objavljivanjem tog pisma pačaju u unutarnje stvari druge republike, na što Hrvatski književni list nema pravo". Pokretač HKL-a Zlatko Tomičić smatra da je velika zasluga što HKL prije nije doživio udar jest ta što je saradnik ovog lista bio Stanko Škare, koji je bio došao iz Društva radnika pisaca. Bio je lijevi HSS-ovac i ZAVNOH–ov vijećnik, osoba koju nije svatko imao petlje napasti. Neki čak smatraju da je Škare bio "gromobranom" koji je sprječavao udar na HKL sve do svoje smrti krajem 1968. godine.
Devetnaesti broj je trebao objaviti prilog slovenskog generala Jake Avšiča o uporabi jezika u JNA. Tajna služba KOS je zaustavila štampanje te spalila sve otštampane primjerke tog broja. HKL bi bio izlazio i dalje da nije bilo tog priloga, međutim u vezi toka hrvatskog proljeća, izvjesno je reći da bi se i HKL-u pisala ista sudbina. List je tako u potpunosti zabranjen uoči procvata hrvatskog proljeća, pa ih sam osnivač Tomičić naziva "hrvatskim zimnjacima", jer su prethodili hrvatskom proljeću. Osnivač i urednik Zlatko Tomičić je u razgovoru s historičarem Tomislavom Jonjićem rekao da je list cijelo vrijeme bio metom napada, pri čemu je u tome kao najgrlatijeg i najsirovijeg prozvao Igora Mandića za kojeg se onda govorilo da je navodno bio trubom CK SKH, a na drugom mjestu po napadima je prozvao Dražena Vukova Colića. Na napade je u pravilu odgovarao sâm Zlatko Tomičić, ali kad je HKL napao Miloš Žanko, svi iz HKL-a su odgovorili tekstom od 80 stranica. U tekst su ušle i neke teze dr. Franje Tuđmana. Zanimljiva je teza urednika ovog lista Zlatka Tomičića u kojoj je optužio Savku Dabčević Kučar da je bila protiv HKL-a te njegova uvjerenost da je vodstvo KPH ugasilo ovaj list kao svoj taktički potez.
Obnova tiraža
urediTiraž mu je obnovljen 1993. godine. Obnovili su ga Mladen Pavković i Zlatko Tomičić, uređivao ga je Mladen Pavković.
Reference
uredi- Tomislav Jonjić Razgovor s Zlatkom Tomičićem